Ako bi se čime mogli pohvaliti i na nešto biti ponosni, u ovom nedemokratskom ambijentu, onda bi to bilo naše demokratsko dostignuće na polju zaštite ljudskih prava i sloboda manjinskim narodima i drugim manjinskim nacionalnim zajednicama, odnosno njihovim pripadnicima, garantovanih svim građanima Crne Gore kao i na zaštitu posebnih manjinskih prava i sloboda. To se činilo čitavim setom normativnih akata, počev od Ustava, pa preko tzv. Izbornog zakona, kroz princip afirmativne akcije, kako bi mogli svoja prava lakše ostvariti, tj. sprovoditi svoje nacionalne politike preko njihovih predstavnika u Skupštini Crne Gore, pa osnivanje posebnog ministarstva, te osnivanje nacionalnih savjeta i tako dalje...
I dok smo mi, kao crnogorsko društvo težili da unaprijedimo društveni ambijent, kako za većinu, tako i za manjinu, dotle su predstavnici sadašnje vlasti činili sve da nam postane tijesno u sopstvenoj koži. I vrlo vjerovatno da ovog osvrta ne bi bilo da nije bilo gostovanja predsjednika SO Petnjica, predstavnika BS, kod dobrog domaćina Seada Sadikovića u emisiji simboličnog naziva “Bez granica”, te da nije negdje, u isto vrijeme prošle godine, na portalima osvanuo naslov "Da nije bilo SDP-a, ne bi tako sjajno blještali kraljevska kruna i krstovi na grbu građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore. To je zbilja velika zasluga Džavida i njegovih saboraca. Pamte to Bošnjaci". Bilo je to reagovanje tadašnjeg potpredsjednika Skupštine CG Sulja Mustafića na optužbe poslanika SDP-a Džavida Šabovića. I dok su tadašnjim i sadašnjim koalicionim partnerima DPS-a iz Bošnjačke stranke zasmetali Njegoš, kraljevska kruna i krstovi na grbu Crne Gore, dotle se reformator iz DPS-a, od sve reforme u Urgentnom centru KCCG, dosjetio da odnese bakrorez na restauraciju na Cetinje.
Ne znam da li, i koliko, građana Crne Gore dijeli moj lični stav, ali posljednjih mjeseci postaje više nego iritantno podizanje nacionalističkih i nacionalšovinističkih duhova u malenoj, većinski pravoslavnoj Crnoj Gori ali multietničkoj, multikofensionalnoj državi, koja mnogo godina njeguje međuvjerski sklad i toleranciju.
Gost pomenute emisije, predsjednik Skupštine opštine Petnjica, javni funkcioner u Crnoj Gori, kao da zaista nije znao za granicu pristojnosti i poštovanja osjećanja nacionalnog bića većinskog naroda u Crnoj Gori, što mu je bila obaveza, makar u mjeri funkcije koju trenutno pokriva.
Vjerujem da ne postoji građanin u Crnoj Gori koji nije bio zgrožen izjavom, posebno cinizmom i omalovažavanjem države, u kojoj je on, opet ponavljam, javni funkcioner.
Likom i djelom velikana Crne Gore bave se i znani i neznani, i znaveni i neznaveni, s tim što ovi posljednji, zaljubljeni u svoje neznanje dozvoljavaju sebi mnogo više “slobode izražavanja” nego što poznaje civilizovan svijet… Ovi neznaveni i zabrinjavajuće ostrašćeni, sebi daju za pravo da, sa funkcije koju trenutno pokrivaju, vrijeđaju cijeli crnogorski narod velikog Njegoša, dok većina nas, baš kao u Gorskom vijencu “snom mrtvijem spava”. Veličanje Njegoša za njega je smiješna stvar… a za ogromnu većinu građana Crne Gore - koaliciona vlast DPS i Bošnjačke stranke je smiješna i neodrživa rabota.
Ustvrdi dalje da su Crnogorci inače mala nacija, te da Bošnjaka ima više u Tuzlanskom kantonu nego Crnogoraca u čitavom svijetu. Samo je zaboravio da doda da ga u Tuzlanskom kantonu ne bi moglo zapasti ovo što ga je zapalo u malenoj Crnoj Gori.
Ti isti, što bi Jergović rekao, što gotovo ništa ne čitaju, a malo što razumiju, ne bi zaslužili ni redak da im posvetim da im država, koju sa toliko strasti omalovažavaju u javnim istupima, nije omogućila da budu tu gdje jesu.
Predsjednik Skupštine opštine Petnjica usudio se da bezobzirno manipuliše i govori da nije usamljen kada pominje Njegoša u negativnom kontekstu, te da tako misle i dio Vasojevića i Kuča. Očigledno je propustio sve važne časove istorije Crne Gore, a časove književnosti da i ne spominjem. Da nije tako ne bi se drznuo da govori u ime Vasojevića pa ni Kuča. Nije Muhović upoznao niti će nijednog Vasojevića i Kuča koji ga podržava u zastrašujućoj mržnji, prema vladici i vladaru crnogorskom, prema njihovoj zemlji u kojoj se rađaju i umiru, a vjerujem ni iz drugih plemena, zvali oni sebe Crnogorci ili Srbi.
Kao neko ko nema druge zemlje do Njegoševe, ovo prizemno vrijeđanje naroda Crne Gore nadam se da će Bošnjačka stranka cijeniti, te da će se na adekvatan način pozabaviti svojim visokim funkcionerima koji iznošenjem ovako opasnih teza i stavova samo nanose štetu BS-u i Bošnjacima u CG uopšte.
Ubijeđena sam da su Crnogorci, koji nijesu mala nacija, nema ih u svijetu kao Bošnjaka u Tuzlanskom kantonu, saglasni sa prof. dr Sonjom Tomović Šundić koja kaza: “Njegoš je najmoćnija riječ Crne Gore, najdublja misao, najdubokoumniji zahtjev za tajnu ljudske sudbine, i tajnu ljudskog života, najdublji odgovor nad smislom postojanja koji je Crna Gora dala, koji su vjerovatno dali južnoslovenski narodi i kojima smo pokazali da na evropskoj sceni možemo dostojno da stojimo zajedno sa Geteom, sa Danteom, sa Šekspirom, sa starim civilizacijama, misliocima i mudracima.”
Autorka je magistar pravnih nauka
Bonus video:
