Ona je Ivana Bojović. Po zanimanju politikolog. Po odluci vlasti - prodavac punjača... Izašla je pred kamere i bar trista hiljada gledalaca. Da se pobuni. Na čelu joj piše da nije glasala za depees.
Svake godine država stručno osposobljava inžinjere u arhivi, diplomate na šalteru, ekonomiste na recepciji... Taj bezobrazluk Vlade traje godinama. Progovorila je javno jedino Ivana. Potpuno svjesna posljedica neposlušnosti, kojom sebi može samo odmoći... I biti od koristi ostalima... Ne samo da dobiju posao za koji su se školovali. Već i da ne liče na odrasle, koji su urnisali ovu zemlju. Forsirajući poslušnost kao osnovni princip na kojem se temelje porodica, škola i država.
***
Poslušnost. Poniznost. Pokornost... Osobina ličnosti. Stečena navika. Način da se bešumno prođe kroz život. Podložnost autoritetu... U Crnoj Gori - dijagnoza.
Kad je Bošnjačka stranka, uoči izbora, poručila „poštovanim majkama da glas za bees znači čuvanje njihove zasluženo stečene nadoknade“, većina Bošnjakinja glasala je za. Poslušno? Nije ni važno kako... Da je samo petina drugačije odlučila, ta stranka ne bi došla na vlast... Niti bi poštovane majke bile ovako ponižene...
Samo tri mjeseca nakon izbora bošnjački lideri pokazali su svoje pravo lice. Nastavak gledajte na TV-u...
***
Nadoknada majkama troje ili više đece jeste stečeno pravo. Pravno, lako ga je odbraniti. Ođe je, međutim, u pitanju politika... Politika manipulacije, laži, prevare, krađe...
Da nije bilo amandmana Bošnjačke stranke, zakon bi prošao bez halabuke i krokodilskih suza depeesa nad budžetom... Koji pljačkaju majke, rađajući za pare. Prva verzija odnosila se na zapošljene žene, koje radno mjesto oslobode za druge. Bez otpremnine kakvu su primali kapovci, željezarci, rudari i svi iz državnih preduzeća...
Grabeći se za glasove, bees je isto pravo omogućio majkama sa biroa. Sa istim ciljem, depees je spisak proširio siromašnim penzionerkama. Tako je iz budžeta, umjesto desetak miliona, otišlo sedam puta više. Bila je to cijena izborne pobjede vladajuće partije i ulaska džepnog partnera u parlament. Sad je plaćaju majke u mjesečnim ratama... Od 45 do 75 eura...
Neke od opljačkanih mogu da se vrate na biro... Ili u sirotinjsku penziju, koja je bila manja od socijalne pomoći. Ali, što da rade majke koje su napuštile posao? Da se žale institucijama režima? Čiji je biznis plan isti već 27 godina, od krava iz Konavala do kvadrata iz Budve...
Na prvom protestu bilo ih je pedesetak. Zato vlast i može da ih ponižava... Dvadeset hiljada žena na ulicama, svakoga dana u svakom gradu, poslalo bi drugačiju poruku... Ali, za pobunu nije dovoljna samo hrabrost. Već više svijesti o slobodi. Bez koje nijedno pravo nema nikakvoga smisla... Išlo uz njega 192 ili 336 eura...
***
Zastiđe je i ova poniznost režima pred pokroviteljima sa Zapada. Koji su mu omogućili skoro trodecenijski opstanak na vlasti. I sve što uz to ide...
Depees želi da vlada još koju deceniju, NATO hoće da se širi... I to im je završeno. Problem je što pola države neće milom u vojni savez. A učinak sile gledamo u Ukrajini... Naš režim je namjerio da ignoriše tu polovinu Crne Gore. Dovoljna mu je druga. Poslušna. Ponizna. Pokorna...
Vrlo nediplomatski, to je potvrdio i njemački ambasador u našoj zemlji... Vrlo nedostojanstveno, Crna Gora se pravila da ga ne čuje. Hans Ginter Matern, u kratkoj izjavi, izdiktirao nam je i proceduru... Vlada šalje predlog u parlament, a odluka se prosljeđuje Vašingtonu... Ne postoje građani... Ni pravo na referendum...
P.S. Velika je to zemlja, može se njenom predstavniku da daje i malo bahatije izjave, poručio je, glede našeg ulaska u NATO, bivši crnogorski premijer Moskvi... Njemačka je, izgleda, još veća, govori ćutanje sadašnjeg predsjednika Vlade... Očigledno spremnog da partiji dokaže odanost i po cijenu rata u vlastitoj domovini...
Bonus video:
