Putovanje kroz simbole i duh Herceg Novog

Slikovni leksikon Herceg Novog autora dr Vladimira Roganovića, koji je nedavno izašao iz štampe, svojevrsno je putovanje kroz lica i oličenja grada. Kroz 75 priča podsjeća čitaoca zašto voli i podstiče ga da zavoli Herceg Novi.

Odakle ideja da na ovaj način ispričate priču o Herceg Novom?

Želja da u različitim žanrovima pišem o gradu i Zalivu samo je nešto mlađa od autora. Prolazila je kroz razne mijene, račvala se kao delta neke rijeke i tekla raznim pravcima. Oblik je počela dobijati naučnom studijom „Boka u tragovima iščezlih vremena“ (2016). Ove godine je nastavljena monografijom „Andrić u Herceg Novom“ i „Slikovnim leksikonom“ koji je drugačiji od svega što sam stvorio. To troknjižje, ili „hercegnovski ciklus“, žanrovki je heterogeno, ali su „glavni junaci“ isti - to su Novi i Boka Kotorska.

Među koricama knjige su abecednim redom složene priče o djelovima grada, njegovim znamenitostima, florističkim karakteristikama, ličnostima i umjetnicma po kojima je, između ostalih, poznat. O tome su pisali mnogi, ali za razliku od drugih, vi ste tim pričama dali poseban - novski „šug“.

Pokušao sam da kroz 75 oneobičenih enciklopedijskih odrednica ili kratkih proza ispričam priču koja ne liči onima koje sam čitao. Želio sam da bude - oneobičena. Zato i podnaslov „Oneobičeni put kroz simbole i duh grada“.

Dugo sam tragao za formom u koju se mogu udjenuti čuvstva ovakvoga grada. Bio je to istinski i radosni kreativni eksperiment. Posegnuto je za svim znanim iskustvima i stvoren je među tim plavim koricama amalgam riječi i fotografije, naučnih fakata i umjetničke fikcije, lirike i proze. Upravo fotografije - ta Benjaminovska „ogledala koja se sjećaju“ - organski povezane sa riječima, daju punoću i totalitet pričama i udruženi - stvaraju slike. Priče i fotografije, stvarane uporedo, slagane su i montirane kao nekakav film koji se čita ili knjiga koja se gleda. Stoga je leksikon „slikovni“. Želio sam da i naš i čitalac koji nam dolazi sa svih strana svijeta vidi i osjeti našu ljepotu. Zato je „Slikovni leksikon“ književno preveden i objavljen u zasebnoj knjizi i na engleskom jeziku, a u završnoj fazi je i prevod na ruski jezik. Očekujem da uskoro dočekamo i prevode na druge jezike, naročito na norveški - upravo zbog čudesne povezanosti Norvežana i Novljana.

Ono što ovoj knjizi daje poseban šarm i odvaja ih od sličnih su priče o novskoj ariji, butigama, prozoru Voja Stanića, oriđinalima, novskim klupama, vjetrovima, kantunima, hodačima… Kako su se ove teme našle u Vašem leksikonu?

Izbor i stvaranje odrednica ishod je sentimentalnog „vijađa“ kroz duh i dušu grada i oneobičenog pronicanja u topose njegove duše koji su se uznijeli do simbola. Zato je leksikon, osim što je slikovni, još i leksikon simbola, hercegnovskih. One su se, čini mi se, same ispisivale kao simboli uklesani u novski kamen i slikani po zalivskoj vodi. Za enciklopedijskom formom posegnuto je i zbog izražajnih mogućnosti žanra koje nude priliku da se ti simboli zagrle i izlože kao odrednice, poređane po nepotkupivom redu abecede. Stilska i kompoziciona ukrštanja u ovim pripovijestima - od enciklopedijske sažetosti do esejističkih, pa i lirskih ushita načinjena su uz osluškivanje šta to grad ima autoru da kaže, a ne (samo) šta autor o tome misli. Lično, mislio sam najviše na čitaoca kome je na izbor ostavljeno da stranice čita i gleda redom ili „neredom“ - od kraja, od sredine ili od početka. Želio sam da pustim grad da sâm piše svojim simbolima. Ja sam se trudio da ih oslušnem i iščitam, negdje i protumačim: uvijek kao novoljubac.

U knjizi upotrebljavate tu kovanicu. Ko su Novoljupci?

Iza edicije „Slikovni leksikoni“ čiji je prvi tom posvećen Herceg Novom krije se čitava jedna estetička konstrukcija, jedan kulturno-specifični koncept u kojem razmjenjujem iskustva i stvaralačku energiju sa mojim timom sačinjenim od fotografa, dizajnera, slikara, učenjaka, sineasta, prevodilaca i čitavim nizom dragocjenih konsultanata kojima sam duboko zahvalan. Decenijsko iskustvo rada sa stotinama saradnika na kompleksnim enciklopedijskim i kulturološkim projektima me podučilo da je takve temelje za ovu leksikografsku „građevinu“ bilo neophodno sačiniti. Novoljupci su u isto vrijeme i pokret i koncept; umjetnička i stvaralačka grupa prijatelja srodnih energija i afiniteta čiji je „program“ ispisan u samom imenu. Mi smo ljubitelji NOVIH kreativnih koncepata.

U simboličkom svijetu leksikona, novoljupci su sinonim za ljude koji vole Herceg Novi i koji će ga zavoljeti; koji su ga posjetili i koji će ga posjetiti; koji u njemu žive ili će živjeti. Hipotetički, dakle, novoljupci su - svi ljudi na svijetu. Na drugim mjestima ove dobre ljude zovu još i gosti, namjernici, turisti, avanturisti, izletnici, pustolovi, posjetioci, putešestvenici, šetači, uživači... Ovaj leksikon njima je posvećen.

Priče „A ti?“ i „Kenova“ posebno su zanimljive i traže objašnjena za sve koji nisu iz Novog ili Boke.

Kenova su često prve riječi koje čovjek jutrom u Herceg Novom i Boki izgovori kad izađe „iz doma“. Slično je i u drugim mjestima na našem primorju. Na tu pozdravnu frazu odgovori se obično sa „A ti?“ (àti, s karakterističnim naglaskom na prvom samoglasniku. Za izraz vezale su se silne niti emocijâ i identifikacijâ. Ovaj kratak dijalog sa dva (znaka) pitanja izgovara se na svakoj sceni: „u pjacu“, „na more“, „na rabotu“ - i iz njega se može iščitati puno više od konvencionalnog izraza učtivosti. Kroz njih se osluškuje duh grada i naslućuje ponešto od gospodstva, mudrosti, radoznalosti i sažetosti koje nemirne epohe utisnule u svijest i karakter ovdašnjega čovjeka. To su prijateljski raširene ruke, otvorenost i srodnost u dva pitanja s bezbroj odgovora.

Da li je „Slikovni leksikon“ uspio da ispriča priču u Herceg Novom ili priča nema kraja?

Namjera ovih knjiga je da čitaocu odškrine gradska vrata i da ga potakne da se i sâm otisne na put, da duboko udahne i osjeti našu ariju. Duboko sam zahvalan mom izdavaču, Turističkoj organizaciji Herceg Novi, koja je prepoznala ideju da se identitet grada predstavi jednom enciklopedijom, oneobičenom i vedrom. Uporedo, sa istom strašću i posvećenošću, zajedno sa svojim timom, radim i na njegovom nastavku i na slikovnim leksikonima drugih crnogorskih gradova. Uvjeren sam da svi ti biseri zaslužuju svoje leksikone. Volio bih da svim namjernicima otkrijemo nova mjesta duše i inspirišemo ih da dopišu sopstvene redove i stvore sopstvene slike.

Istražuje prošlost Herceg Novog, Boke i Crne Gore

Dr Vladimir Roganović, književni istoričar, leksikograf i kulturolog, rođen je u Dubrovniku 1975. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Herceg Novom. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Urednik je u Leksikografskoj redakciji Službenog glasnika. Naučni je saradnik i član Upravnog odbora Etnografskog instituta SANU, savjetnik CANU.

Naučne radove i prikaze u naučnim časopisima nacionalnog i međunarodnog značaja. U kulturnoistorijskim istraživanjima posebno istražuje i tumači književnu, kulturnu i istorijsku prošlost Herceg Novog, Boke Kotorske i Crne Gore. Autor je knjiga: Boka u tragovima iščezlih vremena (2016); Andrić u Herceg Novom, Herceg Novi: Slikovni leksikon.