Grad kao trajni simbol ljudske egzistencije

Retrospektivnom izložbom “Urbana utopija III” crnogorska akademska slikarka Svetlana Dragojević predstavila se preksinoć publici u Podgorici, u prostoru JU Muzeji i Galerije Podgorice, gdje je prikazala radove iz tri ciklusa “Urbana utopija” i iz ciklusa “Vavilon”, a svi odišu dobro poznatom idejom grada, svih specifičnosti grada, od Kotora, Londona do Njujorka

.“Rekla bih da je ovo manja retrospektiva jer je riječ o nekih 15 godina mog rada. Grad kao inspiracija je za mene manifestacija ljudskog duha i umijeća i življenja, kroz generacije, da ne kažem vjekove. To je civilizacijsko nasljeđe, jedan od najjačih simbola čovječanstva”, kazala je Dragojević “Vijestima” nakon otvaranja izložbe.

Istoričarka umjetnosti Petrica Duletić istakla je da se stvaralaštvo umjetnice može kontinuirano posmatrati kroz sve njene cikluse, sve do ove izložbe kojom ona, na neki način, mijenja svoj likovni izraz.

“Svetlana Dragojević sprovodi određenu dinamiku, ritam, harmoniju, varira svoje poetske skale i spektar senzibiliteta. Jedna od tih poetskih linija koje umjetnica i dan danas slijedi može se pratiti od ciklusa ‘Vavilon’ i ‘Urbana utopija’, sve do ove izložbe kojom se, donekle, mijenja likovni izraz. Tematski, ona se bavi životom u urbanom svijetu, dok u širem kontekstu podrazumijeva i različite odnose među pojmovima i različitim strukturalnim nivoima slike”, kazala je Duletić na otvaranju i dodala:

“Svakako, ova izložba svjesno polemiše sa ranijim djelima ovog poetskog kruga jer su je ona inicirala, ali donosi i neka potpuno nova rješenja u domenu tematskog jedinjenja i pikturalnih izraza. U ciklusima ‘Vavilon’ i ‘Urbana utopija’, tragajući za čarobnim i skrivenim mjestom, autorka pažljivo kreira autentičnu vizuelnu sintaksu jednog grada. Osluškujući njegove pulsacije, posmatrajući ulice, fasade, krovove, ona stvara živopisan virtuelni urbani pejzaž”.

Izložbu je otvorila ataše za kulturu Njemačke Ambasade u Podgorici Ursula Rommerskirchen-Hilbertz pozivajući sve da joj se “pridruže na ovoj fascinantnoj turneji kroz gradove i utopije”.

“Njeni crteži su ponekad nalik rijeci - uvučeni ste u tok linearnih struktura koje nestaju da bi se ponovo pojavile na površini. Kada su vidljive mogu se čitati kao kardiogram autorkinog srca. Umjetnica uspješno pretvara naš haotični, dinamični i stresni svijet u prekrasno mjesto koje može vidjeti sopstvenim senzibilitetom ispunjavajući ga nadom”, rekla je Rommerskirchen-Hilbertz.

Ona je dodala i da je svako ko posjeti izložbu, zahvaljujući autorki, svjedok “uzajamnog djelovanja civilizacije i prirode susreta drevnog i modernog” što Dragojević prikazuje kroz svoju futurističku viziju.

“U svom kreativnom procesu autorka gradi arhitekturu mogućih značenja. U svojim slikama, kroz futurističku viziju, prikazuje grad kao trajni simbol ljudske egzistencije uspijevajući da izrazi i razumijevanje svijeta i vremena u kojem živi i stvara. Stvaralački proces Svetlane Dragojević je kompleksan. Njeni radovi nastaju kombinovanjem procesa mnogih postupaka”, primijetila je Rommerskirchen-Hilbertz.

Upečatljivim koloritom, Dragojević gledaocu ostavlja dio sopstvenog grada iz njene imaginacije, a kako dolazi do boja i na koji način bira idealne za siluete i obrise na njenim djelima, “Vijestima” je rekla:

“Kada se bavite određenim podnevljem i kada promišljate o njemu, osim onog pojavnog što je svedeno na manju mjeru, boja je upravo način da se ostvari atmosfera mog razmišljanja, promatranja i likovnog izraza”, kaže ona.

Dragojević svojim djelima pristuma senzitivno, intuitivno, pažljivo, nježno i emotivno, što publika umije da prepozna. Ipak, priznaje da je umjetnicima lakše uspjeti u inostranstvu nego kod nas.

“Kada radim izložbu, ne želim da se dokazujem već da pokažem i ukažem, što je dovoljno. A mnogo je lakše dokazati se u inostranstvu, ne zbog odgovornosti, samo tako i jednostavno, lakše je”, kaže ona i dodaje da još uvijek nije sigurna da li je ova retrospektivna izložba zaključak jednog stvaralačkog procesa i početak nečeg novog, ali je sigurna u to što nju inspiriše i podstiče, a to jeste i uvijek će biti “svijet oko nas”. “Jer je to refleksija mene, a da li će ponovo biti utopija nijesam sigurna...”, zaključila je ona.

Poziv da se osvrnemo oko sebe u gradu u kojem se nađemo

Posebna inspiracija Svetlane Dragojević je i Vavilon, jedan od najpoznatijih ljudskih tvorevina svih vremena, grad iznad svih drugih gradova.

“Ciklus ‘Vavilon’ je meni primamljiv zbog Vavilonske kule, zbog simbolike i činjenice da se toliko malo stvari u suštini mijenja. Iako je čovjek podložan promjenama, malo toga stvarno postaje drugačije. U suštini, ljudsko biće uvijek ostaje isto, sa svojim emocijama, težnjama, očekivanjima, učenjima, saznanjima... To mi je i bio cilj, da pokažem da se vrlo malo mijenjamo”, kaže ona i dodaje:

“Primjera radi, pogledajte Kotor. Vi prošetate gradom za pet minuta, ali to vam je prava virtuelna šetnja kroz vrijeme, a ako obratite pažnju, ovo je samo još jedan poziv da se osvrnemo oko sebe. I to nije samo Kotor, to nije London ili neko manje naselje ili metropola, to je grad koji doživljavamo”, kaže ona i zaključuje da, kako čovjek i danas teži što većem, moćnijem, sjajnijem, uzvišenijem nekada, suština njegova se i ne mijenja.

“Suština je da težimo, pa šta bude”.

Tražimo idealno mjesto koje nam je, obično, veoma blizu

Poseban naziv izložbe, odavno karakterističan Svetlani Dragojević, “Urbana utopija”, promišljan je i doživljavan, jer ‘Utopija’ za nju ima posebno značenje.

“Ja kad razmišljam o ‘Utopiji’ ona za mene nije mjesto kojeg nema, već je Utopija meni mjesto kojem težimo, a i ako postoji onda može postojati samo u naznakama. Puno velikih umjetnika se bavilo i pojmom i razradom Utopije na različite načine. Utopija mene inspiriše pojavno i sa jakom idejom - da tražimo to mjesto i u tom procesu da vidimo da nam je idealno mjesto veoma blizu”, istakla je umjetnica.