U sklopu svog Kulturnog kalendara za Sutomore, NVU “Novo i ljepše Sutomore” priredilo je jedinstvenu postavku - izložbu slika akademika Voja Stanića iz kolekcija barskih kolekcionara, kojom je ujedno obilježen 95. rođendan velikog umjetnika i odalo poštu sjenima Mihajla Mikice Petrovića, velikog dobrotvora i mecene Sutomora i Bara. Kolekcija u restoranu “Izvor” obuhvata Stanićeva ulja na platnu i ulja na papiru malih formata iz zbirki porodica Drašković, Lukšić, Orlandić, Zlatović i dr Zaima Kalamperovića.
Ističući da je Vojovo slikarstvo puno čuda, fantazije, ali i strasti, likovni i književni kritičar mr Milun Lutovac kazao je da na Stanićevim platnima ljudi “prosto troše dan”, ili, bolje rečeno, odigravaju ga “na nekoj šah tabli, bačenoj karti ili samo svojoj stranputici”. “Kao kod Felinija - dok nebom preleću avioni i raznobojni baloni, s raznorodnih prozora i kroz dovratnike, gviri, kao da se ruga ili igra skrivalice, neki drugi, obični svijet. Stoji naopačke sa svojim sjenovitim, intimnim istorijama. Jedna psihologija je tu - iznutra. U ogledalima s duplim dnom, sanjarenjima i čekanjima oivičenim radoznalošću, a druga je tamo - spolja, u paradoksalnim igrama i magiji dokolice, u spajanjima nespojivog, u kafkijanskoj začudnosti koja nikog ne začuđuje… Ženska tijela se podaju suncu, muška divane, pijuckaju, ili love privid leptira, privid lakoće postojanja. Čovjekov lik je vrhunski motiv, zatečen kao na kakvom peronu, škveru, u osluškivanja stvarnosti, koja samo što nije”, rekao je Lutovac o djelu Stanića, za kojeg je rekao da je “slikar iščekivanja - klice svake prave umjetnosti”.
On je podsjetio na Umjetnikove riječi - prvi i jedini uslov za sreću je skromnost, a pravi umjetnik se svojim djelom pravda što je živ.
“Voljeti ili mrzjeti, biti ili ne biti, vječno je pitanje iste strasti sa dva lica. Vojo je rekao i da slika svašta, da nije mogao da propusti nikog i nigdje, te da ne misli da slika može da promijeni svijet, jer, prvo se promijeni svijet, pa se onda to vidi i u slikarstvu. Kazao je i da ne voli mnogo da priča, i da slika da ne bi pričao. Ne preostaje nam ništa drugo nego da povodom 95. rođendana priznamo našem Voju Staniću da se svojim djelom i te kako opravdao i da može da živi, ne kako on, na njegov način kaže, da je odlučio da živi do kraja života, nego da živi i traje i van njega, dok ima umjetnosti i onih koji je nose i razumiju”, zaključio je Lutovac.
Idejni kreator postavke i prijatelj Voja Stanića, Vladimir Vlado Lukšić, poznati barski publicista i kolekcionar, i sam je za ovu postavku priložio nekoliko djela iz svoje kolekcije. Napominjući da u Baru postoji još najmanje sedam većih i vrijednijih Stanićevih slika, on je kazao da se težilo ujednačenosti i skromnosti kako bi se prema svakom kolekcionaru iskazalo poštovanje.
“Veća slika bi narušila harmoniju, a znamo da iza svake ove izložene slike stoji ljubav, posvećenost i ne malo odricanja. Voja su jednom tokom izložbe na Svetom Stefanu pitali koja je njegova poruka. Odgovorio je - nikakva, nema tu nikakve poruke, ‘to su samo slike, a ti se snalazi sam’. Htjeli smo u svemu ovome da ispoštujemo riječi i shvatanja velikog umjetnika, pa zato uz izložene slike nismo dali nikakve atribute, niti imena. Dugujemo neizmjernu zahvalnost porodici Petrović koja je u ovu izložbu i naše druženje, kao i mnogo puta do sada, uložila veliku ljubav, dobrodušnost i gostoprimstvo”, rekao je Lukšić Stanićevu biografiju predstavila je Tijana Vukčević, a zvanice i domaćine je pozdravila predsjednica NVU „Novo i ljepše Sutomore” Slobodanka Hrvatin koja je na doprinosu posebno zahvalila Ines Zlatović. Domaćin Aleksandar Ćaki Petrović istakao je doprinos Vlada Lukšića Kulturnom kalendaru i održanju tradicije Spića uopšte, a program otvaranja izložbe uljepšala je pijanistkinja Ana Vukazić, profesorica barske Muzičke škole, koja je izvela djela Šopena, Šumana i Basaraba.
Bonus video:
