Inspirisana prirodom i različitim univerzumima koji se u njoj mogu pronaći, crnogorska umjetnica Mirjana Marsenić Vujović, predstavila se podgoričkoj publici samostalnom izložbom “Ogledala u vodi” koja je otvorena preksinoć u Perjaničkom domu na Kruševcu i gdje će biti postavljena do 31. maja.
Izloženo je 45 radova kombinovane tehnike, 32 skulpture i devet akrillika na platnu. Umjetnica na ovoj seriji radi već dvije godine i predstavlja nešto drugačiji izraz i motiv u odnosu na one kojima se do sada predstavljala.
“Malo sam eksperimentisala sa materijalom i motivom. U pitanju su vodeni pejzaži, za razliku od mojih prethodnih slika. Skulpture koje sam predstavila na ovoj izložbi su igra sa prostorom i htjela sam da neku dosadašnju dvodimenzionalnost pretvorim u trodimenzionalnost i tako uključim posmatrača koji može ovo da tumači i kao instalaciju i scenografiju, ali i da učinim da radovi komuniciraju jedni sa drugima”, kazala je Marsenić Vujović za “Vijesti”.
Sami naziv izložbe “Ogledala u vodi” suptilno sugeriše posmatraču da se i on sam svojim bitisanjem može ogledati u radovima ove umjetnice i vidjeti prikaz njegovog djelovanja, života, emocije.
“Iz kombinovanih tehnika koje sam izložila prvi put se može uočiti i izdvojiti neka forma na mojim radovima. Tu formu sam bazirala najčešće na lokvanjima jezera koji su me posebno inspirisali. Može se mnogo toga vidjeti i kroz nanose materijala, kroz tehniku i poteze četke koji prikazuju i tu neku slojevitost vodenih površina. U ranijim radovima kod mene su preovladavale površine listova, nešto što je bilo apstraktno samo po sebi iz forme koju list kao list posjeduje ili ne. Ovog puta sam se fokusirala na vodene površine, na lokvanje i na jezera”, priča ona za “Vijesti”.
Iz njenih radova i posebnog kolorita kojim se izražava, odnosno iz različitih nijansi zelene, pretežno one tamnije koja se jasno vidi na jezerskim površinama i narandžaste koja kao da se prelama i presijava, ali i iz njenih ranijih ciklusa, jasno se uočava da umjetnica poseban prostor u svom stvralaštvu i fokus u svom biću posvećuje prirodi i preispitivanju prirode. Ona za “Vijesti” ističe da je od trenutka kada se počela baviti umjetnošću upravo priroda njen jedini motiv.
“Ja se već 10 godina bavim umjetnošću i od početka svog stvaralaštva jedan jedini motiv koji me prati je priroda. U početku su tu bili prikazi drveća i šuma u izmaglici, u različitim atmosferama, a onda je ta površina šuma počela da se gubi u neku bajkovitu formu... Kasnije su tu bile površine starih zidova na način na koji ih priroda uzima i otrgava od čovjeka i pretvara ih u neku svoju formu. Nakon svega toga na red su stigle i površine voda”, objašnjava ona proces mijena njenog stvaralaštva ističući pritom slobbodu koju joj apstraktni izraz omogućava i koji je, koristeći ga, spoznala...
Pored sve ljepote koja se u prirodi nalazi, sreće, ali i bogatstava koja nam daruje, Marsenić Vujović primjećuje i da je čovjek bez razmišljanja koristi i dovodi do ivice opstanka, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori.
“Ja sam prosto fascinirana prirodom i boli me način na koji se čovjek u 21. vijeku ophodi prema prirodi. U 21. vijeku čovjek se tako okrutno ponaša prema prirodi koja mu je dala život. Na neki način, ja želim da okrenem pojedinca da vidi sve ono što mi imamo i možemo imati u prirodi. Želim da čovjek vidi šta je sve oko nas i kako u svim svojim brzinama i površinskim djelovanjem mi ne sagledavamo univerzum u svakom dijelu prirode - u jednom listu drveta, u jednom lokvanju... I ovom postavkom želim da pošaljem poruku da mi moramo čuvati prirodu, jer ako ne čuvamo nju, ne čuvamo ni sami sebe. Priroda može bez nas, ali mi bez prirode ne”, zaključuje i poručuje Marsenić Vujović.
Ona svoj umjetnički izraz doživljava i aktivistički i angažovano jer se kroz svaki od radova trudi da probudi baš tu svijest kod ljudi koja se ogleda u njegovom odnosu prema prirodi. Za “Vijesti” otkiva i da priprema jedan drugačiji, “glomazniji” projekat u istu svrhu - buđenja čovjeka.
“Prije svega, ja se trudim da preko svojih radova probudim tu neku svijest kod ljudi. Mimo ovih radova imam u planu nekoliko prostornih instalacija koje će biti namijenjene široj publici, a ne samo posjetiocima i ljubiteljima galerijskog prostora. Ne bih da otkrivam mnogo, ali biće nekoliko velikih i ozbiljih radova koji će direktno da se odnose na čovjeka i njegovo ophođenje prema prirodi. To će biti velika instalacija koja će biti realizovana u nekom gradskom prostoru, nadam se, do kraja godine”, najavljuje Marsenić Vujović.
Boli način na koji se čovjek odnosi prema prirodi
Boli me način na koji se čovjek u 21. vijeku ophodi prema prirodi. U 21. vijeku čovjek se tako okrutno ponaša prema prirodi koja mu je dala život. Na neki način, ja želim da okrenem pojedinca da vidi sve ono što mi imamo i možemo imati u prirodi. Želim da čovjek vidi šta je sve oko nas i kako u svim svojim brzinama i površinskim djelovanjem mi ne sagledavamo univerzum u svakom dijelu prirode - u jednom listu drveta, u jednom lokvanju... I ovom postavkom želim da pošaljem poruku da mi moramo čuvati prirodu, jer ako ne čuvamo nju, ne čuvamo ni sami sebe. Priroda može bez nas, ali mi bez prirode ne
Ljudi kod nas ne razumiju umjetnike i bavljenje umjetnošću
Prethodnih pet godina, Mirjana Marsenić Vujović, aktivno je izlagala u inostranstvu, o čemu govori i za “Vijesti”.
“Zadnja moja izložba bila je u Pragu, prije toga u Berlinu, u Veneciji, Amsterdamu, Londonu, nekolike u Francuskoj i evo posle više vremena i u Podgorici. Dobijala sam pozive od galerija u inostranstvu, prije svega od londonske galerije “Studio 106 Art Gallery”, sa kojom imam odličnu saradnju već nekoliko godina i zajedno realizujemo mnoge projekte, za šta se nadam da će se nastaviti i u budućnosti”, kaže ona...
Na pitanje kakav je odnos publike prema umjetnosti i umjetnicima u inostranstvu i kod nas, ona primjećuje jednu specifičnost, nerazumijevanje koje je u našem društvu izraženo.
“Mogu da kažem da su ljudi u inostranstvu više zainteresovani za umjetnost, a imam osjećaj da je to zbog toga što naši ljudi ovdje ne razumiju umjetnike i ljudsku potrebu da se bave umjetnošću. Nama treba samo više razumijevanja i onda sigurno ne bi bilo problema. Ljudi treba da shvate i prihvate da je ovo ozbiljna profesija i da je umjetnost i bavljenje umjetnošću veoma bitno i za društvo i za pojedinca”, poručuje umjetnica.
Bonus video:
