Umjesto da se udobno smjesti u Kraljevskom pozorištu Zetski dom i u tišini uživa u priređenom teatarskom majstorstvu, publika je u predstavi “Lažna sjećanja” na otvaranju MIT festivala uzela učešća i bila vođena kroz ovaj komad kao njegov neodvojivi dio, a sve kroz instrukcije koje su se pojavljivale na njihovim pametnim telefonima na prethodno instaliranoj aplikaciji “Kalliope”.
Počelo je “zagrijavanjem” u dvorištu kada su svi prisutni podigli ruke sa pametnim telefonima, stajali na jednoj nozi, “ne na toj, na toj drugoj”, pronašli grupe kojima pripadaju i onda svečano pošli za glumcima, njihovim vodičima, u avanturu interaktivnog komada onako kako je to aplikacija naložila. Tako je i počeo ovogodišnji MIT festival i predstava španskog reditelja Pep Gatela i 12 crnogorskih glumaca koji su govorili o Jeleni Savojskoj kao transhumanom biću, prisjećajući se (možda i lažno i iskreirano) onoga što je ona bila i predstavljala i režirajući ono što bi ona mogla biti ili što je mogla postati.
Zetski dom je preksinoć, umjesto pozorište, bio svojevrsna laboratorija, što je bio i cilj Gatela i njegove ekipe koja je tri sedmice radila na ovom konceptualnom ostvarenju. Tako su se svi posjetioci unijeli u svoje uloge i kroz nekoliko faza pokazali da, vođeni aplikacijom, slušaju ono što se od njih zahtijeva, baš kako je za ovu predstavu bilo potrebno.
“Publika je reagovala jako dobro, pomjerala se uvijek adekvatno u prostoru, kao što je trebalo i pretpostavljam da je prvi put da gledaju ovakvu predstavu. Tehnologija i mobilna aplikacija za nas je takođe novitet i od skoro radimo sa njom i otkrivamo sve nove mogućnosti koje može da nam pruži. Jelena Savojska je značajna ličnost u Crnoj Gori, dobro je što je publika poznaje i zbog toga lako prepoznaje priču. Ideja da zarazimo glumce, tehničko osoblje pozorišta i publiku sa našim idejama, za nas je bio mnogo važniji proces nego sama predstava”, kazao je reditelj nakon premijere.
I zarazili su pozorište još u trenutku kada im je rečeno da pripadaju žutima, crvenima, plavima ili kada je u posebnoj laboratoriji kreirana Jelena, njeni afiniteti prema jezicima, muzici, arhitekturi, istoriji, kada je svakome ponaosob stiglo obavještenje da se nalaze u prvoj, drugoj, trećoj klasi voza, ili u trenutku kada se na svakom telefonu u publici čuje zvuk dolaznog poziva na viberu, a poziv upućuje Viktor Emanuel.
Publika je bila “zaražena” i kada su provjeravani Jelenini kvaliteti i ispitivala se njena brzina, snaga, refleksi, vid u mraku i humanost, koji bi pokazali njenu mogućnost odgovora i reakcije u kriznim situacijima u kojima je, kako je dobro poznato, crnogorska princeza i italijanska kraljica djelovala vođena iskrenim altruizmom i humanošću.
Glumci su se prisjećali žene sa krupnim crnim očima, duge crne kose koja im je pomagala tokom zemljotresa u Mesini, ali i one Jelene koja bi se borila u Drugom svjetskom ratu, a onda slijedi vibriranje telefona i pitanje na aplikaciji “Bitka za budućnost, izaberite pobjednike: nacisti ili naučnici?”, a zatim i odgovor da “90 odsto naučnih eksperimenata ne uspije. Jeste li sigurni da budućnost treba da bude u rukama naučnika?”.
Možda je posebno intrigantan trenutak u predstavi je bio onaj kada su nacisti sa scene tražili od publike da podignu svoje telefone na čijim ekranima se prikazao kukasti krst, što su neki i prihvatili, kao jednak zadatak uz ostale koji su dolazili tokom predstave. To je bio dokaz da su posjetioci Kraljevskog pozorišta prihvatili “eksperiment” u kojem su se našli ili možda potvrda podrške koju je komad imao, a zasigurno dokaz da su svi do jednog bili uživljeni u ovaj nesvakidašnji spektakl, ranije neviđen u našim teatrima. Nedugo zatim, i glumci i publika, svi zajedno na bini zaplesali su i slavili pobjedu nad nacističkim snagama, a aplikacija je podsjetila da “uništenje i smrt nisu u našim proizvodima već u očima posmatrača”.
“Ljudi su odlično regovali. Ono što nam je bio cilj jeste da se ovo ne doživi samo kao pozorište već kao jedan veliki laboratorij, institut. Reditelj nam je dao slobodu da izrazimo stavove o istorijskim događajima, imali smo zanimljiv proces i odličnu saradnju“,istakla je glumica Marija Đurić nakon predstave, a to je potvrdila i njena koleginica Maja Stojanović:
"Na pretpremijeri, kad nam je stigla prva publika i sada premijerna, imamo puni osjećaj za ono na čemu smo radili. Jer, vidjeli ste i sami koliko je neobičan koncept, vidjeli smo šta smo zaista uradili, koliko je drugačiji projekat, ovo je kao neki pozorišni izlet, jedna vožnja kroz pozorište sa ovom aplikacijom, nešto drugačije, nešto novo u pravom smislu inovativno“, kazala je Stojanović.
"Lažna sjećanja” oživjela su i segmente iz predstave “Apartman Savoja” koju je za Zetski dom radio Slobodan Milatović, okupila je članove tadašnje ekipe, ali i nova imena. Svi oni su prikazali publici posebnu vrstu modernog, interaktivnog, tehnološki potpomognutog, teatra: Vule Marković, Filip Đuretić, Julija Milačić, Jelena Simić, Sanja Vujisić, Anđelija Rondović, Anđela Radović, Marija Labudović, Jelena Đukić, Marija Đurić, Maja Stojanović i Milica Šćepanović.
Predstava je završena podsjećanjem aplikacije da “Jelena nastanjuje sajber prostor”, a zatim i uzvicima glumačke ekipe sa krova Zetskog doma “Ja sam Jelena Savojska!”, i istim odgovorima iz ostatka publike u dvorištu. Saradnja sa poznatim rediteljem i crnogorskim glumcima je bila novo i vrijedno iskustvo i podsjećanje da je glumac u njegovom procesu kreator.
Za muziku u predstavi je bio zadužen Vlado Tomić, video je uradio - Bojan Stijović, a dramaturzi su Rajko Radulović i Nikola Tomić.
Predstavom - radionicom „Lažna sjećanja“, u teatru na Cetinju završio se četvorogodišnji projekat EU Collective plays!, finansiran u okviru programa Kreativna Evropa, a otpočelo 12. izdanje MIT festivala koji je već prve noći postavio visoke kriterijume i obećao kvalitetne i raznolike predstave.
Bonus video:
