Junaci koji obitavaju u zbirci priča Stefana Boškovića "Transparentne životinje" su providni i jasni, nema nikakve misterije niti mistifikacije.
Istovremeno, svedeni su na životinje, na ono animalno u ljudskom, na nagon i njegovo zadovoljenje.
Zbog toga je ova knjiga ironično pesimistična, iako se takvom ne čini.
Melanholična, premda sve pršti od akcije, primijetili su kriičari.
"Insistiranje na tijelu shvaćenom kao objekat jednako je guranju glave u tek privremeno utočište, ono koje ne može da nas sačuva u zlom kontinuitetu, istorijskom, političkom, emocionalnom, kakvom god", napisao je o ovom djelu pisac Srđan Srdić.
On primjećuje da se Bošković pornografijom služi i kao prečicom do mučnine svijeta koji ga interesuje kao tematsko središte. "Prosto rečeno, u tom svetu je dosadno, beznadežno, napor je apsurdan, ulaganja su nepotrebna."
