Ako nema smisla - besmisleno je...
Umjetnost koja nije statična, koja diše, propituje, preispituje, provocira, pruža komentar, reakciju i ostavlja trag, ali i prostor za komentar, umjetnost koja ne pristaje na ustaljene forme, već prkosi ponavljanju i jednoličju, te se ne libi suočavanja s vlastitim vremenom i okolnostima... Takva je umjetnost Radovana Rajka Grujića predstavljena na izložbi “Oko svijesti” u Perjaničkom domu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore.
Postavka otvorena u utorak veče na svojoj punoći i autentičnosti dobila je dodirom kustoskinje, muzejske savjetnice Marine Čelebić koja je prepoznala Grujićev duh i vjerodostojno ga prenijela u galerijski prostor. Jedna prostorija dovoljna je da prikaže pulsirajući rad i život umjetnika, neuhvatljivog u okvirima standardne postavke, pa tako ova izložba ne donosi samo pregled njegovih djela i uvid u neki od ciklusa, već prodire u srž stvaralačkog bića, u alhemijski atelje gdje se misao i osjećaj pretaču u liniju, boju, predmet, instalaciju, riječ, komunikaciju...
Na samom ulazu posjetilac nailazi na interesantan vizuelni doček - kofer pun vibrantnih boja sa ispisanim imenom “Radovan”, i bicikl, što kao da sugeriše na umjetnikov nemiran duh i neprestano kretanje kroz prostore i ideje. Koračajući dalje kroz izložbeni prostor Perjaničkog doma, posmatrajući djela i otkrivajući nove vidike, zaokružuje se utisak da nije riječ o “običnoj” galeriji, već da je to zbilja jedan umjetnički kosmos Radovana Grujića koji kao da je ogolio svoj stvaralački proces i predao ga posjetiocima, u saradnji sa kustoskinjom Čelebić.
Izložba tako ne nudi uredno postavljena platna i instalacije, već predočava i čitavu atmosferu i proces koji vodi do njihovog nastanka, pa je tako kompletna postavka na ivici da bude performans u prostoru, jer je atelje pretočen u javnu sferu koja zamagljuje granice između ideje, procesa i finalnog djela. Upravo osjećaj neprekidnog stvaralaštva i doživljaj prostorije sa umjetničkim djelima, a koja nije tek obična galerija ili muzej, već atelje u kojem se umjetnost rađa, živi i razvija, vjerovatno je i presudan faktor za doživljaj izložbe i umjetnika. Slike, crteži, instalacije, knjige, radni sto i stolica, štafelaj, platno, okačena jakna, papir, zapisi, sve su to fragmenti koji čine da izložba i Perjanički dom dišu kao lični prostor, donoseći pokret.
“Izložba je, kao što i sami možete vidjeti, postavljena kao ambijentalni atelje i prostor zamišljen kao živa, funkcionalna radionica. Pored raznovrsnog stvaralaštva umjetnika, dočarana je atmosfera u kojoj stvara, kao i njegov intimni doživljaj i scena umjetničkog procesa... Utiske s jedinstvenog putovanja kroz dom koji je ujedno i atelje Rajka Grujića željela sam prenijeti kroz ovu izložbu, vjerujući da se na taj način najbolje mogu sagledati istine koje prepoznaje oko njegove svijesti. U svom maniru, umjetnik poziva da impresije o viđenom podijelite otvorenoj bilježnici koja se nalazi na ulazu izložbenog prostora”, kazala je Čelebić otvarajući izložbu u utorak veče, čime je najbolje i opisala kompletnu postavku i potencijalni doživljaj.
U razgovoru za Vijesti, Grujić je istakao da je izuzetno zadovoljan time kako je Čelebić realizovala izložbu.
“Radovi ovdje su mi jasniji, pregledniji, a galerijski prostor podređen je njima. Zadovoljan sam kako je Marina sve to preuzela na sebe i sama osmislila kompletnu postavku. Mnogo mi se sviđa, toliko da imam osjećaj da bih ja, da sam učestvovao u postavci, vjerovatno napravio više štete nego koristi”, kaže Grujić, u svom maniru.
Čelebić podsjeća da njegov opus obuhvata djela različitih tehnika i formata, od figurativnih crteža sa snažnim konturnim linijama, preko intenzivno kolorističkih slika, do instalacija kreiranih od prikupljenih odbačenih predmeta koji su kroz umjetnički postupak dobili novi identitet. Sve to može se vidjeti i na izložbi.
Njegovi radovi nose u sebi snažnu priču i opomenu, dok su istovremeno puni referenci iz mitologije, istorije, književnosti i svakodnevnog života.
“Oni su duh vremena, jer se bez toga umjetnost može samo pokušavati”, kaže Grujić Vijestima.
Pored duha vremena, postavka odiše i duhom borbe i otpora konvencijama, a njena raznovrsnost svjedoči odbijanju ponavljanja i potrebi za stalnim istraživanjem, za novim izrazima i značenjima. Bježeći od ponavljanja, umjetnik koristi različite materijale, tehnike, formate, donoseći uvijek nove motive, aktuelne i atraktivne...
“Ne volim ponavljanje, i želim da ga izbjegnem. Samo nešto novo budi radost, a ponavljanje je tjera”, ističe Grujić, a tome svjedoči i jedan od njegovih istaknutih zapisa:
“Ima gadna guba u slikarstvu koja je posljedica ponavljanja - ukiseljenost acidija, ko to savlada - umjetnik je”.
Upravo brojni zapisi, ali i nazivi radova, daju autentičan i moćan pečat izložbi, otvarajući posebmu dimenziju za tumačenje kompletne postavke ili svakog od radova ponaosob. Očigledan, u svemu tome, jeste snažan uticaj podneblja - Crne Gore, i vremena - sadašnjeg i prošlog, uz misao o budućem.
“Rodih se u Crnoj Gori, Crna Gora se rodi u meni - to niko i ništa ne može da promijeni”, jedna je od brojnih zapisanih i istaknutih rečenica koja nije samo autobiografski iskaz, već i sudbinski pečat, težina i identitet koji umjetnik nosi, u sebi i svom radu. Tome svjedoče i portreti Živka Nikolića i Petra Komnenića koji su predstavljeni na izložbi, a koji dodatno oslikavaju Grujićevu misao i vezu.
“To je nepromjenljivo, s tim se rađaš i s tim umireš. To je mentalitet podneblja, ne samo kamen, ne samo zemlja, nego i taj duh koji nosiš s majčinim likom”, kaže Grujić Vijestima.
Dalja djela i njihovi nazivi “Zmija vreba puža na kraljevskom obrazu”, “Moćni čovjek - bik - Izdubar”, “Nojeva barka”, “Mistična dva sunca”, “Sv. Petar i paščad”, “Klevetnik” ukazuju na dijalog između duhovnog i materijalnog, kolektivnog i ličnog, dok instalacija “Kur*enje” dodatno naglašava Grujićevu ironičnu, provokativnu crtu, njegovu sposobnost da u jednom pojmu ili slici sažme snažan društveni komentar. Tako svaki od radova daje prostor različitim tumačenjima, svjedočeći Grujićevoj sklonosti ka kritičkom, ali i filozofskom promišljanju umjetnosti i svijeta.
“Stari namćor Bodler kaže: život je kratak, glup i besmislen. Ako ćeš da varaš i da petljaš u toj pojavi što se zove život, to je besmisleno i svi rezultati su besmisleni, džaba pare, slava i sve drugo ako varaš u tome do čega ti je stalo”, konstatuje Grujić.
Čelebić ističe da je umjetnik inspirisan i pejzažima, svakodnevnim događajima, predmetima i prostranstvom univerzuma, te da, kao stvaralac sa više od tri decenije iskustva, sam kaže da su njegovi radovi često rezultati njegovog razmišljanja i otpora prema društvenoj stvarnosti i aktuelnostima na kulturno-umjetničkoj sceni.
“U središte svih radova postavlja poruku koju crpi iz dubina svoga bića, zbog čega ih odlikuje snažna narativnost, bogatstvo simbolike i prepoznatljiva likovna poenta”, istakla je Čelebić.
Neki od Grujićevih zapisa, kao što su “Sve što život slavi, u mojoj je glavi”, “Kritičar stane ispred slike i zagleda se u sebe, zarobljen tankim papirima tuđih mišljenja” ili “Ne ugledati se ni na koga, nego na sve” potvrđuju njegovu umjetničku filozofiju i potrebu za istraživanjem, izbjegavanjem ponavljanja i ukalupljivanja u predvidljive obrasce. Ti zapisi, citati ili nazivi, umjetnikove su misli uhvaćene u trenutku - dokumentovani trenuci...
“Sve što može probuditi neku emociju koja je vrijedna, zabilježim. To je kao ptica - dođe, p(r)oleti... Ptice selice se vraćaju, pa ponekad i te moje misli. Ali volim da ih zapišem jer na taj način osjećam i bavim se unutrašnjim bićem čovjeka. Vrlo je teško govoriti o tome, pogotovo likovnim izrazom, jer tako pokušavam da pojačam utisak i da iznesem smisao, jer tumačiti bilo šta znači stavljati smisao u te pojave, u riječi, slike, jer ako nema smisla - besmisleno je”, kaže Grujić.
Sigurno je sasvim da je umjetnost i njena moć stvaralaštva obuzela Radovana Grujića koji ju je kao takvu i prihvatio, uprkos svemu što proživljava i vidi...
“Trpiš sve što i početnik trpi, ako odustaneš, onda si odustao, a ako ne, onda ima šansi da budeš pobjednik”, poručuje on.
Zato je postavka “Oko svijesti” Radovana Grujića i svjedočanstvo i kritika i introspekcija, ali i slavlje samog čina stvaranja. Grujić je umjetnik koji reaguje na stvarnost, ali ne očekivano, lirski i estetki, već kroz duboke slojeve simbola i značenja koji se očitavaju kroz njegov rad. Tako je i izložba, od samog ulaza, jedinstveno putovanje, baš kao što je i Čelebić naglasila, ali ne samo putovanje kroz fizički svijet, već i kroz preispitivanje, simboliku i komentar na stvarnost. Uz to, izložba je i otvorena knjiga - za čitanje, tumačenje, sopstveni doprinos, jer posjetioci imaju mogućnost da upišu vlastite impresije u bilježnicu koja ih čeka pored vrata, oslobođeni od ikakvih stega i očekivanja.
Bonus video:
