”Testaments”, dugo očekivani nastavak feminističke distopije “Sluškinjina priča” Margaret Atvud obezbijedio je poznatoj kanadskoj književnici mjesto u užem izboru za Bukerovu nagrada - uprkos činjenici novu knjigu gotovo niko još nije pročitao.
Ono malo što se do sada zna o novoj knjizi Margaret Atvud je da se radnja odvija više od 15 godina nakon što je njena junakinja Ofred pokušala da pobjegne iz zamišljenih teokratskih Sjedinjenih Američkih Država; osim toga, zaplet “Testaments” ostaje tajna za većinu čitalaca sve do dana globalnog objavljivanja, 10. septembra, s ponoćnim lansiranjem književnog noviteta i zabavama koje su planirane u knjižarama širom svijeta.
Predsjednik žirija i direktor književnog festivala Hay Piter Florens rekao je da je bilo “izuzetno komplikovano” dobiti primjerke rukopisa, zaštićene “žestokim” sporazumom o zaštiti podataka. Više od toga nije mogao reći osim da je “Testaments” „divljački i lijep roman, i da nam se obraća svima, u cijelom svijetu, s određenim uvjerenjem i snagom“.
“Ljestvica je postavljena posebno visoko za Atvudovu i ona se nadvija preko”, rekao je Florens. “Jedva čekam da ga svi pročitaju”.
Ovo je šesta nominacija kanadske spisateljice za Bukerovu nagradu, koju je 2000. godine osvojila za roman “Slijepi ubica”. Ona će se u ovogodišnoj trci za jednu od najprestižnijih književnih nagrada na svijetu suočiti s drugim bivšim pobjednikom, Salmanom Rušdijem, koji je nominovan za roman “Quichotte”, novo čitanje Servantesovog “Don Kihota” smješteno u današnju Ameriku. Rušdijev 14. roman nije sjajno prošao kod kritičara: “Obzerver” ocjenjuje da je to štivo „rijetko toliko smiješno koliko Rušdi misli da jeste“, dok autor “Njujork tajmsa” kaže da su njegove knjige „sve klimavije, naduvenije i neprirodnije“.
Jedan od članova žirija i urednik Liz Kalder, koja je objavila Rušdijevu pobjedu i osvajanje Bukera 1981, za roman “Djeca ponoći”, negirala je da je bilo pristranosti u igri i rekla da decenijama već ne rade zajedno. “To je jedva čak i prijateljstvo”, rekla je. “Nekad bilo, sad se spominjalo”.
Piter Florens je tim povodom izjavio: “Ako krećete da se poigrate sa jednim od najvećih književnih djela, nadam se da ćete moći da igrate na Servantesovom nivou”, dodajući da je Rušdijev roman “jedinstveno iskustvo”.
Jedna od najpoznatijih savremenih turskih književnica i društvenih aktivistkinja Elif Šafak nominovana je sa romanom “10 Minutes and 38 Seconds in This Strange World”, koji Liz Kalder opisuje kao “odvažan i zaslijepljujuće originalan”. Smješten u Istanbul, roman prikazuje posljednje trenutke života ubijene seksualne radnice čiji se mozak polako gasi.
Šafakova je kod nas najpoznatija po romanu “Istanbulsko kopile” koji je 2006. godine bio je roman godine u Turskoj. Poslije toga, napisala je “Crno mlijeko”, autobiografsku knjigu koja je mjesecima bila na top listama najčitanijih knjiga. Na naš jezik preveden je i bestseler “Vašljiva palata”, “Četrdeset pravila ljubavi”, “Neimarov šegrt”, “Čast”... Predaje na Univerzitetu Arizona i živi u SAD-u i Istanbulu. Elif Šafak našla se u junu na meti istrage turskog tužilaštva, sa nekolicinom kolega pisaca, usred rasprave o romanopiscima koji se bave izazovnim temama kao što su zlostavljanje djece i seksualno nasilje.
Ogromni proboj u najuži izbor napravila je autsajderka Lusi Elman sa romanom “Ducks, Newburyport” - monolog na 1.000 stranica, knjiga britansko-američke autorke odvija se u jednoj rečenici i bavi se ljubavlju, klimatskim promjenama, nasiljem, oružjem i stanjem SAD-a. Član žirija, kompozitorka Džoana Mekgregor knjigu je nazvala primjerom “radikalnog književnog oblika i glasa” i, uprkos njenoj obimnosti, pohvalila je da teče “blistavom svjetlošću i brzinom”.
Britanska spisateljica Bernardina Evaristo u trku za Bukera ušla je sa knjigom “Girl, Woman, Other”. Prateći 12 likova, od kojih su većina crnopute Britanke, roman prikazuje kako se neke priče preklapaju da bi se povezali različiti ljudi. Član žirija i pisac Xiaolu Guo nazvao ga je “impresivnim i žestokim... u kojem nikad nema ni trenutka dosade”.
Nigerijski romanopisac Chigozie Obioma ušao je u uži izbor sa svojim “An Orchestra of Minorities”. Pripovjedač u romanu je chi, čuvar duha iz mita o Igbo, i prati Nonsa, ambicioznog nigerijskog diplomca koji postaje zarobljen na Kipru nakon što je pao zbog prevare vezane za obrazovanje. Član žirija i novinar Afua Hirš nazvao je knjigu “krucijalnim putovanjem slomljenog srca koje je i mitsko i stvarno”.
Predsjednik žirija Piter Florence saglasan je sa svim što su kolege izjavile o nominovanim knjigama.
“Da li je previše željeti da knjiga bude avanturistička, da bude formalno inventivna, da ima emocionalno i intelektualno jezgro koje vas potpuno obujmi i šalje na nova mjesta, i duboko u sebe da biste shvatili kakav bi svijet mogao biti? Mislim da nije”.
Četiri od šest knjiga u užem izboru objavljene su pod okriljem izdavačkog giganta Penguin Random House. Pravila Bukerove nagrade predviđaju da štampari koji nikada nisu bili u širem izboru mogu poslati samo jednu knjigu godišnje, dok prethodno nominovani izdavači mogu prijaviti do pet naslova. Florens je negirao da dominacija PRH-a sugeriše da je potrebno ispraviti pravila: “S obzirom na njihovu moć nadmetanja i raspon, opseg i kvalitet njihovog uredničkog talenta, možda je ovo sjajna godina za PRH, ali dvije ili tri knjige trebalo bi da budu njihov minimalni cilj”.
Pobjednik, koji će kući odnijeti nagradu od 50.000 funti, biće proglašen 14. oktobra na ceremoniji u Londonu.
Prošlogodišnja dodbitnica Bukerove nagrade je književnica iz Sjeverne Irske Ana Berns za roman “Milkman”.
Nastavili dalje i bez glavnog sponzora
Nagrada Man Buker izgubila je početkom ove godine sponzora nakon što je jedan pisac, koji nikad nije bio nominovan, ustvrdio da su hedž fondovi “neprijatelj”.
Man Group, britanski hedž fond, izjavio je da povlači godišnje sponzorstvo od 1,6 miliona funti za prestižnu književnu nagradu nakon 18 godina. U saopštenju se navodi da je bila privilegija podržati nagradu, ali da će “fokusirati na svoje resurse” na novu kampanju za povećanje raznolikosti u svojoj djelatnosti. Odnosi između finansijskog diva i organizatora Bukera bili su napeti već neko vrijeme, a izvor BBC-ja tvrdi da se ta kompanija osjeća “potcijenjenom”.
Fondacija Buker nagrade saopštila je kako je razgovarala s novim sponzorom, te da je “uvjerena da će nova sredstva biti obezbijeđena do 2020. godine”.
Predsjednica fondacije, Helena Kenedi izjavila je tada: “Sve dobre stvari moraju se privesti kraju i radujemo se što sa novom podrškom nagrade ulazimo u sljedeću fazu”. Ona je takođe rekla da će dodjela Man Booker i Man Booker International nagrada ove godine teći “uobičajenim tokom”.
Man Group sponzorisao je nagradu od 50.000 funti za roman na engleskom jeziku od 2002. godine.
Bonus video:
