Uručenjem nagrade „Veljko Mandić“, koja se dodjeljuje bijenalno i izvođenjem kultne predstave „Kauboji“, zagrebačkog EXIT teatra u Nikšiću je počeo 16.Međunarodni festival glumca. Pozorišnu svetkovinu posvećenu glumcu otvorio je ministar kulture Aleksandar Bogdanović koji je istakao da u bogatoj kulturnoj tradiciji Nikšića pozorišni umjetnici zauzimaju posebno mjesto.
“Za to su jednako zaslužni oni koji su stvarali urbani identitet ovog grada, kao i oni koji su iz njega potekli a slavu sticali na najprestižnijim scenama regiona. Glumci sa ovih prostora bili su posebna vrsta kulturnih poslenika po kojima je na ex-yu prostoru nerijetko prepoznavan i sam Nikšić, pa i cijela Crna Gora. Zato bi se moglo reći da je Međunarodni festival glumca u Nikšiću dobio svoje prirodno udomljenje, što se i pokazalo tokom ove dvije decenije”, kazao je Bogdanović.
Festival u kome je, kako je kazao ministar, težište stavljeno na segmentu koji pripada glumačkom zanatu, postao je jedna od bitnijih regionalnih manifestacija koja je “omogućila publici intimniji i intenzivniji doživljaj scene, jer glumac je svojevrsni čarobnjak koji gledaoca uvodi u magični svijet pozorišne umjetnosti”. Podsjetio je da pozorišna tradicija Nikšića seže u daleku 1884. godinu, kada je izvedena „Slobodarka“ po tekstu Đorđa Manojlovića Prizrenca.
“Ta se vrsta entuzijazma može prepoznati i u počecima Festivala monodrame, manifestaciji koja je pokrenuta u Kulturno umjetničkom društvu ‘Zahumlje’ sredinom devedesetih, upravo u onom vremenu kada su na ovim prostorima muze ćutale. Na toj posvećeničkoj liniji koncipiraće se i Međunarodni festival glumca, šireći polje djelovanja Nikšićkog pozorišta, još jednog bitnog kulturnog toposa ovog grada i Crne Gore”, kazao je ministar.
Prema njegovim riječima tokom 16.izdanja Međunarodnog festivala glumca, u Nikšiću su nastupila najznačajnija imena domaćeg i regionalnog glumišta, koja su, “sa jednako zvučnim rediteljskim imenima učinili da Festival bude prepoznat kao važan kulturni događaj u Crnoj Gori i okruženju, a nagrade budu bitno mjerilo kvaliteta kako u glumačkom esnafu tako i u cjelokupnoj pozorišnoj umjetnosti”.
“S druge strane, one koje pripada gledalištu, publika je dobila znalački selektiranu retrospektivu pozorišnih predstava i jedan od najomiljenijih i najposjećenijih kulturnih događaja u Nikšiću. To je i više nego dovoljno za punu podršku ovoj manifestaciji, u čemu će Ministarstvo kulture i dalje imati značajnu ulogu”, poručio je Bogdanović.
On je piscu i dramaturgu Božu Koprivici uručio nagradu “Veljko Mandić” za izuzetan doprinos pozorišnoj umjetnosti o kojoj je odlučivao žiri u sastavu: Andro Martinović, predsjednik, i članovi Sonja Nikčević i Vojislav Krivokapić.
Martinović je, podsjećajući na biografiju čovjeka koji je od fudbala uspio da napravi umjetnost ali koji “nije prestao da voli pozorište” kazao da “Koprivica piše sa strašću na način koji će vas navesti da ponovo čitate, jer čitati znači ponovo čitati”.
“U pozorištu bi Koprivica mogao biti sve: i glumac, i sufler, i incipijent. Imau toj strasti sličnosti između Koprivice i onoga čije ime ova nagrada nosi. U mogućem nastavku priče, Koprivica sa Mandićem razgovara o neprolaznosti umjetnosti glume, o važnosti podjele, o pauzama i sinkopama”, kazao je Martinović.
I Koprivica je morao da pomene čovjeka čije ime nosi nagrada koju je dobio.
“Bio je dobar i u tragediji i komediji, i kao kralj, i kao luda. Bio je reditelj, upravnik, crnogorski pisac, ali najviše glumac, glumac nikšićki, crnogosrki, jugoslovenski… Izdržao je tu utakmicu kao prvak. Veljko Mandić je svoju ulogu u pozorištu shvatio kao misiju. Želio je da što više sugrađana zavoli pozorište, da mu se raduju, jer pozorište je sažetije od života i bolje. Tragom Veljka Mandića moraju krenuti mladi nikšićki glumci. Znam ih, gledali smo se oko u oko”, kazao je laureat.
Na Trgu slobode je, kako je rekao, naučio šta su mizanscen, svjetlo, tišina, zvuk, šta je igra s partnerom.
“Na tom trgu gledao sam u ponoć kako prohodi Vito Nikolić, u podne kako trgom vileni težak i rapsod, Jovo Džada. U gradu koji je nacrtao Josip Slade pozorište je za mene bilo igralište iza druge osnovne škole, stručne osnovne škole, igralište gimnazije...Stara varoš, bedem, pijaca, groblje, sanatorijum u Brezoviku gdje sam sa majkom išao u posjetu Petru Komneniću, zatočniku s golog otoka. Pozorište je za mene bilo igralište između manastira i Trebjese, mali stadion. Pozorište je bilo i kino ‘Napredak’…Pozorište je gradski park, i plaža Manitovac. Moraš biti manit, manitac da bi igru zavolio. Zato naklon lopti, Veljku Mandiću, gradu u kojim sam odrastao, gradu koji je sam teatar”, zaključio je Koprivica.
“Kauboji” otvorili festivalski repertoar
U takmičarskom dijelu Festivala biće izvedeno šest predstava – tri iz Crne Gore i tri iz regiona, a prva na repertoaru je predstava „Kauboji”, rađena po tekstu i u režiji Saše Anočića. Riječ je o jednoj od najnagrađivanijih predstava u istoriji hrvatskog teatra koja je izvedena preko 400 puta. U predstavi, gdje osam “gubitnika” pokušava i uspjeva da pripremi kaubojsku predstavu igraju: Živko Anočić/Damir Klemenić, Saša Anočić, Matija Antolić, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar, Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak i Ivana Rushaidat.
Iako predstava, u kojoj, kako je zapisao reditelj, “akteri razvijaju svoje životne priče utičući jedni na druge; shvataju predstavu kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života”, imao manire mjuzikla ipak je, smatra Anočić, riječ o tragikomediji jer jnaš žvot je tragikomedija.
Na okruglom stolu nakon predstave, koji je vodio Vanja Kovačević, reditelj, koji je ujedno i glumac, kazao je da je komad nastao slučajno i da je rad na njemu trajao šest mjeseci.
“Oduvjek sam pokušavao, još od Akademije, nekako djelovati kroz tim, kroz ekipu istomišljenika, znajući pri tom ne da rušimo barijere ali da bar preskačemo stepenice…Mislim da je to najljepše kad ne morate razmišljati o nekim marginalnim stvarima nego kad se upustite u igru, vjerovatno to ljudi sa strane vide. Nama je zaista čast da se bavimo umjetnošću. Kad god radimo autorsku predstavu uvijek polazimo od samih sebe. Onda se to zaokruži u neku cjelinu”, kazao je Anočić.
Glumac Rakan Rushaidat kazao je da je reditelj sve bazirao na vjer u glumca i na improvizaciji iz koga sve nastaje.
“Krenuo je od predivnih gubitnika kojima se posvetio, ali sve je bazirao na vjeru u glumca. Ne bi bilo toga da nam nije donio osnovne stvari a to su neke scene, karakteri i okviri iz kojih smo krenuli, a onda je isto tako bitno da nam je pružio svu moguću slobodu. Ovo se radilo dosta iz ljubavi. Negdje smo neke stvari svoje ostavili po strani dok smo se posvetili ovome i uzeli smo svo vrijeme koje nam je trebalo da naučimo neke vještine koje smo trebali”, kazao je Rushaidat.
Bonus video:
