"Jedino na šta čovjek ne može da se navikne je bol od ljubavi kada vas neko ostavi. I kada se to ponovo desi kao da je prvi put“, ovim je riječima Jelena Matijašević, glumica i jedna od producentkinja predstave „I svaki put kao da je prvi“ predstavila komad koji je izveden treće večeri Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću.
Predstava Kruševačkog pozorišta i Art teme iz Beograda inspirisana je djelima Bore Stankovića, „Tašanom”, „Koštanom” i „Pokojnikovom ženom”. Adaptaciju i dramatizaciju predstave koju je režirala Jovana Tomić, potpisuje Dimitrije Kokanov.
U predstavi pored Jelena Matijašević, igra još jedna Jelena Stajkovac, koja je takođe producentinja, Gordana Đurđević Dimić, Biljana Nikolić, Đorđe Marković i Nikola Rakić.
Prema riječima Matijašević polazišna osnova za predstavu bili su “lomovi” i nesrećne ljubavi nje i druge Jelene.
“Tako smo odlučile da ispričamo potresnu istinitu priču, a da to ne bude klasičan teatar već da vratimo gledaoce u predstavu, u gledanju predstave. Ovdje je sve ogoljeno, kao i svaki glumac... Ovo nije samo priča o ženama, nego i priča o ljubavi, nerazumijevanju, o laži. Mislim da kada čovjek ode sa ove predstave shvati da je bio u pozorištu i ono najvažnije, da je nešto naučio i saznao o sebi, da je bio, kroz neki od ovih likova na sceni”, kazala je Matijašević.
Njena imenjakinja, Jelena Stajkovac istakla je nakon predstave, tokom okruglog stola koji je veoma uspješno moderirao Vanja Kovačević, da to što ste “vezani ljubavlju”, ne znači da treba da izgubite i svoju slobodu.
“Naprotiv, samo spoznaja ljubavi sa drugim bićem znači osvajanje slobode. Napravivši paralelu od Bore Stankovića i žene s početka 20. vijeka i nas žena koje danas živimo pa nije se mnogo toga promijenilo. Samo govorimo drugačiji jezik, rekla bih malo skrnaviji, a vjerovatno i lišen poetike i onog istinskog i suštinskog u svima nama”, kazala je Stajkovac.
Prema riječima Đorđa Markovića u predstavi se govori kako o gubitku ljubavi, tako i o “eroziji odnosa”, odnosa koje nije teško uspostaviti, ali jeste održati, dok je Gordana Đurđević Dimić istakla da pored priče o bolu i ranjivosti, komad ističe i odnos majke i kćerke i snagu da se sve to ogoli.
Iako je prvi put, kao i većina glumaca, igrao u predstavi u kojoj ne postoji niti scenografija, niti rekviziti, već samo glumac i koreografija pokreta, Nikola Rakić je istakao da je tako na najbolji način prikazana ogoljenost nas samih i svijeta u kome živimo, dok je Biljana Nikolić istakla da je publika, tokom prethodnih izvođenja, priznala da im je prijala tišina sa scene.
Sinoć je izvedena predstava Crnogorskog narodnog pozorišta “Smrt i djevojka”, koju je režirao Goran Bulajić, a u kojoj igraju Julija Milačić, Dragan Jovičić i Miloš Pejović. Večeras je na repertoaru komad Sarajevskog ratnog teatra “Ay, Carmela”, koji je po tekstu Hose Sanchisa Sinisterre režirao Robert Raponja, dok su uloge povjerene Selmi Alispahić, Draganu Jovičiću i Jasenku Pašiću.
Bonus video:
