Nakon dvije godine nastajanja rada “Dead End”, crnogorska umjetnica Brigita Antoni je sa prvim njegovim predstavljanjem dobila nagradu Milčik, koju je u petak veče dodijelio Institut za savremenu umjetnost Crne Gore, na kolektivnoj izložbi finalista među kojima su bili i Jovana Vujanović, Ivan Šuković i Teodora Nikčević, a koja je otvorena u Fondaciji Petrović Njegoš, na Kruševcu, u Podgorici.
“Ova nagrada znači puno za mene, posebno zato što se u Crnoj Gori prvi put počinju dešavati neke akcije vezane za mlade umjetnike i njihove prakse, odnosno, daje se prostor za predstavljanje mladih umjetnika, za prikazivanje onoga što oni rade, kako razmišljaju i stvaraju. Iako se ova nagrada dodjeljuje drugi put u Crnoj Gori, a u svijetu traje i duže, mislim da je veoma bitna jer doprinosi razvijanju mladih umjetnika i njihove prakse, jer, kao što sam rekla, nemamo mnogo mogućnosti za predstavljanje svog rada ili da se okrenemo ka savremenim ciljevima...”, kazala je Antoni “Vijestima” po primanju nagrade.
Odluku o dobitnici je donio žiri koji su činili istoričarka umjetnosti Svetlana Racanović, slovenački umjetnik Miran Mohar, crnogorski umjetnik i prvi dobitnik nagrade Milčik 2017. Siniša Radulović i kuratorka Vera List centra za umjetnost i politiku Njujork Eriola Pira, i to na osnovu biografije finalista, izloženog rada, razgovora sa umjetnicima i njihovog sveukupnog umjetničkog djelovanja.
Antoni priznaje da nje očekivala nagradu, ali i da je od samog početka bila ponosna što je izabrana među finaliste, tim više što su među njima i njene kolege sa kojima je sarađivala i sa kojima ću nastaviti saradnju i u budućnosti. “Bila sam jako ponosna na činjenicu da sam među finalistima Milčika, posebno zato što je i izložba ozbiljna i u vrhuncu je savremene umjetnosti, što se može i vidjeti”, rekla je Antoni.
Njen rad, “Dead End” se sastoji od vektorskog crteža crne mrlje u digitalnoj štampi na zidu i video snimka koji korespondira sa crnom mrljom, a koji prikazuje niz prirodnih i nuklearnih eksplozija. Antoni je “Vijestima” kazala i da je simbolika crne rupe nešto što je od ranije još intrigira, da je to metafora koja za nju predstavlja nultu tačku i “ništavilo u koje se sjećanje pretvara nakon što ga proguta konačni zaborav”.
“Rad je na neki način minimalistički, možda i više zbog toga što sam vođena idejom crne rupe u kosmičkom smislu... Iako sam na prethodnim izložbama prikazivala radove sa istim fokusom ali u dvodimenzionalnom (2D) formatu, dakle u medijima kao što su slika, štampa i slično, a ovog puta sam odlučila da to bude direktna intervencija na prostoru, jer želim i da se moj proces razvija u tom smjeru. Želim da se lišim vizuelne misije i želim da više radim sa prostorom”, priča ona.
Poseban događaj koji je uticao na njeno stvaralaštvo bilo je i otkrivanje fotografije crne rupe, koju je NASA, nako višegodišnjih istraživanja, ove godine objavila...
“Ideja mog rada je suočavanje našeg čovječanstva sa misterijom, bilo da je to naša unutrrašnja misterija ili misterija identiteta, pa i misterija onoga što znamo kao crnu rupu. Od ove godine je ljudima i to postalo dijelom poznato - NASA-ini naučnici su ove godine prvi put prikazali fotografiju crne rupe, a za mene, koja sam se time bavila i pratila i ranije, to je bilo veoma interesantno, jer postoji fotografija nečega što ne znamo ni šta je...”, kaže ona i nastavlja: “Gledajući tu fotografiju, ta crna rupa kao da me je uzela sa sobom i bilo mi je vrlo interesantno da nastavim rad na tu temu i da sama vidim gdje će to da ide. Uz prostorni segment - crnu mrlju, tu je i video koji je povezan sa radom, iako možda djeluje da su u kontrastu jer fleka stoji tako pasivno, uzdignuta, ali i na podu, dok video koji pokazuje eksplozije prirodne i nuklearne. Povezano je jer potiče iz istog pitanja, a to je pitanje odakle potičemo? Da li smo nastali nakon ‘Big bang’ teorije ili čovječanstvo još uvijek ne zna svoje porijeklo? Takođe, rad nema veze samo sa tim, tiče se i prirodnih katastrofa, ali i katastrofa koje čovjek izaziva... Zbog svega toga sam namjerno video-rad prikazala na manjem formatu, jer sam htjela da prikažem suzbijanje eksplozije kako bi imala veći efekat i snažniju pojavu među gledaocima”, objašnjava Antoni.
Brigita Antoni (1987) je završila diplomske 2010. godine i postdiplomske studije 2011. grafičkog dizajna na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, dobivši nagradu za slobodni crtež. Boravila je na umjetničkim rezidencijama, ali i izlagala samostalno i kolektivno, u Crnoj Gori i inostranstvu.
Ranije nije razmišljala o Njujorku
Nagradu je Brigiti Antoni, simbolično uručio istaknuti crnogorski umjetnik Milija Pavićević, a u pitanju je čokolada za jelo i kuvanje čiji je naziv nastao umjetnikovim spajanjem sopstvenog imena sa prezimenom njegovog prijatelja iz djetinjstva, istoričara umjetnosti Aleksandra Čilikova.
Drugi dio nagrade podrazumijeva dvomjesečni studijski rezidencijalni boravak u Njujorku, sa svim pokrivenim troškovima, a dodjeljuje je Institut za savremenu umjetnost u saradnji sa Residency Unlimited i uz podršku Trust for Mutual Understanding iz Njujorka.
“Iskreno, nikad nijesam razmišljala o Njujorku niti sam mislila da ću poći tamo. Ranije sam više bila okrenuta Evropi, ali mislim da će dva mjeseca boravka u metropoli poput Njujorka za moju umjetničku praksu biti dosta zahvalno i vjerovatno ću se vratiti sa nekim većim učenjem kada je moj rad u pitanju. Vidjećemo!”, kaže Antoni koju, po povratku u Crnu Goru, očekuje i samostalna izložba.
Bonus video:
