Crnogorska publika ovih dana ima priliku da uživa u specijalnom kulturnom spektaklu koji umjetničkoj sceni nudi drugačiji događaj od onih koji su se do sada nalazili na repertoru. Opera “Boemi” (La Boheme) Đakoma Pučinija, u režiji Andree Tocchia, premijerno je izvedena sinoć u Crnogorskom narodnom pozorištu, a o reakciji publike najviše govori to što su karte, kako za premijeru, tako i za dva reprizna izvođenja - 23. i 25. januara, unaprijed rasprodate.
U razgovoru za “Vijesti” Tocchio ističe da je rad na operi uvijek izazov, a posebno u zemlji u kojoj taj žanr nije uobičajen. Pohvalivši cijeli tim, Tocchio najavljuje “povratak opere u Crnu Goru” i poziva publiku da, kada bude prilike, “svjedoči ovoj postavci”. Opera “Boemi” je jedna od najpopularnijih u istoriji, a njen libreto nastao je prema romanu “Prizori iz života boema” Henrija Murgera i opisuje studentski i umjetnički svijet pariške Latinske četvrti prateći sudbinu nekoliko mladića i djevojaka koji, uprkos siromaštvu, ne gube vjeru u ljubav. Na scenu CNP-a se ovo djelo postavlja kao plod saradnje nacionalne teatarske kuće, Muzičkog centra Crne Gore, Fondacije Pučini, Ambasade Republike Italije u Crnoj Gori, Fondacije Kultura klasika i Italijanskog kulturnog centra.
Dirigent opere je Alberto Veronesi, dirigent hora Francesco Barbagelata, a uloge tumače: Ragaa Eldin, Ivana Čanović, Marko Kalajanović, Olivera Tičević, Daniele Kaputo, Davida Mura, Almir Muratagić, Filip Miladinović, Maja Zanata, Anja Jestrović i Anđela Jovićević, uz pratnju Crnogorskog simfonijskog orkestra i mješovitog i dječijeg hora. Pored režije, Andrea Tocchio je radio i scenografiju i dizajn svjetla. On u razgovoru za “Vijesti” prenosi svoje utiske povodom ovog projekta i saradnje.
Kako su tekle pripreme za operu? Iako su ulaznice kako premijeru, tako i za reprizna izvođenja, rasprodate ne sumnjam da će ovaj komad biti tražen i izvođen, pa kako biste opisali ovaj događaj?
Pripreme za operu su išle veoma dobro, cijeli kadar Crnogorskog narodnog pozorišta radio je vrijedno sa velikom posvećenošću i profesionalnošću kako bi se ovaj projekat doveo do kraja na najbolji mogući način. Veoma sam zadovoljan radom na ovom zadatku zahvaljujući harmoniji, saradnji i pozitivnim duhom koji se osjeća svakog dana u pozorištu i ubijeđen sam da osvtarujemo sjajne rezultate, bilo sa umjetničke bilo sa tehničke tačke gledišta. Iz ovog razloga ponosno najavljujem povratak opere u Crnu Goru i čast mi je da pozovem crnogorsku publiku da svjedoči ovoj postavci.
Kako je bilo raditi sa raznovrsnim ansamblom i koliko ovom komadu doprinosi to što ekipu čine umjetnici koji nijesu samo iz jedne zemlje?
Raditi sa ovim umjetnicima je mnogo interesantno, u pitanju su profesionalci iz svijeta opere i odmah smo se pronašli. Razlike u njihovim umjetničkim i kulturnim pozadinama su dale dodatnu vrijednost unutar ovog spektakla i postoji odlična komunikacija među nama u stvaranju njihovih uloga kroz njihove specifičnosti i moje namjere da nastanu realistični i raznovrsni likovi.
Da li je na proces rada ovog čuvenog operskog djela uticalo to što u Crnoj Gori do sada opere nijesu često izvođene?
Ovo je izazov za sve. Postaviti operu tamo gdje ovaj žanr nije rasprostranjen donosi mnogo nepoznatih aspekata. Budući da do sada nijesam imao priliku da radim u Crnoj Gori, nijesam mogao da znam unaprijed šta će me dočekati kada krenu radovi, ali već od prvog momenta prilikom razgovora sa administracijom i umjetničkim rukovodstvom pozorišta naišao sam na ogromnu podršku i pravu energiju koja je doprinijela da se projekat dovede do kraja. Entuzijazam koji sam primijetio kod svih zaposlenih u pozorištu čim sam došao je bio potvrda da je moguće obaviti sjajan posao. Želio bih, stoga, da se zahvalim umjetničkom rukovodstvu jer su mi pružili priliku da režiram ovu operu, kao i tehničkoj i administrativnoj podrški koji su mi neumorno pomogli u realizaciji projekta.
Priča “Boema” se vodi ljubavnom sudbinom siromašnih pariških umjetnika. Čini se da je ljubav uvijek aktuelna tema, a da li ste priču prilagođavali vremenu i duhu vremena u kojem živimo, odnosno da li je osavremenjen tekst?
Upravo zbog toga što se radi o veoma aktuelnoj temi, razmišljao sam o tome da nije potrebno modernizovati postavku. Kada se bavimo ovako univerzalnom temom kao što je ljubav, vjerujem da je dovoljno da izvođači dožive ova osjećanja kako bi osvojili publiku nezavisno od vremenskog perioda u kom se predstavlja. Iz ovog razloga smo, zajedno sa umjetničkim rukovodstvom, odabrali tradicionalni oblik kojim ćemo svakako dodirnuti publiku u srce.
Šta Pučinijeva opera u Vašoj režiji nudi Crnogorcima i koliko se publika može da se poistovijeti sa onim što pripremate, a šta se na umjetničkom polju može očekivati?
Kao što sam prethodno naglasio, glavna tema ove opere je ljubav. U svojoj režiji sam želio da se bavim njome i da je predstavim u svim svojim oblicima i nijansama. Postoji više vrsta ljubavi: romantična, strastvena, platonska, prijateljska; da, zato što je i prijateljstvo oblik ljubavi, jedan od najčistijih jer je bezuslovna. Obzirom da je ljubav jedno univerzalno i raznovrsno osjećanje vjerujem da svako može da se poistovjeti sa našim likovima jer smo svi voljeli makar jednom u životu.
Hiperprodukcija je prisutna u kinematografiji, ali i kod televizijskog, a možda i pozorišnog sadržaja, odnosno u svim novim medijima koji utiču na ovu sferu umjetnosti... Da li je opera konkurent na tom tržištu svima njima ili postoji nezavisno i za sebe?
Vjerujem da u svijetu operske muzike imamo jedno posebno tržište koje ne može biti konkurencija drugim oblicima umjetnosti i medijima. U operi postoji dvostruki jezik koji je čini jedinstvenom u svom žanru. Opera je prije svega pozorište, i stoga ima moć i izvođenja i muzike uživo i ima sposobnost univerzalnog izraza i komunikacije nezavisno od jezika na kom se izvodi. Iz gore navedenih razloga i zahvaljujući svojoj postojanosti u svijetu kulture i umjetnosti, mogu da kažem da tržište opere nema konkurente i ostaće uvijek živo jer kroz svoje priče i muziku će uvijek biti u mogućnosti da izazove emocije.
Osjećaj ljubavi nikada neće umrijeti
U opisu se navodi da protagonisti ovog djela ne gube vjeru u ljubav. Kakav je današnji odnos mladih prema ljubavi, iz Vašeg ugla?
Ljubav je uvijek ljubav. Ono što se sigurno izmijenilo je način na koji se stvaraju odnosi među mladima današnjice jer se često upoznaju iza ekrana, malo je fizičkog kontakta i vjerovatno manje truda. Mislim da, kada se rodi pravo osjećanje, kada se osjeti ona varnica, struja i leptirići u stomaku, ljubav je neosporiva. Dakle, taj osjećaj ljubavi nikad neće umrijeti i ostaće uvijek isti i univerzalan bez obzira na sve.
Cilj je uključiti publiku i izazvati reakciju da joj ne bude dosadno
S obzirom na zahtjevnost i raskoš koju operska scena nosi, da li je i koliko teže režirati operu u odnosu na predstavu ili čak moderni alternativni teatar?
Režiranje jedne opere predstavlja mehanizam drugačiji od onog koji ima pozorišna predstava; potrebno je usaglasiti se vremenski i ima poseban oblik organizacije. U suštini, jezik komunikacije je veoma sličan jer završni cilj režisera jedne opere je isti kao režisera pozorišne predstave, a to je izazvati snažnu reakciju publike i uključiti je, a pritom da publici nikada nije dosadno. Prava razlika između pozorišnog komada i opere je muzika, jedan fantastični univerzalni jezik koji u operi drži cijeli scenski dio.
Bonus video:
