Slikar Goran Ćetković vrijeme provodi kod kuće sa porodicom i u ateljeu, a posvećen je i svojim učenicima. Za “Vijesti” ističe da je došlo vrijeme da se zapitamo kuda svijet ide, ali i da sačuvamo duhovni mir, unutrašnju snagu i slobodu
Francuski filozof, romasijer i aktivista, Žan Pol Sartr rekao je: “Život počinje na drugoj strani očaja, a samim tim, onda kad nam je najteže, treba i da smo najjači...”.
Možda će biti i ljepših vremena, ali ovo je naše, podsjeća poznati crnogorski slikar Goran Ćetković. On za “Vijesti” ističe da vrijeme, kako ono samo i nalaže, provodi kod kuće, u Sutomoru, sa porodicom, a svakodnevno komunicira i sa svojim učenicima kojima sada putem interneta prenosi znanje o likovnoj umjetnosti. Naravno, pored svega toga, i u ateljeu gdje neumorno stvara.
“Slikajući u svom ateljeu borim se umjetnošću protiv globalnog spektakla”, kaže Ćetković na početku razgovora za “Vijesti”.
On je jedan od umjetnika kojem su mjere predostrožnosti u borbi protiv virusa korona pokvarile planove. Naime, baš tog 13. marta kada je u Crnoj Gori usvojen prvi set preventivnih mjera u borbi protiv kovid-19, trebalo je da u Mojkovcu bude otvorena i njegova izložba “Horizonti”. Ćetkovićeva djela se i danas nalaze u galeriji Centra za kulturu Mojkovac i nešto više od mjesec dana strpljivo čekaju da sve prođe i da se susretnu sa prvim posjetiocima.
“Izložba u Centru za kulturu Mojkovac je trebalo da bude otvorena sada već tog famoznog petka - 13. marta. Istovremeno su stupile na snagu mjere o zabrani javnih okupljanja, tako da je izložba opravdano odložena. Međutim, slike iz ciklusa ‘Horizonti’ i danas stoje u tom prostoru i čekaju ljude i bolja vremena. Preko noći, svijet se suočio sa nesagledivim posljedicama koje je prouzrokovala pandemija virusa. A prvi utisak je kao da gledamo scenario nekog naučno-fantastičnog filma. Odjednom je sve stalo. Distanca među ljudima. Strah, neizvjesnost i nemanje slobode kretanja je izazov i iskušenje za svakog pojedinca, pa i za mene. Ovo je vrijeme kada svi treba da se zapitamo kuda ide ovaj svijet...”, ističe umjetnik.
On dodaje da “socijalna distanca nije strana umjetnicima”, ali objašnjava i da novonastala situacija nikoga ne može ostaviti ravnodušnim... “Naprotiv, ostaće i posljedice. Ja slikam kao i prije, u kontinuitetu. Svi moji najznačajniji ciklusi su i nastali u osami i tišini ateljea. Tako je i sada”, priča slikar. Na pitanje kako gleda
na cjelokupnu situaciju sa kojom se čitavo čovječanstvo suočava, Ćetković ju je povezao i sa svojim djelima i prepoznatljivim ciklusima na kojima dominiraju ljudska lica, ona koja gledaju duboko u posmatrača i podstiču ga da i sam zagleda dublje u sebe, u svoja sjećanja, um i dušu. Ispred njegovog platna posmatrač se nalazi kao ispred ogledala i što duže tu ostane to će sve više prepoznati sebe, za razliku od neprekidnog traženja sebe u ekranima i uljepšanim fotografijama.
“Moje slikarstvo, a naročito ciklusi slika ‘Zub vremena’, a prije toga ‘Glasovi tišine’, je jedna vrsta opomene ovom izgubljenom svijetu da se (samo)dozove. Otuđenost se, kao virus najnovijeg vijeka, epidemično širi planetom. Ljudska lica su postala ekrani pametnih telefona i kompjutera. Iza njih su ljudi sakriveni i često hrabriji, glasnogovorniji. Na mojim portretima sam htio da osvijestim čovjeka današnjice i da ga anfasno suočim sa životom. Slikajući raznoliki svijet lica, slikao sam lice izopačenog svijeta. O tome su na sjajan način pisali likovni kritičari iz zemlje i regiona, među kojima su Anastazija Miranović, Ljiljana Zeković, Dejan Đorić, Sonja Švec Španjol, Dragan Jovanović Danilov...”, ističe Ćetković koji se u posljednje vrijeme bavi drugačijim motivima, iako je u centru onoga što predstavlja neprestano i uvijek čovjek.
Posmatrajući njegove radove i poredivši ih sa situacijom sada moglo bi se reći da je Ćetkovićeva inspiracija i četkica predvidjela i sadašnju situaciju, dok svaki gledalac njegovih djela u istim prikazima pronalazi svijet i ideju za sebe. I dok većina njegovih kolega virus korona komentariše kao demotivišući ili nedovoljno inspirativan za novu stepenicu u stvaralaštvu i umjetnosti, Ćetković i u tome pronalazi smjernice, vidi momente vrijedne prenošenja na svoja djela. “Trenutna situacija me pogađa, ali kao umjetnika i motiviše. Nelagodnost i neizvjesnost su pogodno tlo, za preispitivanje samog sebe, kao i svog stvaralaštva. U cjelini gledano, moje slikarstvo se prije, a i sada, bavi jednim pitanjem, a to je pitanje čovjeka, današnjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u ovom svijetu, u kojem se ljudske vrijednosti gube i polako nestaju. Za skoro mjesec dana od kada sam u izolaciji napravio sam dosta crteža, akvarela i slika. Motiv je čovjek. U formi portreta i akta. Uznemiren i u strahu. Dominantan je krik kao sinonim duševnog očaja savremenog čovjeka. Boje su bazirane na dramatičnom kontrastu tamno - svijetlo. Istakao bih posebno neke radove koji su nastali u ovom periodu kao što su: ‘Elegancija dekadencije’, ‘Vapaj’, ‘Slijepi putnik’, ‘Briga’, ‘Melanholija’...”, priča Ćetković za “Vijesti” ističući i da je svjestan da “u trenutku kada su države i narodi okrenuti očuvanju zdravlja i egzistencije teško je očekivati pretjerano interesovanje za umjetnost”.
“Po prirodi stvari ona je sada u drugom planu, što je i normalno. Ja, kao i mnoge kolege, već osjećamo posljedice krize. Ali svakako, sada je najbitnije da sačuvamo sebe i da ne klonemo duhom. Nedavno su nam se u dvorište vratile laste. To je lijep znak...”, zaključuje Ćetković i dodaje da je posebno bitno “sačuvati duhovni mir, unutrašnju snagu i slobodu”.
Društvene mreže su idealne za promociju umjetnosti Ipak, uprkos svemu, i u vremenu pandemije virusa korona izrodile su se i isplivale neke lijepe, tople i humane strane, ali su otvorena i virtuelna vrata umjetnosti za sve ljubitelje, ali i one koji su mislili da se bez umjetnosti može. “Svjedoci smo da i u ovim teškim vremenima postoje ljudi koje odlikuje crta humanosti i solidarnosti i koji čine velika djela. Zahvaljujući internetu dostupni su nam svjetski muzeji i poznate galerije, što je svakako za pohvalu. Istorija umjetnosti za svakog umjetnika je od izuzetnog značaja. Uvijek se radujem kad ponovo vidim neka od remek djela slikarstva. Počev od pećinskih crteža, i naravno autora koji me inspirišu poput Karavađa, Goje, Delakroe, Pikasa, Dada... Svakako da je za svakog pojedinca bitno neko osnovno poznavanje umjetnosti, zbog neke opšte kulture”, kaže Goran Ćetković “Vijestima. On još od ranije njeguje komunikaciju sa svojom publikom i pratiocima putem Fejsbuka, ističući da su društvene mreže “idealno sredstvo za promociju umjetnosti”. “Na Fejsbuku imam sjajnu komunikaciju sa publikom kao i sa stručnom javnošću - kolegama i likovnim kritičarima. Sada je ta komunikacija još izraženija. Skoro sve novonastale slike objavljujem na svojoj stranici i ono što je od posebnog značaja je što to vidi ogroman broj ljudi”, kaže on, ali i dodaje da nema u planu onlajn predstavljanje poput nekih virutuelnih izložbi.
Bonus video:
