Međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma Underhill fest jedan je od onih događaja u godini koji Podgorici daju poseban duh i energiju.
Kraj aprila je vrijeme kada se o raznim festivala uveliko razmišlja, no, ove godine je i to drugačije, usljed borbe protiv virusa korona. Kako u ostatku svijeta, tako i u Crnoj Gori mnoge manifestacije koje podrazumijevaju okupljanja ljudi na jednom prostoru su pod znakom pitanja, pa tako iščekujemo odgovore o tome da li će se i kako organizovati. Prema ranijem planu ovogodišnji UnderhillFest, iliti UF, trebalo je da bude upriličen od 1. do 7. juna. Ipak, sada se razmišlja i o alternativnom rješenju, kaže za “Vijesti” direktorica festivala, producentkinja Anđelka Nenezić i otkriva da bi jedna od solucija mogla biti i čuveni drive-in bioskopi čijom se posjetom može ispoštovati fizička distanca.
Underhill fest u Podgoricu donosi dugometražne dokumentarne filmove, obično one koji nastaju u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama, filmovima koji su se nametnuli inovativnošću, idejom i snagom svojih priča, a sve u cilju edukacije javnosti o značaju dokumentarnog filma, odnosno moći koju on ima u predstavljanju i rješavanju društvenih problema u svijetu, ističe se na internet stranici festivala. Jedan od prvih najavljenih filmova za ovogodišnje izdanje je “Zemlja meda” iz Sjeverne Makedonije, film koji ne treba dodatno predstavljati i koji je sam po sebi izazvao ogromno interesovanje i uzbuđenje - i u svijetu, a samim tim i za UF.
U razgovoru za “Vijesti” Nenezić govori o idejama koje organizatori festivala imaju kako bi se Underhill održao, a s obzirom na prilagođavanje novonastaloj situaciji. Nenezić govori i o stanju u kulturi i umjetnosti i onome što se može očekivati nakon pandemije virusa korona, ali o kinematografiji u Crnoj Gori.
S obzirom na cjelokupnu situaciju, za početak - kako provodite vrijeme i kako teku pripreme za ovogodišnji Underhill fest, a posebno s obzirom na to da je prošlogodišnje izdanje održano početkom juna?
Vrijeme provodim u izolaciji sa ukućanima, a najviše sa četvorogodišnjom kćerkom Androm. Rješavamo zadatke koje dobije iz vrtića: učimo pjesmice, crtamo, režemo, lijepimo... Pripreme za festival su ove godine u sporijem tempu, ali radimo. U toku je selekcija, prikupljanje filmova i pregovori sa distributerima. Razmatramo kako da prilagodimo ovogodišnje izdanje festivala novonastaloj situaciji.
Po planu napravljenom u dogovoru sa Glavnim gradom Podgorica i Sekretarijatom za kulturu i sport, festival je trebalo da se održi od 1. do 7. juna. S obzirom na situaciju i prilagođavanje novonastaloj situaciji i mi iz organizacije Underhill festa razmišljamo o alternativnom rješenju i održavanju 11. izdanja festivala.
Već ranije su najavljeni neki gosti, tipa izuzetno uspješan film iz Sjeverne Makedonije “Zemlja meda”... Koliko situacija sa virusom korona mrsi konce? Da li biste za “Vijesti” možda najavili i još neka ostvarenja?
Da, mi smo najavili film “Zemlja meda” koji je prikazan na mnogim festivalima. Osvojio je tri nagrade na filmskom festivalu Sandens i imao dvije nominacije na ovogodišnjoj dodjeli Oskara. Kao što rekoh, u fazi smo razmišljanja i pregovora da ovogodišnje izdanje festivala učinimo još alternativnijim. U svijetu su, usljed trenutne situacije i sprovođenja jedne od osnovnih mjera zaštite kao što je fizička distanca, “comeback” doživjeli drive-in bioskopi, jer se posjetom istih može ispoštovati fizička distanca. Njemačka je vodeća zemlja u ponovnom uvođenju drive-in bioskopa kao rješenja u vrijeme izolacije. Tu su Danska, Holandija, Amerika u kojoj je i nastao prvi drive-in bioskop otvoren 1933. godine u Nju Džersiju. Čak su kuće poput Sony Pictures Enterteinmenta i Paramount Picturesa učinile isto.
Naravno, ovo je samo ideja, koju ćemo organizovati i realizovati u dogovoru sa Glavnim gradom Podgorica i Sekretarijatom za kulturu i sport, ako za to bude bilo potrebe i situacija bude ista u junu.
Koji su najveći izazovi sa kojima se festival suočava?
Izazovi su nam sve nepredvidive situacije. Nekako smo od početka navikli na okolnosti u kojima radimo i organizujemo festival jedanaest godina: festival koji nema stalnu adresu i prostor za rad; ekipa festivala koja svake noći sklopi i rasklopi bioskop i koja sa nama iz organizacije i volonterima ne broji više od deset ljudi. Festival je promijenio nekoliko adresa. To iziskuje veoma puno posla, možda nekad i stresa, ali mi svi uživamo i spremni smo na izazove i nepredvidive situacije. Problemi za nas ne postoje, samo solucije.
Šta očekujete za period koji nam slijedi, kakve će tragove ostaviti korona na umjetnike, kinematografiju, manifestacije?
O tome ćemo više znati kad se situacija smiri. Svjedoci smo da je za sada sve u zastoju. Umjetnici mogu da rade i dok su u svojim kućama. Umjetnost umjetniku ne možete oduzeti, ili ga od iste izolovati. A mi, koji smo organizatori događaja u kulturi imamo izazov da osmislimo kako i kuda bi kultura i umjetnost mogle naći put do publike u ovim okolnostima. Raspored produkcije i distribucije mnogih filmova obustavljen je ili odložen, pri čemu su neke ceremonije dodjele nagrada i festivali u potpunosti otkazane. Filmski festival u Kanu 2020. prvobitno je trebalo da se održi sredinom maja, odložen je i potencijalno otkazan. Njegovo mjesto pretvoreno je u prebivalište za beskućnike, za vrijeme nacionalne izolacije u Francuskoj.
Kako biste najavili 11. Underhill fest, šta ga čini “obaveznim” za posjetiti, da li filmovi koji se prikazuju, gosti koji razgovaraju sa publikom ili pak sama atmosfera koja se Podgoricom u vrijeme UF-a širi?
Prvenstveno, ovogodišnji Underhill fest je nezaobilazan zbog novog dokumentarca koji možete da pogledate na festivalu. Zbog reditelja i producenata filmova koji uveličaju i daju značaj festivalu svojim prisustvom i razgovorom koji imaju nakon filma sa publikom. A što se tiče same atmosfere na festivalu i u gradu dok festival traje, to je nešto na šta ne možete da utičete ili da predvidite.
Takva je atmosfera u timu koji organizuje festival jedanaestu godinu sa voljom i posvećenošću. Mislim da se to samo preslika na publiku, atmosferu na festivalu i na grad. Jako mi je drago da podgorička publika i mediji vole Underhill fest i iščekuju svako naredno izdanje sa nestrpljenem i znatiželjom.
Kakvi su Vaši planovi, što vezano za Underhill fest, što i mimo toga, da li biste nešto posebno izdvojili?
Dio sam ekipe koja je pripremala predstavu “Smrt i njeni hirovi” Žoze Saramaga u režiji Lidije Dedović, a u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta. Dan prije premijere dobili smo vijest da se pozorište zatvara i da premijere neće biti. Eto, ja sam u tom trenutku i danu kada će se desiti premijera ove predstave i to je ono što jedva čekam. Poseban izazov će mi svakako biti, ukoliko nam to bude omogućeno, da organizujemo 11. Underhill fest u drive-in bioskopu, u ovim okolnostima. Već smo u potrazi za prostorom, a osmislili smo tehnički i organizaciono kako da publika posjeti festival, a da pri tom ispoštujemo sve propisane mjere. Naravno, prije svega jedva čekam da se nađemo svi opet u pozorištima, na ulici, u parkovima...
Život i kultura uvijek pronađu put do svojih konzumenata
Kako gledate na svu situaciju u kojoj se nalazimo i kako su se kultura i umjetnost zatekli, pa i snašli u svemu tome?
Ovo je situacija koja je prisutna u cijelom svijetu i tu smo da je prihvatimo, neko smatrajući da je zavjera, a neko ne dižući roletne da virus ne uđe u kuću. Što se tiče kulture i umjetnosti, one su žive sigurno i nemaju virus. Makar ne ovaj naš. Možda im i ova “pauza” dobro dođe. Većina svjetskih kulturnih institucija je zatvorena na neodređeno vrijeme: izložbe, događaji i predstave su otkazani ili odloženi. Kao odgovor na to, pojačani su intenzivni napori za pružanje alternativnih ili dodatnih usluga putem digitalnih platformi, za održavanje osnovnih aktivnosti s minimalnim resursima. Održavaju se online filmski i pozorišni festivali, muzički koncerti…
Mnoge organizacije kulturnog sektora i pojedini umjetnici okrenuli su se digitalnim aktivnostima - od društvenih medija do virtuelne stvarnosti - kao načina da nastave ispunjavati svoju organizacijsku misiju, odnosno da pribave ili zadrže publiku. Na primjer, BBC je pokrenuo Virtuelni festival umjetnosti pod nazivom “Kultura u karantinu”, a Sidnejski bijenale postao je prvi Međunarodni umjetnički festival koji je u potpunosti postao digitalni. Pojedini umjetnici nude improvizovane nastupe preko naloga iz svojih domova. Mnogi izdavači ublažili su ograničenja upotrebe svojih digitalnih djela, inače zaštićenih autorskim pravima. Istovremeno, ova situacija može biti nadahnuće mnogim umjetnicima. Mislim da život i kultura uvijek nađu put do svojih konzumenata. (osmijeh)
Filmski centar posebno unaprijedio kinematografiju
Kao producentkinja i neko ko se bavi filmom na različitim poljima, kako vidite položaj kinematografije u Crnoj Gori, šta je najveće “domaće” bogatstvo na tom polju?
Situacija se definitivno promijenila osnivanjem Filmskog centra Crne Gore, osnovanog prvenstveno u cilju unapređenja razvoja crnogorske kinematografije, ali i otvaranju mogućnosti međunarodnih koprodukcija i učešća u programima Evropske unije i Savjeta Evrope iz oblasti kinematografije. Kao posebnu aktivnost ove ustanove, istakla bih realizaciju aktivnosti za unapređenje komplementarnih djelatnosti.
Bonus video:
