Crnogorska književnica Tanja Bakić po povratku iz Bostona vrijeme provodi u Podgorici - posvetila se naučnim istraživanjima iz engleske književnosti, odnosno daljoj izradi doktorata. Kao i većini stvaralaca situacija izazvana virusom korona promijenila je i njene planove. Ranije je prihvatila pozive za učešće na raznim festivalima poezije u regionu i inostranstvu, kao i poziv za naučnu konferenciju u Velikoj Britaniji, ali još nije izvijesno da li će sve to moći da se ostvari.
U razgovoru za “Vijesti” nije željela da komentariše stanje koje će uskoro biti za nama, ali ističe da je “jedna od posljedica aktuelne pandemije povećana ugroženost beskućnika”. Inspirisana potresnom pričom o životu poznatog Podgoričanina Šomija Roganovića napisala je i pjesmu koju je predstavila uoči obilježavanja “Noći knjige” u Crnoj Gori.
“Suvišno je objašnjavati moje stihove u ovoj pjesmi i njihovo značenje. Oni su sami dovoljno razgolićeni. Cilj mi je bio da pjesmu podjednako razumiju kako osobe iz Podgorice i Crne Gore, tako i one iz širih krajeva, jer ona obrađuje jednu ili više tema razumljivih na širem nivou - neizvjesnost, strah, borbu za goli opstanak, odsutnost ljudskog sapatništva kad je ono najpotrebnije, solidarnost, kao i pitanje da li smo učinili sve što smo mogli da uradimo. Ako je moju pjesmu mogao da shvati barem jedan čitalac, biće mi drago zbog toga”, kazala je u razgovoru za “Vijesti” i dodala da nije jedna od onih pjesnikinja koje pišu svakodnevno, već samo onda kada je teme pronađu, pa je slično nastala i pjesma “Posljednja crnogorska virdžina”, a njena nova zbirka poezije će sadržati obje. Uz to, otkriva i da postoje neki predlozi za muzičku obradu njenih stihova.
“Vijesti” prenose njenu “Odu o beskućniku”, a Bakićeva govori o svom stvaralaštvu, planovima, ističući da joj je posebno drago što Crna Gora ne zaostaje za većim sredinama i onlajn događajima se bori za položaj knjige u doba aktuelne pandemije.
Kakav je pogled Vas kao individue, a kakav kao umjetnice, na situaciju koja je za nama, a izazvanu virusom korona?
Krajem februara sam se vratila iz tada sigurnog Bostona u tada sigurnu Podgoricu, a samo par dana nakon toga, Boston se pretvorio u epicentar zaraze u Sjedinjenim Američkim Državama, a ubrzo je i Crna Gora postala karantin. Mislim da sam imala sreću da uteknem na vrijeme iz SAD-a. Ali, jeste mi bilo jako žao poslije dok sam u medijima gledala nemilosrdne prizore pandemije sa meni predivnih ulica Bostona.
Pomenutu “karantinsku” situaciju u Podgorici sam iskoristila kako bih se više posvetila naučnim istraživanjima iz engleske književnosti, odnosno daljoj izradi mog doktorata. Imala sam u karantinu dosta materijala, slobodnog vremena i ideja. A u tom pogledu imam i neke rokove koje moram da ispoštujem. O situaciji sa korona virusom već su se mnogi oglašavali i davali svoje mišljenje, tako da ni vama ne bi bilo interesantno da čujete moje. Ali jedino je sigurno - svi želimo da to što prije prođe, kako bi normalno nastavili sa svojim uobičajenim aktivnostima.
Da li se sve to i na koji način odrazilo na Vaše profesionalne planove ili ambicije? S druge strane, da li Vas je situacija inspirisala za neka nova djela?
Naravno da su se moji dalji planovi za 2020. poremetili. Prihvatila sam pozive za učešće na ovogodišnjim festivalima poezije u Malti, Francuskoj, Portugaliji, Finskoj, u nekim zemljama regiona, te i poziv za naučnu konferenciju u Velikoj Britaniji. Trebalo je i da posjetim neke biblioteke u regionu. Većina ovih evenata je odložena ili je u fazi da se odloži.
U punom fokusu kod mene je nauka. Trenutno izučavam aspekt Vilijama Blejka kao dizajnera i ilustratora poema pjesnika engleske grobljanske škole i recepciju tih djela u nas.
Učestvovali ste u onlajn obilježavanju “Noći knjige” u Crnoj Gori ove godine. Da li je i koliko čudno obilježiti značaj knjige virtuelnim putem, i šta mislite o tome što se umjetnost, na neki način, prenijela na internet? Nije li to možda posebno njeno bogatstvo, jer pronalazi medij u svakoj situaciji?
Bilo mi je drago što sam dala doprinos i ove godine obilježavanju sada već tradicionalne “Noći knjige” u Crnoj Gori. Meni je drago što organizator, zbog aktuelne pandemije, ipak nije odlučio da otkaže kontinuitet ove manifestacije, i što se odlučio za njenu onlajn verziju. Primjećujem da je ovo izdanje bilo dosta posjećeno i da je publici bilo interesantno da pogleda književne sadržaje u nešto drugačijem kostimu u odnosu na onaj na koji su inače navikli. Naravno, ni u tom pogledu nismo zaostajali za većim sredinama, koje su napravile i koje idalje prave onlajn književne događaje u doba aktuelne pandemije. U tom pogledu, čini mi se da je ovo izdanje “Noći knjige” u Crnoj Gori bilo i možda najuspješnije do sada.
Tokom perioda povećane izolacije napisali ste pjesmu “Oda o beskućniku”. Koji je bio motiv, šta ili ko stoji iza ovog djela i šta želite da kažete ili pokažete onim što predstavljate u svojoj pjesmi?
Pjesma je sama našla mene. Nisam od onih pjesnika što svaki dan pišu stihove. Nemam tu vrstu kondicije. Ali, teme me same nalaze, i to je momenat koji brzo prepoznajem.
Jedna od posljedica aktuelne pandemije jeste povećana ugroženost beskućnika. A ovih dana bila je medijski aktuelna tema egzistencijalne ugroženosti našeg dragog Šomija Roganovića. Suvišno je objašnjavati moje stihove u ovoj pjesmi i njihovo značenje. Oni su sami dovoljno razgolićeni. Cilj mi je bio da pjesmu podjednako razumiju kako osobe iz Podgorice i Crne Gore, tako i one iz širih krajeva, jer ona obrađuje jednu ili više tema razumljivih na širem nivou - neizvjesnost, strah, borbu za goli opstanak, odsutnost ljudskog sapatništva kad je ono najpotrebnije, solidarnost, kao i pitanje da li smo učinili sve što smo mogli da uradimo.
Ako je moju pjesmu mogao da shvati barem jedan čitalac, biće mi drago zbog toga.
Prethodni slični slučaj kada sam u aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori pronašla inspiraciju za pjesničko stvaranje bio je život Stane Cerović. Njoj sam posvetila pjesmu “Posljednja crnogorska virdžina”.
Jedan od komentara ispod Fejsbuk posta o Vašoj “Odi o beskućniku” jeste i da je ova pjesma “jedan od smislenijih odgovora na koronu”. Koliko nam je upravo korona pokazala o nama samima? I da li biste rekli za ovu pjesmu da je možda jedan izraz društvenog aktivizma, angažovanja, zbog čega?
Meni je svakako drago što je ova pjesma i na taj način interpretirana, tim više što, kako gore pomenuh, teme nalaze mene, ne nalazim ja njih. Dakle, nisam nastojala da po svaku cijenu napišem pjesmu o koroni, jer inače smatram da se o temi tog virusa već dosta reklo na ovaj ili onaj način, te da bi moje mišljenje o tome, u bilo kojoj formi, bilo suvišno i neinteresantno.
S druge strane, “Oda o beskućniku” ne bavi se temom aktuelne pandemije direktno, već indirektno - odnosno nekim od njenih gorećih posljedica. Da, pjesma se može tumačiti kao vid socijalnog odgovora ili angažmana. Međutim, meni je najmilije da kažem da je sama pjesma, upravo zbog svog romantičnog sentimenta, jedna moja lična poetska verzija prerafaelizma.
Kakvi su Vaši planovi za dalje, da li pripremate neko novo djelo možda?
U komunikaciji sam sa hrvatskom grafičarkom Zdenkom Pozaić koja je odlučila da moju pjesmu “Snijeg po ledu pada” iz zbirke poezije “Svilene cipelice” (2011) uvrsti u deseto kolo svoje čuvene bibliofilske edicije “Riječ i slika”. Jako sam uzbuđena po pitanju toga kako će izgledati grafička obrada mojih stihova, ali s obzirom na to da se radi o uglednoj hrvatskoj umjetnici čije djelo jako poštujem, to mi još više predstavlja čast i zadovoljstvo.
Postoje i neki predlozi za muzičku obradu mojih stihova. S druge strane, moja nova knjiga poezije je u pripremi. U njoj će se, između ostalih, naći i dvije pjesme koje sam prethodno pomenula: “Oda o beskućniku” i “Posljednja crnogorska virdžina”.
Zastupljena u svjetskim antologijama i časopisima
Jedna ste od crnogorskih autorki i autora koji su nedavno uvršteni u izbor američkog časopisa “Trafika Europe”. Kako je došlo do saradnje sa ovim časopisom i koliko su ovakva predstavljanja bitna za crnogorske stvaraoce?
„Trafika Europe“ izlazi četiri puta godišnje. Sjedište mu je u Njujorku. Objavljuje izbor iz najbolje nove evropske književnosti u prevodu na engleski jezik. Časopis je čitan širom SAD i zadobio je pozitivne kritike u tamošnjoj javnosti. Dobio je i priznanje od američkog PEN-a po pitanju zasluga na polju književnog prevođenja. Do konkretne saradnje je došlo tako što je urednik časopisa, Endru Singer (Andrew Singer), američki pjesnik koji živi na Menhetnu, shvatio da želi da objavi i specijalni temat posvećen Crnoj Gori, s tim da uključi podjednako pjesničke i prozne stvaraoce. Konkretno, po pitanju objavljivanja poezije Singer je direktno kontaktirao nas dvije pjesnikinje, sa čijom je poezijom prethodno bio i upoznat - Lenu Ruth Stefanović i moju malenkost, a njegova saradnja po pitanju izbora iz proze tekla je zajedno sa prevodiocem Vilom Firtom.
Ovakva predstavljanja su jako važna za međunarodnu afirmaciju crnogorskih pisaca, a posebno za nas koji se i sami bavimo književnim prevođenjem koje je u Crnoj Gori, osim poezije, često marginalizovano i potcijenjeno.
Drago mi je da je časopis “Trafika Europe” posvetio jedan svoj broj upravo malo poznatoj Crnoj Gori. Svi uvršteni crnogorski autori su i dobri pisci (Lena Ruth Stefanović, Aleksandar Bečanović, Olja Raičević Knežević i Milovan Radojević), i veselim se što će ih čitati i američka publika.
To nije prvi put da se Vaša djela nađu u inostranim zbirkama, časopisima. Šta je prednost predstavljanja sebe ljudima van svog govornog područja, pogotovo danas kada je svijet povezan na razne načine?
Od ostalih međunarodnih publikacija u kojima su moji radovi uvršteni, pomenula bih samo ove recentnije, odnosno one objavljene prošle godine:
a) Pjesnička antologija Arbolarium, Antologia poética de los cinco continents (Drvo: antologija poezije sa pet kontineneta), koja je objavljena u Bogoti (Kolumbija), i koja je do sada već promovisana na sajmovima knjiga i festivalima širom Južne Amerike; b) Naučna monografija “William Blake in Europe” (Vilijam Blejk u Evropi), koja je objavljena od strane vodećeg međunarodnog izdavača Bloomsbury (London: New York, Oxford, New Delhi, Sydney), a koja je već promovisana u Senate House u Londonu. Među zastupljenim autorima istakla bih, između ostalog, i vodeće istoričare umjetnosti današnjice - Dejvida Bindmana (David Bindman) i Martina Majronea (Martin Myrone). c) Međunarodna pjesnička antologija Capitals (Glavni gradovi), koju je takođe objavio Bloomsbury (New Delhi, London, New York, Oxford, Sydney), u koju su uvršteni, između ostalih, i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1992. Derek Valkot, te dobitnik Pulicerove nagrade Mark Strand, kao i dobitnik poetske nagrade T. S. Eliot Džordž Sirtes, i koja je do sada promovisana u „Poets House“ u Njujorku, na Jaipur festivalu u Nju Delhiju, na Londonskom univerzitetu, Granada festivalu u Nikaragvi, u Brazilu, itd. Prednost koju pominjete sastoji se u tome da saznajete i učite više o drugim kulturama, a i oni o vašoj.
Oda o beskućniku
Ovo je ta ulica. Skopska. U Maslinama. Ovo je ta kuća oronula, travom obrasla, Slomljenih stakala, zarđalih prozora. Ograde iščupane i s dva iskrivljena stuba. A po tragovima studene zemlje Koji vode do ulaznih vrata Ukus ustajale gladi se osjeća. Sol od suza otrgnuta posuta svuda. Njegov glas bojom glasa druge osobe progovara. Njegovo oko u polumraku zidova ispucalih krajičkom tužnim svjetluca, Njegovi prsti prnje razbacano dodiruju ispod i iza kreveta. Dok ga posmatram, razmišljam Gdje sam bila juče i gdje neću biti sjutra. Dok ga posmatram, osjećam Kako ponovo počinju kiše I kako ponovo sunce modri se. Dok ga posmatram, pitam se U kom pravcu skreće se za mjesto Gdje kupe se pale zvijezde. Sol od suza otrgnuta posuta svuda. Posuđe je ležalo rastureno po podu, Na ormaru su, poput magnolija, visile Fotografije iz njegovih davnih vremena - S vrhova planina, mora, s raznih zaseoka, Kad lice krasio mu je široki biserni osmijeh, Koji ni slutio nije da jednoga dana Sreća postaće uspomena u ormaru zaramljena. Po policama su ležale knjige napola pročitane, Do nekih stranica otvorene, U kojima stajale su na papiru ispisane poruke: „Dragi rođače, kruh ti je ispekla žena moja. Jaja i viršle su kuvani. I slanina je domaća“. „Prijatelju moj, čuvaj se zaraze. Kako si? Izdrži, molim te“. Ponudio mi je gutljaj svog čaja od đumbira, Čašu ustajalog jogurta, Parče sasušenog crnog kruha - I velikodušno mi ustupio prostranstvo Od svog zbijenog prostora Gore do nekog drugog neba. „Pukovnik ili pokojnik. To sam ja! Idem na sve ili ništa!“ Sol od suza otrgnuta posuta svuda. Svoj život mjerio je bocama piva, Kašičicama čaja, tanjirima supa, Šoljama kafe, flašama jogurta, konzervama hrane - Dok vrijeme se nije pretvorilo u prah I kamenje njegovih snova Od magle poprimilo ukus gorak. Gazio je bosih nogu on u teško doba Zemljom koja pati, Išao je kroz zanijemljele iglice čempresa, Do oblaka bijelih što rekoše mu Tajne što nikom drugom ne kazaše. Sol od suza otrgnuta posuta svuda. Ali sad je došlo doba zaraze, Kad iz kuća nigdje ne izlazi se, Kad granice njegovog sluha i vida Miješaju se kao izmaglica, voda i rosa, Kad on osuđen je da prebiva U ovoj osami od paučine i mraka Ispred koje i dalje, kao nekada, Stoji lipa koja tajne šutati zna. Ipak, Ponekad je potrebno Samo malo - Da mu se priđe, sa njim porazgovara, Udijeli pokoja lijepa riječ i zagrljaj, Udijeli toplota možda, Ćebe, garderoba, Piće, hrana, voda. I on će vam zatim velikodušno uzvratiti prostranstvom Od svog zbijenog prostora Gore do nekog drugog neba. Sol od suza otrgnuta posuta svuda.
Bonus video:
