Tokom proteklog vikenda društvene mreže, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, preplavili su stihovi Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje”, po naslovu njene čuvene zbirke koju bi Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Srbije isključio iz srednjoškolskog programa.
Konkretan predlog koji je izazvao oštru osudu kako stručne, tako i najšire javnosti, jeste da se iz trećeg razreda gimnazije isključi izbor poezije jedne od najznačajnijih ali i najdražih pjesnikinja Srbije, Desanke Maksimović (1898-1993), a iz četvrtog i njena čuvena zbirka “Tražim pomilovanje”. Zavod je zaključio i da roman Vladana Desnice “Proljeća Ivana Galeba” treba da postane - umjesto dosadašnje obavezne - izborna lektira za četvrti razred.
Odluka još nije usvojena, jer prvo treba da se izjasni Nacionalni prosvjetni savjet, a kasnije i Ministarstvo prosvjete Srbije.
“Vanvremenost Desanke Maksimović ne uklapa se u poetičke okvire epohe”, obrazloženje je komisije Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja koje su prenijeli mediji. Zavod dodaje i da postoji bojazan da bi “učenici pogriješili u vrednovanju njene poezije, umanjujući njen značaj”.
Zadužbina Desanke Maksimović se tim povodom obratila Ministarstvu prosvjete, Nacionalnom prosvjetnom savjetu i samom Zavodu, koji je potom predložio da se zbirka “Tražim pomilovanje” nađe u programu za prvi razred gimnazije, jer bi na taj način “našla svoje pravo mjesto kao odjek književne epohe srednjeg vijeka”.
Upravnica Zadužbine dr Svetlana Šeatović izjavila je da odgovor da je zbirka “Tražim pomilovanje” vanvremensko djelo i da je “odjek epohe srednjeg vijeka” predstavlja poništavanje dugotrajnog rada naučnika koji su tumačili djelo te pjesnikinje u 24 zbornika i dokazali modernost i univerzalnu vrijednost njene poezije.
Pjesnikinja Tanja Kragujević, članica Upravnog odbora zadužbine, ali i laureat nagrade koja nosi ime Desanke Maksimović, kaže da članovi UO-a neće odustati od pokušaja da se ovaj propust ispravi.
“U obrazloženju odluke da se zbirka locira u program nižih razreda i proučava vrlo jednostrano - tek kao segment istorije naše poezije, zatvaraju se mogućnosti modernog tumačenja tog djela, što je nedopustivo”, ističe Kragujević.
Priređivač kritičkog izdanja zbirke “Tražim pomilovanje” i dugogodišnji upravnik Zadužbine dr Staniša Tutnjević ističe da “ako je iko pjesnik svoga vremena - onda je to Desanka”, te da je “svevremenost” preporuka prije nego smetnja za ulazak u školski program.
“Ne mogu da prihvatim da se ova zbirka ‘ne uklapa u poetičke okvire epohe’ niti uviđam kako bi mogla biti ‘odjek književne epohe srednjeg vijeka’, jer je ona prvenstveno zbirka svoga vremena”, istakao je on.
Akademik Ljubomir Simović ocijenio je da je novonastala situacija odraz vremena i obrazložio:
“Kad vidimo da mi već možda i 40 godina nemamo književni život. Kada vidimo da jedan od preostalih književnih listova izlazi jednom u četiri mjeseca! Kada vidimo da se knjige štampaju u svega 300 primjeraka, kad vidimo kako se kvari i rastura naš jezik, onda odluka o izbacivanju Desanke Maksimović iz školskog programa ne može da me iznenadi. Kad malo razmislimo, odluka nam se može učiniti čak i dosljednom, jer je ovo vrijeme plagijata i kupovine diploma, vrijeme rijaliti programa, a ne vrijeme Desanke Maksimović i Ive Andrića”, naveo je Simović.
U međuvremenu je premijerka Srbije Ana Brnabić poručila:
“Nikada se Desanka Maksimović neće izbacivati iz obrazovnog sistema Srbije. Nikada. Tačka”, napisala je ona na svom nalogu na Tviteru.
Srpski PEN centar je, pored izražavanja zaprepašćenja predlogom Zavoda, zatražio povlačenje predloga o izbacivanju čuvenih knjiga poezije Desanke Maksimović i proze Vladana Desnice pritom zahtijevajući da odgovorni za te odluke “prihvate posljedice vlastite nepromišljenosti i neodgovornosti”.
Desanka Maksimović je rođena 16. maja 1898. u selu Rabrović kod Valjeva, preminula je 11. februara 1993. u Beogradu. Krajem 50-ih izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 1965. postala je i redovni član. Njena brojna djela poznata su svim generacijama. Pjesnikinja je 2007. godine dobila spomenik u Beogradu, a u Valjevu za života.
Bonus video:
