Čar fotografije je u trenutku u kojem fotografija nastaje, jer je u pitanju neponovljiv momenat u kojem postoji samo ono što vidim kroz objektiv, a tada sam bez misli i to je svojevrsna meditacija, kaže za “Vijesti” fotograf Dalibor Ševaljević.
On se nedavno predstavio serijom dokumentarnih fotografija “Tivat u doba korone” u galeriji „Buća” Muzeja i galerija Tivat, što je njegova sedma samostalna izložba, a koja se može pogledati do 10. jula.
Postavku čini 50 radova, a odabir je bio takav da one vjerodostojno prenose situaciju sa terena, opisuje Ševaljević koji je svojim objektivom zabilježio situaciju u Tivtu tokom perioda borbe protiv virusa korona.
“Tivat je bio sređen grad koji je funkcionisao kao jedna velika porodica. Moji sugrađani su bili požrtvovani, kreativni i humani, dok je spolja izgledao sumorno, pogotovo u periodu kad je bila zabrana kretanja. Ima puno situacija koje su ostavile utisak na mene tako da ne bih mogao neku da odvojim. Sve ono što je bilo drugačije u meni je budilo inspiraciju. Humanitarna akcija ‘Meštar o’ konopa’ je možda nešto što je bilo posebno”, priča Ševaljević.
Na pitanje koliko se njegov doživljaj kao fotografa razlikuje u odnosu na njegov doživljaj kao čovjeka kada je virus korona u pitanju, on kaže da su osjećanja pomiješana.
“Kod mene je to nekako bilo pomiješano. Mir, tišina i izolacija mi je prijala jer sam imao dovoljno vremena da razmišljam kreativno i da se posvetim sebi. Sa druge strane mi je bilo žao što je mnogim ljudima teško pala izolacija. Bilo je dosta slobodnog vremena pa sam čitao knjige, gledao dokumentarne filmove, serije. Rekao bih da je ova izložba proizvod te pozitivne strane. Izazov je svakako bio neredovno gledanje ili negledanje sa porodicom, dragim ljudima i nedovoljno provedenog vremena u prirodi”, prisjeća se Ševaljević i nastavlja da opisuje kako je tekao proces osmišljavanja koncepta izložbe.
“Ideja se stvorila iz inspiracije - kako da napravim društveni doprinos svom gradu i našoj državi u periodu pandemije. Svako predstavljanje ovog tipa je mnogo bitno autoru jer utiče na akumulaciju energije za nove ideje. Za ovu izložbu dobio sam poziv od direktorice JU Muzej i Galerija Tivat Jelene Bošković. Veliko mi je zadovoljstvo što izlažem u ovoj galeriji jer ovo je moja prva izložba u ovom prostoru. S obzirom na to da je izložba nastala u toku epidemije, na početku još sam shvatio da neću moći sam da napravim izložbu koja će zahvatiti sve aktivnosti u gradu tako da sam se obratio Opštini Tivat koja mi je puno pomogla u smislu da imam pravovremene informacije kao i da posjedujem sve potrebne dozvole”, kaže on.
Tokom rada na ovim fotografijama, ali i uopšte njegovog angažmana, kaže da se trudi da prikaže unutrašnja razmišljanja u skladu sa vremenom u kojem se dešavaju.
“S obzirom da je u pitanju proces kako kod mene lično tako i u svakoj pripremi izložbe, trudim se da prikažem sabir unutrašnjih razmišljanja koja komuniciraju u skladu sa vremenom u kojem se dešavaju. Tako da ona zavise od okolnosti koje me okružuju i trenutne inspiracije”, iskreno priča Ševaljević.
Na pitanje koliko je fotografija cijenjena u Crnoj Gori, što u društvu, što kao umjetnost, ali i kao profesija on ističe da se “kod nas u odnosu na svjetske centre fotografija i fotografi još uvijek ne doživljavaju na način koji zaslužuju”, ali otkriva i svoje planove što se toga tiče.
“S obzirom na malo tržište nemamo veliku konkurenciju, a samim tim ni potrebu za izvrsnim fotografijama. Tako da naručioci posla često ne prepoznaju razliku između dobre, vrlo dobre, odlične i izvrsne fotografije. Mislim da smo i mi fotogafi većim dijelom odgovorni jer ne radimo puno da budemo vidljivi kao cjelina i da djelujemo kao udruženje. Za iduću godinu sam planirao da organizujem festival fotografije u Tivtu gdje bismo upravo sve ove teme otvorili i napravili stretegiju na koji način unaprijediti i zvanje i znanja fotografa u Crnoj Gori. Projekat je podržala JU Muzej i Galerija Tivat, a nadam se da će nam se pridružiti i Ministarstvo kulture Crne Gore kao i Opština Tivat”, najavljuje on.
Za kraj razgovora za “Vijesti” želio je da poruči nešto i ne toliko vezano za ono čime se bavi, ali što je svakodnevno aktuelno i možda nedovoljno zastupljeno.
“Želim da poručim da čuvamo planetu Zemlju, naše šume, rijeke, mora, jezera i štitimo ih. Jedini način da mi ostanemo zdravo je da priroda odnosno naša planeta Zemlja bude zdrava. Ovaj trenutak istorije nas obavezuje i podsjeća da ne zaboravljamo teška vremena jer se istorija ponavlja htjeli mi to ili ne”.
Danas mnogi amateri prave mnogo dobre fotografije
Danas se svi na neki način bave fotografisanjem, a u vremenu brzog protoka informacija, pa i lične preeksponiranosti čini se da su rijetki oni koji ne uslikaju makar jednu fotografiju tokom dana i učine je vidljivom većem broju ljudi... Aparat, fobra kamera, fotografija danas su pristupačniji nego ikad, a evo šta Ševaljević kaže o tome:
“Fotografija je prilično mlada umjetnost i kod nje ima puno prostora za razvoj. Mislim da nove tehnologije daju mogućnost da se fotografija unapređuje i da se čita na drugačije načine. Velika popularnost i pristupačnost daju mogućnost mladima da imaju lijep hobi”, ističe on.
I bez sumnje su društvene mreže prostor za popularisanje fotografije, posebno ako se uzme u obzir to da se putem njih dogodila ekspanzija fotografije u modernom dobu... No, može li svaka fotografija biti “umjetnička”?
“Kako se vrijeme mijenja tako se na neki način mijenja i shvatanje pojma umjetnička fotografija. Društvene mreže su napravile ekspanziju i na taj način otvorile mnoga pitanja na tu i slične teme. U savremenim shvatanjima umjetnički izraz fotografije se najčešće posmatra kroz priču koju stvara set fotografija. Ovaj izraz je često dokumentarni tako da on zahtijeva veći broj fotografija. Mišljenja sam da smo se kao društvo edukovali u tehničkom smislu tako da danas mnogi amateri prave mnogo dobre fotografije”, zaključuje Ševaljević.
Bonus video:
