Zora u Bokokotorskom zalivu, buđenje ili rano uživanje na obali, širenje škura starih kuća, pogled na zidine starog Kotora, na bedeme ili niske kuće iza kojih se uzdižu brda s jedne i pruža more s druge strane, prava je mala razglednica crnogorske ljepotice, a ako se svemu tome dodaju i zvuci Bokeljske mornarice, intrumental kojim se jutrom najavljuje plavetni dan okupan muzikom, talasima, toplinom i mirom, ali i energijom i snagom za novi dan sluteći na dobro i optimistično raspoloženje... - takva jutra su pravo blaženstvo koje ovih dana Kotoranima pružaju organizatori manifestacije KotorArt kroz projekte “Luka umjetnosti” i “Muzika Boke”.
“Projekat ‘Muzika Boke’ se održava nekoliko dana tokom sedmice kada mještane zaliva budimo zvucima Kola Bokeljske mornarice u izvođenju kotorskih muzičara, a sličnu akciju smo sproveli i u samom Starom gradu Kotora, na trgu ispred katedrale Sv. Tripuna. U saradnji s muzičarima iz Gradske muzike, od kojih su neki usko povezani s Festivalom, organizovali smo izvođenje Kola, na malo drugačiji način, poštujući mjere socijalne distance i okupljanja, uz prenošenje istih poruka mira, ljubavi i zajedništva”, istakli su iz službe za odnose s javnošću KotorArta.
Projekat je nastao kao zaključak “odgovornog i kreativnog razmišljanja o tome kako i na koji način se prilagoditi novonastaloj situaciji”, priča portparolka manifestacije Sara Lakičević koja je i sama učestvovala u ovim poduhvatima, sa zajedničkom željom - da se stanovnicima Boke i stalnoj publici festivala pruže ohrabrujući tonovi čak i onda kada ne mogu doći na koncerte koje KotorArt organizuje, a koji je jedan od rijetkih festivala koji nije odložen ili otkazan, iako je program redukovan.
“Sami početak festivala KotorArt Don Brankovih dana muzike, 15. jula, započeli smo i ‘Buđenjem Boke’ gdje četvoro muzičara iz barke laganim tonovima budi i pozdravlja stanovnike Boke Kotorske. Utisci su za sada predivni, kako mještana, muzičara, tako i same organizacije i javnosti”, kaže Lakičević, a za “Vijesti” prenosi i utiske mještana, prolaznika, turista...
“Svi su nevjerovatno raspoloženi. Jedni mašu, drugi aplaudiraju, treći uživaju u muzici ispijajući prvu jutarnju kafu na terasi. Mnogi nas snimaju, upute tople riječi podrške za Festival, čestitaju na ideji i požele da potrajemo još dugo. U Dobroti i Perastu starije gospođe su nam mahale peškirima i lenculima kao stari znak pozdravljanja pomoraca u Boki, dok su nas stanovnici naselja ‘Sv. Stasije’ jednog jutra dočekali sa svježim priganicama i kolačima. Neprocjenljivo!”, priča Lakičević s radošću i uzbuđenjem.
Ona dalje otkriva i koliko se razlikuje interakcija publike u takvom okruženju i nastupu u odnosu na onu koja se dešava u koncertnim dvoranama ili ljetnjim pozornicama, priča i ko čini ekipu entuzijasta i muzičara, ali ističe i da je za takav užitak, prije svega, zaslužna sama “Nevjesta Jadrana” koja je (ponovo) dokazala izuzetnu muzikalnost i sluh.
“Iskoristili smo geografsku specifičnost Boke, koja predstavlja savršenu akustičnu kutiju, i more kao dobar provodnik zvuka i angažovali muzičare koji sviraju duvačke instrumente. U pitanju su hornista Dario Krivokapić, takođe i naš skiper (smijeh), flautistkinja Andrea Živković, klarinetista Damjan Begović i ja na trubi. Svi mi smo iz Kotora, članovi Gradske muzike Kotora, prije svega, usko vezani za Festival. Takođe, naši đaci, ujedno i članovi Gradske muzike Kotor, jednog su jutra budili stanovnike Perasta dok su se mnogobrojni muzičari javljali s ponti i terasa svirajući s nama svima poznatu melodiju Kola Bokeljske mornarice. Interakcija publike je apsolutno drugačija u odnosu na koncertnu dvoranu, gdje smo navikli na sviranje gdje čujete aplauz publike nakon odsvirane kompozicije. Ovdje publika pleše, pjeva i učestvuje u izvođenju melodija i dok izvodite muziku i ta interakcija je svakako posebna”, kaže Lakičević za “Vijesti”.
S barke se isključivo čuje jedna melodija, a to je Kolo Bokeljske mornarice. Za vrijeme izvođenja Kola se ne pjeva, podsjeća Lakičević i dodaje da postoji jedan pjesnički tekst, koji je krajem 19. vijeka napisao Pavo Božov Kamenarović, pomorski kapetan iz Dobrote.
“Stihovi ističu ideje narodnog preporoda šezdesetih godina 19. vijeka, kada se jasno naglašavala širina, nacionalna i vjerska tolerancija i osjećaj bratstva, inače tako njegovani u Boki. Ideja Festivala da budi stanovnike Boke zvucima Kola Bokeljske mornarice upravo potiče iz ideje samog kola i stihova: Svi zajedno - svi u kolo/ Rukama ruke stisnimo/ Potvrdimo svim okolo/ Da slogu bratsku ljubimo;/ Nasljedujmo to načelo što daše nama djedovi,/ A Bog će dat - da veselo/ Sl’jedit nas budu sinovi.
Smatramo da su ove poruke univerzalne i prijeko potrebne, posebno u vremenu i situaciji u kojoj se nalazimo”, zaključuje Lakičević u razgovoru za “Vijesti”.
Večeras koncert “Summer Vibes” ansambla “Duo Classico”
U sedmici koja polako odmiče KotorArt Don Brankovi dani muzike su se fokusirali na onlajn sadržaj, bez organizovanja programa u Kotoru.
Konferencija “Festivali u doba krize” najavljena za 4. avgust i planirani koncert za dan kasnije, odloženi su za kasniji period poštujući mjere predostrožnosti zbog epidemiološke situacije.
Za sjutra je najavljen koncert “Summer Vibes” ansambla “Duo Classico”, koji čine magistarka violine Dina Desančić i profesor harmonike Safet Drljan, koji će nastupiti u 21.30 časova u Crkvi Svetog Duha.
Ovaj koncert će se održati uz prisustvo publike, poštujući sve propisane i neophodne mjere i preporuke. Kao i za prethodne događaje, i za ovaj koncert biće obezbijeđen prenos uživo preko Fejsbuk i Jutjub kanala festivala.
Festival se kontinuirano održava od 15. jula, zahvaljujući naporima umjetnika, organizacionog tima, ali i prijatelja, partnera i pokrovitelja Festivala, uz najstrože poštovanje svih mjera za zaštitu građana i uspijeva tako da održi kulturne događaje, uz osmišljavanje novih načina komuniciranja (u) umjetnosti, i na taj način potvrdi svoju društvenu odgovornost i državni značaj.
“Na prvom mjestu je zdravlje naših umjetnika, zaposlenih i publike i radimo sve uz strogo poštovanje svih mjera NKT-a. I pored drastično smanjenog budžeta za ovogodišnji festival i novonastale situacije, smatramo da je naša obaveza, kao kulturnih poslanika u zemlji da radimo, da osmišljavamo nove puteve komunikacije s publikom, da promišljamo i prilagođavamo se datoj situaciji. Mi smo tu da, kao umjetnici i organizatori, pružimo publici jedan vid utjehe i ljepšeg dijela stvarnosti i time damo komad ‘zdravlja duše’ koji je možda i jednako bitan koliko i zdravlje tijela.
Bonus video:
