Iako su nekada radio-drame okupljale porodicu, danas su rijetke stanice koje njeguju ovu formu. Ovaj oblik audio priče koja se prenosi putem radio-talasa, zbog nedostatka vizuelne komponente, oslanja se na dijalog, muziku i zvučne efekte, kako bi pomogla slušaocu da stekne što bolji utisak o priči. Upravo to zaintrigiralo je Jasnu Kalač i Milovana Markovića da počnu sami da izrađuju ovu formu, pa su pokrenuli dramske minijature za radio.
“Ideja za projektima koji afirmišu sadržaje koje smo usljed tehnološkog napretka zapostavili, ili u potpunosti zaboravili, a koji ujedno mogu ispuniti naše živote na neke čarobne načine, datira već malo više od godinu dana. Iz tog razloga smo i pokrenuli ‘J&M projects’, sa misijom da kroz zabavne i edukativne sadržaje promovišemo zdrav i ispunjen život. Na samom početku smo uradili dva kratka videa - o badmintonu (kao igri u prirodi koja je gotovo zaboravljena) i kratki film koji govori o tome da telefon i internet baš nisu prijeko potrebni kada smo u prirodi. Društvene mreže su generalno prepune videa kao forme izražavanja, pa smo zato odlučili da spojimo ono u čemu smo najbolji - ja kao radio voditelj, Jasna kao grafički dizajner. Tako je nekako prirodno i očekivano došla ideja za radio dramom”, priča na početku razgovora za Vijesti Milovan Marković.
Za sada, Milovan i Jasna uradili su dvije mini radio-drame, i obje su posvećene najmlađima. Jasna je zaslužna što su se upustili u ovaj projekat, jer ona je ta koja je bila istrajna da početnu ideju i realizuju.
“Volim sve što ima veze sa djecom, pa tako i dječje priče i bajke. Kao dijete, čak sam priređivala lutkarske predstave djeci koja bi nam dolazila u goste. Takođe, voljela sam da slušam audio bajke za djecu, koje sam nekad imala na kasetama. Kako Milovan ima prijatan glas i umije lijepo da ga koristi, jednog dana mi je prosto palo na pamet da bismo nas dvoje mogli da probamo da snimimo nešto i tako sam počela da ga nagovaram. Inače, oboje se bavimo kreativnim radom i dobro se nadopunjavamo kada stvaramo zajedno, tako da je to još jedan od razloga što sam željela da se oprobamo i u ovome. Kada je konačno pristao, odabrali smo pričicu i krenulo je”, ispričala je Kalač.
Stvarati sadržaj za djecu nije lako, tvrdi Marković.
“Ipak, iz našeg iskustva mogu ustvrditi da to nije nimalo naivno. Naročito, ukoliko uzmemo u obzir da ti neuhvatljivi umovi promišljaju, razmišljaju i proniču u poruke koje im se upućuju, mnogo brže od nas - odraslih, jer, vrlo intenzivnije uče, od svega i kroz sve što ih okružuje. Djeca nas sve razumiju. Čak, mnogo bolje nego što mislimo. Njima nije teško dostići naš ‘mindset’, već nama njihov, jer smo prenatrpani nepotrebnim sadržajem koji nas naprosto guši i ne dozvoljava nam da budemo slobodni da učimo i saznajemo o svijetu, onako kako to rade oni, gledajući u svemu samo ono lijepo i korisno. Do sada smo uradili dvije kratke dramske minijature. ‘Bademova grančica’ šalje snažnu poruku - između ostalog i odraslima, o tome da smo svi na ovom svijetu jednako važni, samim tim i potrebni - sa svim svojim raznolikostima. Druga je adaptacija čuvene Ezopove basne “Gavran i lisica”, koja govori o tome da, uprkos svemu treba da budemo na zemlji”, otkriva Marković i dodaje da se njihove radio-drame mogu poslušati i na Youtube kanalu “J&M”.
S obzirom na to da je radio kao mediji posljednjih godina u sjenci, ovo je način da se isti popularizuje.
“Radio se sveo ‘na auto’ - usputnost. Prirodno i očekivano je bilo da će kao medij izgubiti ‘trku’ sa TV-om, a kasnije i internetom. Ono što nikako ne smijemo zaboraviti jeste da je radio kao medij, između ostalog, bio sinonim za kulturu i umjetnost. Po mom skromnom uvjerenju, avangardniji od svega što nam je sada dostupno. Ne pokušavam vratiti mu slavu i zastupljenost koju je nekada imao, jer sam svjestan da to nije moguće. Ali, ono što želim jeste da mu u kulturno-umjetničkim krugovima pokušam vratiti značaj i težinu koju je imao. Tačnije, tu, kako volim reći - avangardnost”, objašnjava Marković.
Njihova prva radio-drama prošla je, prema riječima Markovića, malo nezapaženo, jer se nijesu baš potrudili da je promovišu.
“Sigurni smo da će ona sama naći svoje mjesto kod publike”, otkriva svoja očekivanja Marković i dodaje da su radio-stanice gotovo u potpunosti nezainteresivane za ovaj vid sadržaja.
“Komercijalizacija radio stanica, oličena u ‘daj više muzike i manje priče’, krivac je za sve manje prilika za ovakve i slične projekte - nažalost”, kaže on.
Tokom radio-drame voditelji često svojim glasom moraju da dočaraju nekoliko likova, ali i razna osjećanja, a upravo to je bio veliki izazov i za Jasnu i za Milovana.
“Ono u čemu je posebna draž jeste što se na ovaj način upoznajem sa glumom. Tako da učim. A ljepota je zaista u tom učenju. S obzirom na to da je na radiju ‘slika’ zapravo glas, onda se trudim da je vjerodostojnije prikažem. Naročito, jer za razliku od videa, u audio sadržajima nema prostora za improvizaciju. Slika ima više elemenata i detalja koji nadomjeste neki nedostatak, dok kod glasa nema nijednog, osim njega samog”, objašnjava Marković.
Za razliku od Milovana koji je radijski voditelj, Jasni je pozajmljivanje glasa teže palo.
“Nije jednostavno kako se čini. Pogotovo kada jedna osoba treba da se nađe u različitim ulogama. I sve to treba dočarati na pravi način, da zvuči iskreno, zanimljivo, dinamično. Dodajmo tome da sam se prvi put u životu susrela sa situacijom da ono što radim zavisi od boje mog glasa, intonacije, izgovora... Ovo vidim kao veliki izazov i želim da nastavim dalje. Trudiću se da poradim na svojim glasovnim vještinama, kako bi svaka moja sljedeća uloga zvučala bolje”, obećava Kalač.
Obje mini-drame imaju i ilustraciju, a za onu “Gavran i lisica” je bila zadužena Jasna.
“Kao neko ko se bavi vizuelnim dizajnom, svakako da imam veliku želju da naše radio-drame, tj. barem neke od njih, dobiju i svoju vizuelnu formu. Za početak će to biti ilustracija, a imamo u planu i da se pozabavimo animacijom. Ali, o tom potom. Za sada, bavimo se radio-dramom”, zaključuje Kalač.
Ako čovjek sebi ne postavi velike ciljeve - ne može ni napredovati
U planu im je da rade radio-drame duže forme i za odrasle.
“To što ćemo raditi radio-drame za odrasle ne znači da ćemo prestati da radimo dječije. S obzirom na to da vrlo dobro poznajem Jasnu, koja je dijete u duši, čak mislim i da ćemo na njima raditi mnogo intenzivnije, kad nas je već ovako dobro ‘krenulo’. Meni lično su posebno interesantna djela Radoja Domanovića. Adaptacije njegovih djela u produkciji Radija Beograd slušam vrlo često. Zato sam sebi kao producentu negdje postavio taj zadatak da dostignem taj nivo produkcije. Možda je malo pretenciozno, ali, smatram da ukoliko čovjek sebi ne postavi velike ciljeve - ne može ni napredovati na način i u mjeri kojoj bi trebalo”, smatra Marković.
Bonus video:
