Mlada crnogorska operska pjevačica, sopran, Anđela Jovićević Brajović, od malena živi život vođen muzikom. Svoje umijeće nedavno je potvrdila i na Herceg festu, na festivalu “Dani muzike” koji je, u skladu sa epidemiološkim okolnostima, organizovan onlajn, a prošle godine je bila dio ekipe opere “Boemi” Đakoma Pučinija u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta.
Upravo su opera i uloga u njoj vrhunac karijere svakog pjevača, kaže ona tokom razgovora za “Vijesti” u nadi da će i Crna Gora dobiti svoju opersku kuću, ali i smjer za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji.
Ljubav prema muzici Jovićević Brajović osjeća još od djetinjstva, dok budućnost vidi u skladu sa svojim profesionalnim instiktom.
“Moje interesovanje za muziku datira od najranijeg djetinjstva. Još kao trogodišnjakinja sa svojim roditeljima prisustvovala sam koncertu operske umjetnice Jadranke Jovanović u Kotoru gdje sam, po priči i sjećanju mojih roditelja, mirno i veoma pažljivo pratila koncert. Uskoro postajem član dječijeg hora “Zvjezdice”, što će uveliko predodrediti moju ljubav i interesovanje prema muzici. Slijedi osnovna muzička škola, a kasnije moju naklonost i talenat ka solo pjevanju prepoznaju prof. solo pjevanja Marina Cuca Franović i naš tadašnji direktor Ilija Dapčević, na čiji predlog napuštam drugi razred Gimnazije i priključujem se redovnoj klasi solo pjevača Srednje Muzičke škole ‘Vasa Pavić’”, prisjeća se i dodaje da je razmišljala i o odlasku iz države... Ipak, čeka “pogodan trenutak kada će se posložiti kockice životnog mozaika”, pa će vidjeti šta će vrijeme donijeti, ostanak ili odlazak.
Nastupila si krajem prošle godine u okviru festivala “Dani muzike” na Herceg Festu. Kakve utiske nosiš sa ovog onlajn nastupa?
Na poziv umjetničkog direktora profesora Borisa Kraljevića, moj klavirski saradnik dr Vesna Damljanović i ja prihvatamo da uzmemo učešće na ovom prestižnom festivalu klasične muzike. Iako sa svim kolegama imam izvrstan odnos, saradnja sa Vesnom Damljanović predstavlja posebno zadovoljstvo. Naš koncert je bio inspirisan domaćim autorima prošlog vijeka i kompozitorima našeg vremena čije tri kompozicije smo premijerno izvele. U početku je postojala sumnja kako će sve to izgledati bez publike i da li će koncert biti propraćen na način kako bi se očekivalo, s obzirom na to da je u pitanju onlajn emitovanje. Ovaj vid realizacije koncerta zahtijeva puno više snage, truda, tehničkog zalaganja i saradnika nego koncert pred publikom. Takav način rada predstavlja jedno sasvim novo, nužno, ali i prijatno iskustvo za mene. Naše izvođenje je lijepo prihvaćeno, kako među muzičkim saradnicima, tako i publikom.
Epidemiološka situacija je mnogo usporila i unazadila sve sfere društvenog, kulturnog i muzičkog života. U početku se vjerovalo da će se brzo prevazići situacija, ali evo traje iznad svih očekivanja, pa smo i mi muzičari primorani da se prilagodimo trenutnom stanju i na nov način prezentujemo našu umjetnost. Publika je uskraćena za žive nastupe i kontakt sa umjetnikom, a mi umjetnici čeznemo za nadahnjućem koje nam šalje naša publika čineći nas time što jesmo.
Iza sebe imaš zapažene nastupe i nagrade sa mnogih državnih i inostranih takmičenja. Koliko su nagrade podsticajne, pogotovo za mlade autore?
Nagrade su potvrda i satisfakcija da ono što radim ima smisla, dopada se stručnom auditorijumu, a mene dodatno obavezuje da unapređujem svoj glas i talenat, kao i svoju muzikalnost i interpretaciju. Sve nagrade koje posjedujem su mi drage, jer nakon svakog takmičenja sam otkrivala novu, do tada neotkrivenu, dimenziju sebe u odnosu na druge učesnike. Nekada su me nagrade uzdizale, a nekada prizemljivale i davale mi realnu sliku mjesta kome u tom trenutku pripadam. Izdvojila bih internacionalna takmičenja solo pjevača u Beogradu, Osjeku, Novom Sadu, Rumi, Sarajevu, Herceg Novom, a kao najdražu pamtim specijalnu nagradu na državnom takmičenju u Kotoru.
Koliko su muzika i glas način da izraziš sebe, ali i da uputiš publiku u neke aktuelne muzičke “trendove”?
Glas je najljepši muzički instrument i nama pjevačima najveći dar od Boga, pa se trudim da taj dar i talenat dijelim sa drugima. Sve je u glasu, kako u muzici, tako i životu uopšte, a naročito nama solo pjevačima koji putem glasa šaljemo, nadam se, prijatne vibracije slušaocima. Operska muzika je najmagičniji oblik muzičkog stvaralaštva koja objedinjuje više različitih umjetnosti u jednu: pjevanje, glumu, pokret, kostimografiju i drugo. Kada se sve to objedini publika može osjetiti izmiješane emocije, od radosti do tuge. Istu ekspresiju takođe kod publike izaziva i koncertni izvođač.
S obzirom na to da je glas tvoj “instrument”, da li i koliko često vježbaš, da li ga “čuvaš” ili “njeguješ” i kako se pripremaš za nastupe?
Glas moramo pravilno koristiti, kako pri pjevanju, tako i u svakodnevnom govoru da bi ga sačuvali svih nedaća koje donosi njegova neracionalna upotreba, te mu pomogli da nas što duže služi, što je želja svih solo pjevača. Potrebno je u svemu tome naći mjeru, jer poslije dugog i napornog vježbanja potreban je i adekvatan odmor i tako stalno u krug. Neponovljiva Marija Kalas je govorila da ako jedan dan ne vježba ona čuje promjene u glasu, a ako tri dana ne vježba, to primjećuje i publika. Stoga je kontinuiran rad kruna napredovanja i uspjeha. Pred koncert forma se postepeno uzdiže, da bi do koncerta bila na vrhuncu. Pred sâm koncert, kao i pred svaki javni nastup potrebna je psihološka priprema koju svaki solista upražnjava na sebi svojstven način. Meni najviše odgovara samoća, dva do tri sata prije koncerta.
Prošle godine si učestvovala u operi “Boemi” u CNP-u. Kakve utiske nosiš i kako je to uticalo na tebe?
Opera i uloga u njoj je vrhunac karijere svakog pjevača. U ovom slučaju dopala me je kover uloga Musette, ali nadam se uskoro i novoj ulozi. Za mene je ovo neprocjenjivo iskustvo i odskočna daska, vjerujem za nešto novo u budućnosti. Velika je čast i zadovoljstvo učiti i biti dio ansambla dirigenta svjetskog glasa Alberta Veronesia, i to baš u našoj zemlji.
Kakav je položaj operske muzike, ali i klasične muzike u Crnoj Gori, prema tvom mišljenju? Zbog čega je bitna ta vrsta muzike i koliko je dostupna danas?
Opera je šlagort muzičke umjetnosti, što prepoznaje svako uređenije društvo i država. Srećna sam jer se budi kulturna svijest i u našoj zemlji i ljudi prepoznaju značaj i potrebu otvaranja operske kuće kod nas, što će se, nadamo se, uskoro i desiti. Mogu reći da je operska muzika zastupljenija u zemljama okruženja, ali u svakom slučaju ni tamo ne u onoj mjeri koju zaslužuje i koju očekuju ljubitelji ove umjetnosti.
Kako na mlade muzičare, ali društvo, utiče to što Crna Gora nema svoju opersku kuću, na primjer? Imaš li neka očekivanja tim povodom u budućnosti?
Platon kaže: “Kakva je muzika, takva je i država”, a Betoven je isticao da je prepoznati umjetnik blago nacije, što kod nas nije slučaj, tu vrijednost nažalost kod mnogih naših operskih umjetnika prepoznaju stranci, pa ne čudi permanentni odliv naših pjevača van granica naše domovine, nažalost. Takođe, smatram da bi odličan iskorak u tom pravcu bio otvaranje smjera solo pjevanja na muzičkoj akademiji na Cetinju, a vjerujem da bi to zdušno podržali nadležni u kulturnim i prosvjetnim institucijama. Tim činom otvorila bi se i ispisala zlatna stranica u kulturnom životu Crne Gore.
Kakvi su tvoji planovi za dalje?
“Čovjek planira, a Bog se smije” kaže naša stara izreka. Planovi postoje i bilo ih je, ali vidite kakvo je vijeme, a kakvo će biti niko ne može predvidjeti, ali je sigurno da je ova pošast uveliko pokvarila planove velikom broju umjetnika, pa i meni jer sam morala da otkažem par svojih nastupa u Crnoj Gori i okruženju. Svi želimo da ovo što prije prestane i da se vratimo svojim poslovima u starom formatu i kapacitetu, sa istim elanom i zadovoljstvom. Veliki pozdrav svim ljubiteljima solo pjevanja!
Muzika oblikuje karakter individue
Radiš kao profesorica solo pjevanja u osnovnoj muzičkoj školi u Beranama. Kako je korona na taj segment uticala i, pored toga, šta posebno pretenduješ da preneseš mladima?
Od prošle godine profesor sam solo pjevanja u osnovnoj muzičkoj školi u Beranama. Mladima želim da prenesem ljubav prema operi, njen značaj i ljepotu, a posle toga sve ono što ide i što će pratiti budućeg solo pjevača. Rečeno je da muzika oblikuje karakter individue, pa to podrazumijeva: dobru tehniku pjevanja, stav, samokontrolu, odnos prema sebi, saradnicima i publici. S obzirom na to da je novoformiran smjer, a ujedno jedini na sjeveru Crne Gore, solo pjevanje je na radost naših sugrađana prigrlilo mlade polaznike koje ovom prilikom moram da pohvalim - bez izuzetka cijelu svoju klasu. Mladi pjevači se maksimalno trude da razumiju, prime i reprodukuju usvojena znanja, a u tome ih nije omela ni trenutna epidemiološka situacija, kada su nastavu pratili putem onlajn platformi. Smijem reći da ako istraju u želji i trudu, pojedincima se smiješi karijera ozbiljnih umjetnika.
Bonus video:
