Pandemija virusa korona u potpunosti je promijenila frekventnost bilo kog mjesta, a kulturna dešavanja u Crnoj Gori u potpunosti su paralisana ovom situacijom, stav je mlade crnogorske umjetnice Teodore Nikčević. Ona posljednjih dana boravi u Splitu, u Hrvatskoj, gdje kao učesnica projekta “Praznine”, u organizaciji platforme “Culture Hub Croatia”, stvara u otvorenim ateljeima u gradskom jezgru Splita.
Projektom “Praznine” prostori koji se tokom ljeta koriste u turističke i ugostiteljske svrhe daju se na korišćenje umjetnicima i građanima “van sezone”, tokom zimskog perioda. Ipak, u 2021. projekat je biti cjelogodišnji. Osim i Nikčevićeve, Crnu Goru na projektu predstavlja i Ivana Radovanović, a pored njih, u otvorenim ateljeima će boraviti i umjetnici: iz Hrvatske Tanja Deman, Marko Gutić Mižimakov, Tin Dožić i Bojan Koštić i Donika Çina iz Albanije.
“Otvoreni ateljei zapravo nijesu ateljei, već su to prostori koji nijesu aktivni u zimskom dijelu godine i takoreći žive samo u sezoni. Imaju različite namjene, a reanimiraju se tako što se umjetnicima daju na korišćenje. Tako, umjesto da zjape svojom prazninom, oni koegzistiraju kao ovaj vid suživota. Ja sam za svoj prostor studija odabrala turističku agenciju u kojoj ću posjetiocima, kroz razgovor i prezentaciju, predstaviti svoju umjetničku praksu”, objašnjava Nikčevićeva na početku razgovora za “Vijesti”.
Centar “Culture Hub Croatia - CHB” osnovale su mlade aktivistikinje: Marina Batinić, Jasmina Šarić i Kristina Tešija, a od ove godine im se pridružila i umjetnica Andrea Resner sa ciljem da afirmišu potencijal kreativnog i kulturnog sektora kroz međusobno učenje, otvorenost, saradnju i inovacije “Ovaj projekat afirmiše jedan drugačiji pristup umjetnosti. Okrenut je više istraživanju novih načina komunikacije, participacije i saradnje. Što se tiče vidljivosti mog rada, svakako da ovaj projekat doprinosi i tome, ali danas vidljivost u tom smislu više ne predstavlja problem. Ovaj projekat počiva više na relacijama”, ističe Nikčevićeva.
S obzirom na okolnosti u kojima se realizuju, “Praznine” ne mogu izbjeći konotacije koje je epidemija donijela sa sobom. Tako se projekat odnosi na opšta stanja prouzrokovana pandemijom, i to na prazninu u fizičkom, psihološkom i društvenom smislu, pa su umjetnici koji učestvuju u programu pozvani da se tokom svog rada i promišljanja usredsrede na problematiku različitih oblika praznina i njihovu kontekstualizaciju. Ipak, na pitanje da li ju je pandemija i praznine koje je donijela inspirisala na nova umjetnička istraživanja i stvaralaštvo, Nikčević odgovara odrečno.
“Pa ne bih mogla da kažem da mi je ova pandemijska situacija bila inspirativna, već da je više pokazala da su problemi koje smo slutili bili, a jesu i sada, veći nego što smo ih pretpostavljali. A kultura i kulturna scena su postale nefunkcionalne čak i kao termini”, kaže mlada umjetnica i otkriva svoj fokus i motiv kojim se, ovom prilikom vodi.
“U svojim radovima se kontinuirano bavim fenomenima percepcije, iluzije, krhkosti identiteta, arbitrarnim aspektima fotografije... Koristim različite umjetničke forme i njihove sinergije, strukturiram ambijentalne postavke koje remete percepciju posmatrača i destabilizuju osjećaja sopstva kao nepromjenjive činjenice”, obrazložila je Nikčević u razgovoru za “Vijesti”.
Ona ne krije zadovoljstvo interesovanjem hrvatske publike za njen rad i dodaje da je i crnogorskoj likovnoj sceni potrebno više ovakvih, neformalnih predstavljanja.
“Moj studio je u ovih nekoliko dana koliko sam tu veoma posjećen, tako da sve odlično funkcioniše. Mislim da je i u Crnoj Gori neophodno raditi na neformalnim načinima predstavljanja. Važno je naglasiti da ovaj vid komunikacije i prezentacije umjetnika i umjetničkih djela nije neki novi patent, već postoji odavno, samo je potisnut, pretpostavljam, potrebom da mistifikujemo”, kaže Nikčević.
Kada su planovi za dalje u pitanju, ona otkriva da dovršava ranije započeti projekat. “Trenutno nastavljam rad na projektu ‘There will be no other end of world’, koje sam ranije započela. Ovaj projekat propituje dualnost fotografije, njenu subjektivnost i autetntičnost pogleda sa jedne strane, kao i tehnološki aspekt kroz materijalnu dimenzijiu slike. Sažetije, interesuje me način na koji digitalne tehnologije oblikuju našu percepciju”, zaključuje Nikčević.
Bonus video:
