Glumac Moamer Kasumović dio je tima koji u Kolašinu priprema predstavu "Ifigenija" po Euripidovoj tragediji "Ifigenija u Aulidi".
U razgovoru za "Vijesti" kaže da je već četiri godine u rodnom Bijelom Polju. Vjeruje u stvaralački potencijal sjevera Crne Gore, koji je, tvrdi, mnogo puta do sada pokazan. To će, najavljuje, potvrditi i predstava u režiji Zorana Rakočevića.
Kasumović kaže da su "ljudi željni pozorišta". Treba im, objašnjava, ponuditi kvalitet i sale će biti pune. Publike, uvjeren je, neće faliti, ali je bitno "znati kako režirati, kako glumiti, kako prenijeti poruku..."
"Zoran (Rakočević, reditelj) je imao ideju da zajedno radimo na predstavi ‘Ifigenija’, a kada mi je rekao o kojoj je ekipi riječ i kakav je koncept - sa zadovoljstvom sam prihvatio. Sretan sam što radim sa ovom ljudima. Zbog nekih nesrećnih porodičnih okolnosti prije četiri godine vratio sam se rodno Bijelo Polje, mada sam odavno imao ideju da svoju ‘bazu’ prebacim tamo. Sjever Crne Gore je dio države koji ima mnogo potencijala. Čovjek može da stvara karijeru gdje god želi ako stvarno ima dobru ideju i dobar plan. Ukoliko ima podrške i ako postoji iskrena želja stvaralaca, onda mora biti i rezultata i publike. Možemo ovdje na sjeveru i da pravimo predstave i festivale, čak i da snimamo serije i filmove. Što da ne?", kaže Kasumović.
Prošlog ljeta je, sa kolegama sa sjevera Marijom Mašom Labudović, Jelenom Đukić i Petrom Novakovićem, igrao u predstavi "Medvjed i prosidba", Antona Pavloviča Čehova. Taj projekat produkcija je bjelopoljskog Centra za kulturu "Vojislav Bulatović - Strunjo".
"Ta i predstava koju sada spremamo u Kolašinu imaju motiv da nekako ohrabrimo i osnažimo ljude, naročito ovih bliskih opština - Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Berana. Imamo stvarno dosta kvalitetnih glumaca, reditelja, muzičara... Dovoljno da obogatimo kultunu scenu još više i da osnažimo saradanju. Sve te četri opštine su male ponaosob za neke velike produkcije, a kada se udružimo, možemo napraviti mnogo veće i bolje projekte. Ovo je početak, a nadam se da će naša saradnja donijeti još dosta vrijednog".
Ograničenja u pandemiji nespojiva sa scenom
Kasumović kaže da mu teško padaju ograničenja koja je pozorišnim stvaraocima nametnula pandemija. Rad na predstavi u Bijelom Polju podrazumijevao je strogo pridržavanje mjera, tako se radi i u Kolašinu. To, tvrdi Kasumović, nekada može da bude jako ograničavajuće.
"Sve ovo što se dešava za nas je veliki hendikep. Kaže se nekad da je dovoljna jedna osoba u publici, pa da se predstava igra, ali nama je ova sada situacija problem za zajednički rad. Naš posao zahtijeva veće okupljanje, tu su glumci, reditelji, scenografi, kostimografi... U Bijelom Polju smo igrali predstavu sa maskama. Nije to to. Tokom priprema radili smo i online, od kuće. Nije to to. Treba osjetiti ljude. Distanca je nekad nespojiva sa scenom. Većina predstva koje su rađene prije ovoga imale su određeni mizanscen koji je podrazumijevao fizički kontakt i sad, odjednom, od sve to treba izbjegavati. To je neprirodno".
Kaže da je jasno da mjere treba poštovati, ali i da bi trebalo "iznaći način da rade i glumci i ostali".
Rad sa Nadarevićem - čast i velika škola
Glumac, zasada najpoznatiji široj publici po ulozi Damira u seriji "Lud, zbunjen, normalan", kaže da je radeći na tom televizijskom projektu naučio mnogo. Serija je snimana od 2007. a Kasumović je tada imao šest godina glumačkog staža.
"To je u našem poslu ništa, jer glumcu poslije završene akademije treba još jedno 10 godina igranja da shvati kavim se poslom bavi. Gluma je konstantno učenje i obrazovanje. Kad smo počeli da radimo prvu sezonu, mislili smo da ćemo snimiti to. Serija je, međutim, naišla na jako dobar odziv u regionu i, mislim, ostala je nešto što će se dugo pamtiti. Uloga Damira je zanimljiva, jer je taj lik imao evoluciju od uzornog studenta do momenta kad je u njemu proradio ‘fazlinovićevski gen’... To mi je jedno dobro iskustvo i velika škola. Puno sam naučio".
Smrt Mustafe Nadarevića, koji u seriji igra njegovog djeda, kaže Kasumović, ostavila je veliki trag i prazninu. Rad sa njim bila je velika čast.
"Mnogo me naučio, bio je, prije svega, prijatelj. Njegov odlazak je ostavio veliki trag i veliku prazninu u meni. Ne znam kako da izrazim tu zahvalnosti i tugu. Kad je preminuo, zvali su me novinari, nijesam znao šta da kažem, jer bi mi sve zvučalo patetično. Naš je odnos bio nekako i rodbinski. Pokazao mi je sve čari ovog posla, naučio me kako se ponašati kao čovjek i kao glumac, kako poštovati scenu i filmski set, kako uvažavati kolege i one koji su iza kamera..."
Kasumović je, pored televizije i pozorišta, igrao i u brojnim fimovima. Za televiziju kaže da ima dosta prednosti, ako glumac zna "da dozira koliko, šta i gdje radi".
"Televizija može da bude rizičan teren kad je riječ o ‘štancanju’, kad se prizvodi jako puno. Onda kao glumac nemaš vremena da se pripremiš kako treba, većinom dođeš da izgovraš neke replike. Televizija zna biti mač sa dvije oštrice - glumac može da dosadi publici. Zbog toga treba da zna da napravi pauzi. Meni sada godi pauza od televizije i prija mi pozorište. Kad bih objašnjavao koliko mi znače film, televizija i pozorište, onda bih ovako kazao - pozorište mi je supruga, a film i televizija su mi ljubavnice. Tako ja sa filmom i televizijom flertujem, ali je pozorište ono čemu se vraćam".
Najznačajnija kolašinska predstava
Predstava "Ifigenija" je produkcija Centra za kulturu Kolašin sa koproducentima NVO "Korifej teatar" iz tog grada i bjelopoljskim Centrom za kulturu.
Pored Kasumovića igraju i Anđelija Rondović, Jelena Đukić, Đorđije Tatić, Petar Novaković i studenti glume na Fakultetu dramskih umjetnosti sa Cetinja u klasi profesora Branimira Popovića - Una Lučić i Ognjen Sekulić.
U predstavi igra i muzičar Bojan Peko Minić koji potpisuje i muziku predstave.
"Zoran ima vrlo zanimljiv koncept, koji je moderan i savremen. Kad god se radi grčka tragedija, ljudi su uvijek skeptični koliko će to razumjeti, jer su pisane u stihu, nijesu aktivne... u stvari, govore o jako bitnim stavrima. Ovu predstavu ne samo da će razumijeti publika, već će biti i jako zanimljiva. Reditelj je prebacio u prozni tekst, uzeli smo konkretan koncept, svi znamo tačno šta radimo. Odnosi između likova su jasni...", kaže Kasumović.
Pretprodukciju potpisuje Jelena Šoškić, a predstavu sufinansira Ministarstvo kulture preko konkursa za razvoj kulture na sjeveru za 2020. Finansijsku podršku pružili su i Opština i Turistička organizacija Kolašin, kao i nekoliko sponzora, osvjedočenih prijatelja kolašinske stvaralačke energije.
"Ifigenija" će, kako je najavljeno, "po mnogo čemu biti najznačajnija predstava nastala u Kolašinu".
Komad će biti premijerno izveden u prvoj polovini aprila u Kolašinu i Bijelom Polju.
Bonus video:
