U Virpazaru je 13. jula 1941. počeo ustanak, prvi te vrste u Crnoj Gori, mada ima onih koji tvrde da je prva puška pukla u Piperima.
Trinaestojulski ustanak bio je najveći i najenergičniji ustanak u porobljenoj Evropi u Drugom svjetskom ratu, svjedoče brojni istorijski spisi. Oko 30.000 boraca širom Crne Gore učestvovalo je u ovom ustanku.
U znak sjećanja na poginule borce ustanka, 1963. podignut je memorijalni spomenik a 13. jula te godine je svečano otvoren.
Spomenik u bronzi predstavlja ratnika sa razvijenim zastavama i oružjem. Ispod njega nalazi se crna mermerna ploča dimenzija 80x40 cm.
"Crmnica svojim sinovima i kćerkama palim u narodno oslobodilačkom ratu i revoluciji '41 - '45", piše na spomen ploči ispod spomenika.
Spomenik je rađen novčanim donacijama Crmničana uz pomoć društvene zajednice.
Prije spomenika, na prirodnoj stijeni koja ga izdiže iznad Virpazara, nalazila se kapela.
Ni danas nije utvrđeno ko su sigurnošću bili autori spomenika a smatra se da ih je nekoliko.
Međutim, nađeni ostaci i dodatna ispitivanja ukazuju na rad hrvatskog akademskog vajara, Mirka Ostoja.
To je u svojoj knjizi "Spomenici u II svjetskom ratu" objasnila dr. Slavica Stamatović Vučković.
Stanovnici Virpazara, sa kojima su "Vijesti" razgovarale se i danas ponose jer je "prva ustanička puška pukla u Virpazaru" i pokrenula pokret za oslobođenje Crne Gore i borbu protiv fašizma.
Mnogo njih se podiglo na pričama o ustanku i revoluciji te tvrde da "slobodarski duh nikada nije napustio Virpazar i Crmnicu".
Dodali su i da vole svoj spomenik koji ih sjeća na svoje đedove i očeve, ali smatraju da ne dobija dovoljno pažnje od mještana i turista, već ih u Virpazaru više interesuju restorani i kuhinja.
Predstavnici lokalne uprave, ali i građani, svakog 13. jula polažu cvijeće pod spomenik partizanima kako bi odali počast poginulim Crmničanima.
Bonus video:
