Istražujući granice našeg tijela, istražujemo granice našeg ja. Površina kože odvaja nas i štiti od spoljašnjeg svijeta.
Mi zaboravljamo, tijelo pamti. Mi donosimo odluke, tijelo ipak odlučuje. Mi potiskujemo, tijelo se odupire. Tijelo komunicira, šalje poruke, sakuplja utiske, osjeća. To je istakla istoričarka umjetnosti mr Maša Vlaović otvarajući izložbe mlade konceptualne umjetnice Jovane Vujović. Postavka njenih djela „Befriending the Abyss” (Sprijateljiti se sa ponorom) otvorena je u ponedjeljak veče u Umjetničkom paviljonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u Podgorici.
Ovom izložbom umjetnica je predstavila umjetnički pristup koga karakteriše višemedijska produkcija: koncept, performans, instalacija, objekti, skulpture. Izložba je nastala kao rezultat naučnog i umjetničkog istraživanja autorke na master studijama na Univerzitetu umjetnosti u Poljskoj, odsjek vajarstvo.
Koncept izložbe može se tumačiti i kao umjetnički eksperiment, distanciran od klasičnih formi, a u okviru kojeg umjetnica sprovodi različite procese i intervencije na svom tijelu... Izložba se sastoji od četiri ključna segmenta: “Prazno tijelo”, “Tvoje tijelo se mora čuti”, “Ako dugo gledate u ponor, ponor gleda u Vas” i “Utopijsko tijelo”.
“Moj rad se zasniva na međusobnom odnosu između ljudskog tijela i uma, njihovoj inherentnoj međusobnoj povezanosti i neizbježnoj povremenoj disharmoniji. Svaki proces i svaki kreativni ciklus je auto-portret u određenom smislu. Početna tačka ovog ličnog procesa dolazi sa mjesta ništavila, praznog beznađa i nesvjesnog manjka znanja praćenog prostim ali direktnim i repetitivnim fizičkim radnjama, koje tijelo, materijale i um stavljaju u uzajaman odnos. Zaranjajući u kreativni proces, gurajući sebe i zakoračujući u nepoznato, dobila sam uvid u stanja koja su mi omogućila da komuniciram sama sa sobom u direktnijem i značajnijem maniru. Iskoračivši iz same kutije, mogla sam da vidim kako ona zaista izgleda. Sticanje nove perspektive je najmoćnija transformaciona alatka koju mogu da zamislim. Konačno sam mogla da zavirim u ponor, bez obuzimajućeg straha da će me u potpunosti progutati i svesti na samo ništavilo. To se nije desilo”, kaže Vujovićeva.
Vlaovićeva, koja je i kustoskinja postavke, dodala je da je filozofske rasprave i promišljanja o tijelu moguće pronaći još kod Aristotela.
“Odnos između umjetnosti i tijela jedna je od najvažnijih problematika ne samo unutar istorije umjetnosti, već i unutar same kulture... Izložba ‘Befriending the Abyss’ odnosi se na skrivene i nevidljive aspekte ljudskog iskustva, sa akcentom na tijelo i um. Postavka predstavlja dnevnik lične emocionalne borbe usmjeren na sve faze kreativnog procesa kroz koje je umjetnica prošla, a praćene su snažnim unutrašnjim preživljavanjima. Svaki proces rada je povezan sa tijelom, a zatim ogoljen, transparentan i dostupan posmatraču, ili kako bi to istakao Bodrijar ’imamo potpuno ogoljeno tijelo, bez rasprave, bez metafore, bez ičega’. Nelagoda, šok, kontrola emocija, odnos tijela i tehnologije, psihološki ekperiment su glavni alati koje Jovana Vujović upotrebljava u svom radu koji je prožet dobrim idejama, teorijama i ličnim životom”, kazala je Vlaovićeva.
Profesorica na Univerzitetu umjetnosti u Poznanju u Poljskoj, dr Diana Fidler u svom osvrtu na rad Jovane Vujović, a koji je nastao tokom studija istakla je da je djelo crnogorske umjetnice izvedeno iz sopstvenih intimnih i traumatičnih iskustava.
“Ona u svom teorijskom radu citira, između ostalih, i Brusa Naumana. Lako je povući paralele između njihovih djela. Stalno prisutna napetost, koja fizički i mentalno manipuliše posmatračem. Tema tijela u performansu, tijela koje neumorno mjeri samo sebe, i mjerenja koje se koristi kako bi se uticalo na sopstveno stanje. Tijelo, koje je prožeto kroz sva djela Jovane Vujović, egzistencijalna je i fizička mjera. Izrađuje i razmišlja kroz svoje tijelo. Nju rad i djelo više zanima kao proces, negoli kao nešto riješeno ili konačno”, smatra Fidler.
Vujovićeva je rođena na Cetinju 1987. godine. Maturirala je u srednjoj umjetničkoj školi “Santa Fe Preparatory School” u Novom Meksiku u Sjedinjenim Američkim Državama. Stekla je stepen specijaliste arhitekture (Spec.Sci) na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici na Univerzitetu Crne Gore. Magistrirala je na Univerziteta umjetnosti u Poznanju, u Poljskoj. Učestvovala je na više kolektivnih izložbi.
Bonus video:
