Neko će reći malo se govori o njemu, a neko će reći često, što je prirodno kada su veliki ljudi poput Živka Nikolića u pitanju, smatra filmski kritičar Vuk Perović koji je ovim riječima i otvorio veče posvećeno velikom filmskom stvaraocu i njegovom djelu, a koje je preksinoć upriličeno u Kući Stojanovića u Podgorici, u sklopu Podgoričkog kulturnog ljeta.
”Svi smo svjedoci da je Živko Nikolić postao sastavni dio našeg života. Rijetko ko postoji u Crnoj Gori da nikada nije pogledao neki njegov film ili neku od epizoda serijâ ‘Đekna’ i ‘Oriđinali’. Često ćemo čuti da ga i političari pominju kada pokušavaju da objasne teško objašnjive stvari ili mentalitet našeg naroda. Svi mi to radimo, a takođe smo svi svjedoci i da je postao dio savremenog života, društvenih mreža, mimova, da su njegovi karakteri i likovi iz njegovih filmova i serija postali medij koji najlakše i najbrže prenosi poruku, komunicira sa crnogorskom, ali i regionalnom javnošću”, istakao je Perović.
Događaj je upriličen povodom 20 godina od smrti i 80 od rođenja čuvenog filmskog stvaraoca koji je svoj život posvetio radu na filmu, ali na jedan prilično autentičan način - govorio je o onome što najbolje poznaje, a to je Crna Gora i ambijent u kojem je odrastao i stasavao, bilo da su rodni Ozrinići u pitanju ili primorje, odnosno Mediteran za koji ga veže Srednja likovna škola koju je završio u Herceg Novom. Upravo je ta sklonost ka vizuelnom i likovnom ostavila posebno ozbiljan uticaj na njegovo stvaralaštvo, primijetio je Perović.
”U svakom svom filmu i seriji on je napravio mikro-svijet u kojem imate jednu zaokruženu cjelinu u sklopu koje se odvijaju stvari, a koju on koristi kao sliku cjelokupnog društva, gdje može da prikaže taj sukob pojedinca sa okolinom koji je njega najviše zanimao. Živko je bio pažljiv i precizan u stvaranju tog svijeta... Često ljudi govore i o njegovoj likovnosti koja se ogleda u totalima, pejzažima koji mnoge podsjećaju na Lubardu i druge velike crnogorske slikare. Živko je svakako uspio tu likovnost da prenese u filmski jezik, kompoziciju filmskog kadra, a načinom montaže i da je jako dobro koristi kroz atmosferu turobnosti i zarobljenosti svijeta na koji su prinuđeni njegovi karakteri”, kazao je Perović.
Na večeri je govorila i psihološkinja Tamara Milić koja nije željela da se bavi likovima iz Nikolićevih ostvarenja, već njegovim pristupom koji u sebi sadrži i elemente psihologije i psihoterapije...
”Živko je iskonski u sebi nosio psihoanalitičku ideju i zašao mnogo dublje u ljudsko funkcionisanje. Da nije bio to što jeste - slikar, režiser, vanvremenski i vanserijski stvaralac, zaista bi mogao biti i sjajan terapeut. On nas stalno iznova dovodi u zonu da nas dotakne nečim, asocira na nešto, a onda i dovede do toga da vidimo da li prihvatamo da rastemo ili ostajemo u ranijim okvirima”, kazala je Milić.
Perović je istakao da je Nikolić “nalazio način da kod gledalaca probudi ‘nešto’, podstakne nas da počnemo da razmišljamo, učini da ne ostanemo ravnodušni nakon njegovih filmova i djela i u tome nije odustajao, a mogao je”, zaključio je Perović i preporučio publici da, kada bude prilike, pogleda i njegove kratke dokumentarne filmove.
Prvi feminista našeg podneblja
Milić se osvrnula i na njegov odnos prema ženi, ističući da je možda nepravedno zanemarena njegova uloga u borbi za položaj žene (u crnogorskom društvu).
”Mislim da je Živko prvi feminista koji se pojavio na našem podneblju. Takođe, mislim da bi bilo pošteno prema njemu dozvoliti sebi da kada gledamo njegove filmove ne stvaramo njegove dualitete. On je osporavan, pa je veličan, uvažavan, unižavan, stalno je izazivao borbe u društvu i unutar nas samih”, rekla je Milić, a Perović potvrdio njegovu savremenost i beskompromisnost u pristupu navodeći primjere: ”Kad već govorimo o tretmanu žene kod Živka Nikolića, to danas ne bi moglo da se desi, ali pogledajte plakate njegovih filmova. Recimo “Jovana Lukina” - Merima Isaković je u toplesu na plakatu, “Ljepota poroka” - umjesto dva slova ‘O’ stoje ženske grudi, “U ime naroda” - obrnute ženske noge sa crvenom štiklom... Dakle od prvog kontakta sa publikom, a ranije je to bio plakat, gledalac je znao da ga Živko Nikolić neće ostaviti ravnodušnim, već će ga čačkati, natjerati da se suoči sam sa sobom, a sve to je bila i njegova unutrašnja potreba”, poručio je Perović.
Bonus video:
