Da oluja može da prija i da njeni “udari” mogu da razgale dušu, pokazali su članovi Кnjiževne zajednice “Vladimir Mijušković” iz Nikšića prilikom promocije antologije “Olujna polja poezije”. “Šibali” su stihovi pjesnika pomenute Zajednice, “milovali” dušu i pokazali da je u Nikšiću stanovala i stanuje poezija.
Antologija je obuhvatila period od 1968. godine do 2020. sa ukupno 68 autora. Riječ je o dvojezičnom izdanju koje su priredili Spasoje Bajović i Jovan Drašković, dok je na engleski jezik prevela Vesna Anastasija Božović. Knjigu, koja je likovno obogaćena slikama akademskog slikara Milovana Mikija Radulovića, izdali su KZ “Vladimir Mijušković”, JU Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića i “Unireks” iz Podgorice.
Jedan od priređivača, Spasoje Bajović, kazao je da su se mnoge pjesme nadmetale da zauzmu svoje mjesto u antologiji koja je okupila “stvaraoce heterogenih poetskih nivoa, tematskih i motivskilh raznolikosti, umjetničke i stvaralačke profilacije”.
”Ovo je njihov zajednički iskorak u carstvo poezije... U ovoj antologiji svoje mjesto su našli pjesnici različitih generacija, od onih afirmisanih, do onih koji su se tek zaputili stvaralačkim stazama. Ova antologija je sustinsko roetsko svjedočanstvo najbrojnije književne zajednice u Crnoj Gori i njen doprinos književnosti u Crnoj Gori. Ona će, nadam se, bit podsticaj novim stvaraocima da kroz kreativni potencijal, lirsko promišljanje i sinesteziju čula osvajaju nove poetske prostore i dovode ih u neki viši red, da kroz spoznaju tradicionalnih civilizacijskih i savremenih vrijednosti njeguju svoje estetske poglede i jezičku virtuoznost”, kazao je Bajović.
Karakterne crte stvaralaštva članova Zajednice, kako onih koji su stvarali, tako i onih koji stvaraju, prema riječima Bajovića, “u lirskoj raznovrsnosti, figuriraju simboličko metaforičkim stremljenjima, metafizičkom zanosu, u figurativnoj imaginaciji lirskog razgranavanja i rascvjetavanja”.
”Slični su po nastojanju da u ritmu poezije putuju kroz krivine vremena i uzdah vasione ka dalekom cilju istine i sklada. Slični su po invenciji i upijanju božanstvenih darova. I jedni i drugi se natpjevavaju sa snom i javom. I jedni i drugi tragaju za pjesmom od zakletve. Različiti su po energiji duha, po uspostavljanju duhovnih mostova između kratkotrajnog i beskonačnog”, istakao je Bajović koji je i “kumovao” nazivu antologije.
Kako je kazao, vjeruje da je izbor koji su on i Jovan Drašković sačinili, ispunio osnovne zahtjeve i postigao važne ciljeve za dalji umjetnički rad i napredak KZ, kao i da će članovi Zajednice nastaviti da ispisuju nove stranice antologije, biti stvaralački okrenuti, kako sadašnjosti i prošlosti, tako i budućnosti.
Vesna Anastasija Božović, koja je sa saradnicima iz Londona i Birmingema na engleski jezik prevela kako pjesme, tako i biografije autora, istakla je da joj je čast bilo raditi na projektu i da je njihov rad nagrađen štampanjem vrijedne knjige.
”Bilo je teško i zahtjevno, jer je bilo dosta arhaizama koji su bili neprevodivi, ali uz pomoć mojih saradnika uspjeli smo završiti kako treba i postigli smo da se pjesnička slika, ono što je taj mikrokosmos pjesnika dočarao, zvukom i ritmom našeg jezika prekalupimo u drugi jezik. Mislim da smo u tome uspjeli”, kazala je Božović.
Zajednicu je 1968. godine osnovala grupa mladih stvaralaca, uglavnom učenika Glimnazije i ondašnje Tehničke škole, a među osnivačima su bili Vito Nikolić, Vukman Otašević, Janko Brajković, Dušan Govedarica, Gojko Janjušević, Dragan Radulović, Miroslav Jovanović - Timotijev, Radislav Gardašević, Milan Dugo Krivokapić... Godinu nakon osnivanja objavljen je almanah “Kaktus”.
”Pola vijeka oni vode poetsku borbu sa prolaznošću. I uspijevaju i nastavljaju poetski proboj kroz busije ovog svijeta ka nekom ljepšem i harmoničnijem životu. Mnogo je blistavih književnih programa i neizbrisivih datuma vezano za ovu zajednicu”, kazao je Bajović.
Jovan Drašković je podsjetio da je Zajednica rokrenula brojne književne manifestacije, ustanovila književne nagrade “Zaloga”, “Radule Željko Damjanović, “Spasoje Pajo Blagojević” i “Vito Nikolić”, i za kratko vrijeme postala ugledna i preroznatljiva organizacija ne samo i Crnoj Gori, nego i u bivšoj Jugoslaviji.
”Književna zajednica je bila spona između kulturnih institucija i književnih udruženja, rasadnik pisaca, ali prije svega utočište za mlade stvaraose koji su u njoj doživjell afirmaciju i nerovratno krenuli u svijet književnosti. Mpogi su svoje prve knjige objavili u Zajednici, koja je u svojoj bogatoj izdavačkoj djelatnosti objavila više od 600 naslova različitih žanrova, dominantno roezije”, kazao je Drašković.
Kako je istakao, Antologija je nastala u čast pola vijeka Zajednice, ali i obilježavanja 50 godina od objavljivanja njihove prve knjige, “Kaktusi”.
”Činjenica da Književna zajednica od osnivanja do danas nije imala prostor u kojem bi formirala biblioteku svojih izdanja i čuvala arhivsku građu o svojim članovima i svim aktivnostima (a bilo ih je mnogo) tokom proteklih decenija, posebno su otežali i usporili pripremu Antologije. U tom spartanskom roduhvatu priređivači su dovedeni u nezgodnu situaciju da nekog od stvaralaca mogu izostaviti usljed nerostojeće ili oskudne dokumentacije, a sjećanja bljede, pa stoga ako je to učinjeno, neka nam bude oprošteno”, kazao je Drašković i dodao da su značajnu pomoć u prevazilaženju tog problema imali od starijih članova Zajednice.
”Antologija će biti od koristi istoričarima književnosti i hroničarima naseg grada, ali prije svega je skroman trag u vremenu, trag da smo živjeli, voljeli i koračali olujnim poljima poezije”, zaključio je Drašković. Medijator večeri, koju su u sklopu “Septembarskih dana” organizovali KZ i JU “Zahumlje”, bio je dramski umjetnik Miro Nikolić, a članovi Zajednice govorili su svoje stihove.
Zahvaljujući Opštini, knjiga ugledala svjetlost dana
Spasoje Bajović je kazao da se ideja o pripremi antologije rojavila 2018. godine, odmah poslije obilježavanja poluvjekovnog jubileja književne zajednice, da je za štampu bila spremna počekom 2020. godine, ali da je svjetlost dana ugledala tek sada jer nijesu mogli naći potrebna finansijska sredstva.
”Obraćali smo se na razne adrese onima koji su trebali da nas čuju i pomognu nam, ali romoći nije bilo. Na naš nedavni zahtjev sadašnja uprava Opštine Nikšić i njen Sekretarijat za kulturu prepoznali su naš rad i pružili nam ruku pomoći. Članstvo književne zajednice im se od srca zahvaljuje na pomoći i razumijevanju, a Zajednica je to svojim radom sigurno zaslužila. Više od pola vijeka na književnoj sceni Crne Gore sija neromućenim sjajem”, kazao je Bajović.
Doajen poezije i jedan od osnivača Zajednice, Dušan Govedarica, kazao je da “u neveselom vremenu i zlehudoj sadašnjosti”, kada nema naročitih razloga za rijetka slavlja KZ je uspjela da izda knjigu pjesama svojih članova. Podsjetio je da i dalje nemaju svoj prostor pa bi dobro bilo da slogan za obilježavanje 53. godine Zajednice bude da im se dodijeli makar toliko kvadrata.
Bonus video:
