Nikšićanki Aleksandri Milatović, rano preminuloj inženjerki arhitekture, ogrtači su bili, kako to reče novinarka Sonja Vujadinović, njen znamen - njima je “umotavala i štitila svoju luču i svoje snove”. Njena majka, Rajka Milatović, profesorica informatike, osnovala je unikatnu radionicu “Aleksandra RAM” u kojoj izrađuje odjevne predmete od prirodnih materijala. Nikšićkoj publici i ovog oktobra, peti put je prikazala odjevne predmete, sada ogrtače izrađene od lana. Ogrnula je i istkala svoje i Aleksandrine snove i pokazala svu ljepotu, otmenost i jednostavnost lana.
”Ova izložba je zapravo sve što sam radila od lana. I to je prvi put da se srećem sa tim materijalom tkačkim. Trebalo mi je malo vremena da ga pronađem, a kad sam ga pronašla onda sam se zaljubila u lan i cijele prošle godine sam svaki dan tkala. Lan je božanstven, kao materijal daje mnogo, a lijepo se čovjek osjeća dok radi s njim. Zaista sam uživala u radu. Ovo je u stvari Aleksandrina ideja. Dugo smo tragale za lanom i u to vrijeme ga nismo našle. Jedna od njenih ideja je bila da to što budemo radile bude prozirno, lako, otmeno, ali i jednostavno. Nadam se da je zadovoljna”, kazala je Rajka i podsjetila da se radionica do prije pet godina zvala “RAM”, a da je zatim dodato ime njene kćerke.
Ljubav prema tkanju Rajka nosi od djetinjstva, da bi je tek 2012. realizovala i pokazala pravu umjetnost tkanja na razboju.
”Moj otac je iz okoline Sopoćana. Tamo je u svakoj kući razboj. Kao djevojčica sam gledala kako moje strine i tetke tkaju i mislila sam da ću i ja jednog dana tako raditi. To je neobičan, predivan zanat koji nažalost izumire”, kaže Rajka koja spaja tradiciju, umjetnost i modni trend.
Vujadinović je otvarajući izložbu rekla da “razboj nitima od pamuka po lanu tanušnom kao privid neba u oktobarskom svitanju” ispisuje Aleksandrinu i Rajkinu priču koja traje. I trajaće.
”Kada bi Aleksandra, makar na tren stvarnosti povjerila svoj san zadivila bi sve oko sebe, a onda se jednoga dana kosmičkim nitima uzverala do neba. Oni koji su sa njom dijelili i san i stvarnost postali su stvaraoci, jer Aleksandra je sanjala ideje. Na toj ideji nastala je izložba čija tema su ogrtači, a svaki triptih svojim semiotičkim elementima reflektuje nove teme. Te teme tkane su i odmotavane 365 dana. Bojama, kojima mirnoća daje moć, igrale su na snovaljci, udružene, tanane pamučne niti i stapale se sa prozirnom lanenom potkom”, kazala je Vujadinović.
Tako je nastao 21 eksponat, “mobilan i elastičan, otmen i elegantan”.
”...Zbog poetike asocijacije, ideje, zbog osvajanja višeg smisla ljepote, vizije, samorefleksije, likovnosti koju je prepoznao jedan slikar, odsustva modnih pretenzija, realizasije zamišljenog koncepta pripada polju primijenjene umjetnosti. Ova izložba posjetioca zavodi motivom, smislom, idejom i ljepotom, ali onom danteovskom koja budi dušu i tjera je na stvaranje, jer vrućina ne može biti odvojena od vatre, kao što ljepota ne može biti odvojena od vječnosti”, kazala je Vujadinović.
Izložba je otvorena u galeriji “A”, u Trim centru, a humanitarnog je karaktera, kao i prethodne.
”Sve što istkam ide u humanitarne svrhe. Sav svoj tkački rad poklanjam i dok budem mogla da tkam i da radim tako će i biti. Uživam u tome znajući da će na kraju sve ovo nekome donijeti bar jedan mali osmijeh, ako ništa drugo”, poručila je Rajka Milatović.
Bonus video:
