U flautu kao instrument bili su “zaljubljeni” mnogi kraljevi, pa i ne čudi što je ovaj instrument bio omiljen na francuskom dvoru. Zato danas ta zemlja ima najbolje škole posvećene ovom instrumentu.
Više o flauti juče su imali priliku da čuju ljubitelji ovog instrumenta u okviru predavanja “Flauta kroz vjekove” koje je održao Sebastijan Bereta.
Flautista Bereta profesor je na Konzervatorijumu “Patrisija Petibon” u Montaržiju (Francuska). Ne krije da je zaljubljenik u istoriju svog instrumenta i svira sve istorijske flaute od početka baroka do modernog doba. Zato je i tema njegovog predavanja bila umjetnost flaute iz ugla izvođača-virtuoza na svim vrstama flauta.
”Moderni instrumenti koji se danas sviraju po muzičkim školama su novi instrumenti koji su ovdje svega 100 godina. Prije toga imamo jedan cijeli period koji je trajao nekih 350 godina, znači od početka renesanse. Duvački instrumenti su mnogo evoluirali i razvijali se, pratili su muzički tok, pa je cilj jučerašnje konferencije bio da se studenti upoznaju sa istorijskim instrumentima. Imam flaute od kraja 17. vijeka, mogu da kažem od prve barokne poprečne flaute, malo kasniju, klasičnu, romantičnu pa smo pokrili sve epohe i pričali o poznatim flautistima tog doba, načinu kako se pravio instrument, ulozi flaute u muzici....”, otkriva u razgovoru za Vijesti Bereta o čemu je sve bilo riječi na njegovom predavanju.
U periodu kada je nastala flauta, kompozitori su uglavnom pisali za klavir i gudače, no Sebastijan otkriva da je bilo onih koji su pisali i za njegov instrument. Od 17. vijeka, pa do danas dosta je djela pisano i za flautu.
”Flauta je bila najpopularniji amaterski instrument nekada. Muzika se svirala na dvoru, recimo kod Luja XIV u Versaju. Nedjeljom, kada nije bilo koncerata na dvoru, bili su koncerti u salonima. Tu su uglavnom svirali Mišel Blavet na flauti i Žan Mari Lekler na violini. To je bio jedan sjajan duo, jer je flauta uvijek htjela da parira violini i uspjelo je”, otkriva istorijat Bereta i dodaje da postoje zapisi iz tog vremena kako je publika bila oduševljena flautistima.
”Ono što je nevjerovatno za naše moderno shvatanje muzike i repertoara je činjenica da postoji isto toliko djela napisano za flautu kao i za violinu. U to doba flauta je bila superstar instrument, posebno od perioda 1730. do do 1760. godine, to je period dok je kralj Fridrih II bio kraj Prusije koji je bio fantastičan amaterski flautista i na svom dvoru imao orkestar potpunih superstar instrumentalista tog doba”, priča Bereta i tvrdi da su po zapisima svi sinovi Johana Sebastijana Baha svirali flautu, pa čak i sam Bah.
”Taj kralj je dao flauti krila i tu popularnost, jer svi amateri su htjeli da rade ono što je i kralj radio. Flauta je bila izuzetno popularan instrument i zbog toga imamo sreću da smo iz tog perioda sačuvali mnogo originalnih instrumenata od kojih danas pravimo kopije”, kaže Bereta.
Zahvaljujući “muzičkim pionirima” koji su 60-tih godina počeli da se specijalizuju za interpretiranje stare muzike na starim instrumentima, mnoga djela napisana za flautu su sačuvana.
”Počeli su da istražuju repertoar i shvatili da smo do tada svirali samo djela velikih kompozitora poput Baha. Međutim, tu postoji cijeli jedan repertoar koji nije odsviran”, tvrdi sagovornik Vijesti.
Kad upisuju muzičku školu, djeca najčešće biraju klavir, gitaru i žičane istrumente, a mnogo rjeđe se odlučuju za duvače.
”Mislim da je to kulturološki momenat i da on zavisi od države do države. Kad sam ja krenuo da sviram flautu, kako nije bilo u Bosni i Hercegovini u gradu gdje sam rođen časova flaute, ovaj instrument sam počeo da sviram veoma kasno i morao sam da putujem u drugi grad. Kod nas je flauta i dalje ostala kao ekskluzivan instrument koji se vezuje najčešće za kamerne sastave. No, nije to slučaj samo sa flautom, tako se kod nas gledaju svi duvački instrumentni. Dok na primjer, u Francuskoj je drugačije. Francuska škola duvača je najbolja na svijetu. Flauta je njihov nacionalni instrument, jer na pariskom konzervatorijumu od 1960. imamo cijelu sukcesiju profesora do današnjeg dana”, ističe Bereta.
Kako kaže, flauta se povezivala sa gracioznošću, intimnošću, suptilnošću, gdje je sve u artikulaciji.
”Pojavljivanjem koncerta kao muzičke forme, flauta je bila popularna kao violina. Imamo užasno veliki broj koncerata za flautu. Imamo podatak da je Vivaldi napisao preko 250 koncerata za flautu, ali od njih smo sačivali nekih 15-tak. Johan Kvanc na dvoru Fridriha II je takođe napisao 250 koncerata za flautu i još toliko sonata. To je već 500 djela od samo dva kompozitora. Imamo tu sreću da imamo i tri koncerta za flautu od Mocarta, imamo romantične koncerte za flautu. U početku je flauta bila dio orkestra za operu i kao kamerni instrument uz čembalo. Luj XIV kralj koji je najviše volio umjetnost i koji je izgradio Versaj je volio da ga uspavaju dvije flaute. Uvijek je imao duet flauta na raspolaganju. Čak imamo i originalnu kopiju instrumenta te flaute koja je bila iz tog doba”, napominje on.
On smatra da flautu može naučiti da svira svako ko ima sluha i želju i ne krije da je i sam ovaj instrument kasno naučio da svira.
”Ne postoji crno i bijelo, svi smo različiti i svima nam prija neki instrument. Počeo sam kasno da sviram flautu sa skoro 18 godina, prije toga sam svirao gitaru, ali sam od starta želio da naučim neki duvački instrument da sviram, a flauta me opčinila. Djeca uglavnom rijetko imaju luksuz da čuju sve instrumente i sami odaberu koji će da sviraju. Ima dosta studenata na flauti u Francuskoj i tamo je jedan od najpopularnijih instrumenata”, ponavlja on i tvrdi da starosna granica kad je u pitanju flauta takođe ne postoji.
”Kad sam ja počinjao da sviram flautu, svi su mi rekli da je kasno, ali sam uspio, i danas imam karijeru. Dok god ste strastveni oko nečega i iskreni sa samim sobom šta želite, ako vas to vodi u životu, sve je moguće. Mada duvački instrumenti nekad se ne mogu početi baš rano da se sviraju. Sve zavisi. Imam sad jednu djevojčicu od pet godina koja je prvi put uzela flautu i odmah je imala ton. Njoj to prirodno ide na instrumentu, dok imam neke druge studente koji se muče dvije godine prije nego što nađu ton. Ništa nije napisano. Danas postoje i male flaute. Imam kolegu iz Japana koji je sa tri godine počeo da svira flautu, imaju snimci njega na Youtubeu kako sa tri godine drži ogromnu flautu i uspijeva da svira. Ništa nije napisano u kamenu”, kaže muzičar.
Već danas, Sebastijan će nastupiti sa Flautskim kvartetom, koji pored njega čine Sonja Vojvodić violina, Petar Obradović viola i Lidija Paun violončelo. Ovaj kamerni ansambl u Modernoj galeriji JU Muzeja i galerija Podgorice, u 20 sati izvešće dva originalna flautska kvarteta Mocarta i gudački kvartet br. 12 op. 96 i Antonjina Dvoržaka, transkribovan za flautu i gudački trio. O tome zašto su baš izabrali ova dva djela iz dvije različite epohe, Bereta kaže:
”To smo i htjeli da uradimo. Htjeli smo da počnemo sa kvartetom C dur koji je jako elegantan, miran i staložen, sa simpatičnim temama, a onda imamo D dur koji je brilijantan, gdje flauta i njene mogućnosti dolaze do izražaja. Tu publika dobija zadovoljstvo da čuje i virtuoznost tog duvačkog instrumenta, sa puno skala. Onda imamo Dvoržaka koji našoj publici prija, jer je bio Sloven kao mi i u ovom djelu se čuje apsolutno slovenska duša”, objašnjava Bereta i dodaje da će u nekim djelima dionicu prve violine svirati on na flauti.
”Biće to lijep momenat za mene jer ću morati da budem kao nindža i da se integrišem sa gudačima, što za duvački instrument može da bude veliki izazov zato što mora da se radi na tonu. Ne mogu ja da sviram sa punim tonom kao što bih svirao neki koncert. U mnogim momentima flauta parira sa drugom violinom, imamo intervale koji moraju da budu čisti i da se čuju, a da bih to postigao moram da srežem flautski ego”, zaključuje Bereta.
Fleksibilan instrument za sve žanrove
Pored klasične muzike, flauta se sve više koristi i u ostalim žanrovima, a upravo je to čar ovog instrumenta, tvrdi sagovornik Vijesti.
”Flauta je jedan od najfleksibilnijih instrumenata. Jednostavno, što se tiče baš moderne muzike, flauta od svih duvačkih instrumenata ima najviše produženih i novih, modernih tehnika. Mi imamo toliko slobode sa vazduhom, zvukom, klapnama, možemo da radimo perkusije. Takođe se sve više koristi i u džez muzici. To je cijeli spektar i bogatstvo. Mislim da flautisti imaju jedan veliki luksuz da sviraju jedan tako fleksibilan instrument”, pohvalio se Sebastijan Bereta.
Bonus video:
