Crnogorski glumac i multimedijalni umjetnik Slavko Kalezić, dobitnik je godišnje nagrade za izuzetan umjetnički rezultat u Crnogorskom narodnom pozorištu, a za uloge u predstavama “Đokonda” i “Omladina bez Boga”.
U razgovoru za “Vijesti” nekadašnji predstavnik Crne Gore na Eurosongu, ističe da je ova nagrada za njega veoma bitna samim tim što je obuhvatila čak pet uloga koje igra u dvije predstave, Marsela Dišana, Valtera Patera i brata Benedeta (Đokonda) i likove tužioca i Magdalene (Omladina bez Boga).
”S obzirom na to da je ovo moja prva nagrada za rad u mojoj matičnoj kući CNP-u, za mene je višeslojno značajna, posebno što dolazi u moje ruke poslije punih 13 godina radnog staža u pozorištu i mogu reći da stojim iza nje”, ističe on na početku razgovora.
”Ono što je divno je što su sve uloge različite i što sam nakon svih ovih godina, bez lažne skromne skromosti, divne biografije i svega što sam radio unazad 15 godina, nekako pokazao u ovoj sezoni širok spektar transformativne mogućnosti. To je nešto što sam specijalizirao na četvrtoj godini, tako da mi je veoma drago što stvarno stojim iza ove nagrade”, dodao je Kalezić.
On je otkrio i da ga je društvena mreža Facebook, ovih dana, opcijom “uspomene” podsjetila na post koji je posvetio koleginici Dubravki Drakić.
”Vidio sam da sam postavio za Dubravku i njenu Florens u predstavi ‘Slasti slave’ za koju je prije tri godine osvojila nagradu za najbolju glumicu u Sarajevu - istinskim umjetnicima, ljudima koji stvarno vole ovaj posao, nagrade nisu prioritet; i meni zaista nisu, niti je to nešto čemu robujem, zbog čega radim ovaj posao, ali kada već dođu kao produkt studioznog umjetničkog procesa i stvaralaštva - znače”, tvrdi glumac.
”Iako je oko nas šizofreno okruženje, ipak se nekako u umjetničkom dijelu, makar iz moje perspektive, stvari pomijeraju na bolje u našem pozorištu. Drago mi je što su svi jednoglasno procijenili da ja stvarno zaslužujem tu nagradu”, dodaje on, a zatim ističe da je nagrada ujedno priznanje i za to što nije stagnirao za vrijeme pandemije korona virusa.
”Od kako je pandemija krenula, ja sam u konstantnom stvaranju. Uopšte nisam osjetio neku stagnaciju već naprotiv, baš napredovanje. Iako nije zvanično uvrštena u ovu nagradu monodrama ‘Soulfood’, ja i nju ubrajam takođe, jer je rađena između ove dvije predstave i našla se na repertoaru CNP-a, što je opet nekako presedan. To je moj projekat kojim sam obilježio 15 godina stvaralaštva, premijera je bila na sceni Studio i direktor Marko Baćović je procijenio da je toliko kvalitetan projekat da će biti na repertoaru. Tako da baš bio produktivan i kažem sebi - Da. Jesi zaslužio ovu nagradu za sve protekle godine”, podijelio je Kalezić.
Kao i njegovim kolegama, priznaje, ipak su mu od nagrada vredniji aplauzi publike.
”Moram da priznam da jeste. Još kada sam pomenuo ‘Soulfood’, predivno je kako je publika reagovala... na sve moje uloge. Stvarno sam i od publike nagrađivan, a taj čuveni aplauz ne može da vara, niti da bude lažan. Dešavalo se da za sve ove uloge dobijam aplauz u toku igre, a da ne govorim o onom aplauzu na poklonu, na kraju predstave. Ovaj posao koji je za mene način življenja, zna da bude predivan, ali i trnovit, što sam pisao i u mojoj knjizi ‘Moja istina’, tako da sve dođe na svoje i sada osjećam da sam baš poslije 15 godina krunisan nečim, a opet sebi kažem ovo je neki početak”, smatra glumac.
”Ovo je i odgovornost za sve što dolazi. Poznat sam po tome, jer ljudi koji prate moj rad mi često nakon nekog projekta kažu - da li si svjestan šta treba da uradiš sljedeće da bi nas iznenadio. Tako da mi je ovo vrsta vjetra u leđa i podstrek da baš, sad jače nego ikad, krenem dalje u novo stvaranje”, poručuje Kalezić, koji izdvaja i za koju mu je predstavu draža nagrada.
”Moram da priznam, pošto su u pitanju dvije predivne i talentovane rediteljke, Dušanka Belada (Đokonda) i Tara Manić (Omladina bez Boga), da je sve nekako krenulo od Dušenke i njene prve predstave. To je monološka forma predstave, gdje Branka Otašević koja je takođe dobitnica ove nagrade, Zoran Vujović i ja, nemamo između nas partnerski odnos, već sve uloge igramo na publiku. To je bio toliko predivan proces sa Dušankom da, ako treba da izabere moram nekako istaći više nju. Rad sa njom, u svim segmentima pozorišne etike je bio dragocjen. Ona mi je dala punu slobodu i osoba je koja je ovom prvom predstavom u Crnoj Gori pokazala da je pred njom vrlo darovit rediteljski put i beskrajno sam joj zahvalan na prepoznavanju mog talenta da mogu da iznesem sve tri uloge”, podijelio je multimedijalni umjetnik.
Kalezić i među te tri uloge ima onu koja mu je draža od ostalih, pa izdvaja Marsela Dešana, nakon kojeg ističe Valtera Patera, pa tek onda brata Benedeta.
”Kad god krenem novi projekat uvijek se i začudim, i uplašim, jer smatram da krećem iz početka. Naravno svaki projekat nosi više iskustva, ali uvijek se počinje od nule. U ovoj predstavi igram brata Benedeta, koji je iz čuvenog italijanskog bratstva koje skuplja novac za smirivanje ljudi koji su počinili zločine i sa duhovnog aspekta pomažu ljudima koji idu na lomaču, da im smrt lakše padne. Pored njega igram čuvenog Marsela Dišana, poznatog konceptualistu, čovjeka koji je jedini izvrgao ruglu Mona Lizu, jer je ‘Đokonda’ naravno predstava o njoj i uopšte uticaju umjetnosti na živote ljudi. On je poznat po svom pisoaru, po vrlo čudnom odnosu sa ženama, sa vrlo izraženim seksizmom. Pored njega igram i čuvenog oksfordskog esejistu i kritičara Valtera Patera. Njih dvojica su zaista postojali, a brata Benedeta je pisac namaštao iako je to bratstvo postojalo”, pojasnio je on.
”Bilo mi je veoma teško, posebno zbog Marsela, nisam bio siguran da njega mogu da iznesem, a na kraju se desilo da je obrazloženje komisije da je taj lik briljantan i ne mogu da opišem kako je publika na njega reagovala. Takođe i Valter Pater kojeg sam ja namaštao kao čovjeka koji je u invalidskim kolicima, ekstremno star i koji ima asmatične napada i kojem je taj govor o Mona Lizi nešto posljednje u životu, kao da je pred umiranjem”, ispričao je sagovornik “Vijesti”.
Uskoro objavljuje i novi singl
Nakon ove nagrade, kao što i sam ističe, Kalezić je dobio vjetar u leđa, pa publika i njegovi fanovi mogu očekivati još projekata, naročito na muzičkom planu.
”Biće puno novih projekata, nakon duže pauze od pola godine igram monodramu ‘Soulfood’ i u brojnim crnogorskim opštinama, a snimam i novi singl nakon dvije godine. Mislim da je vrijeme”, nagovijestio je on.
”Nažalost, zbog situacije sa korona virusom prošle godine je sve bilo otkazano kada su u pitanju nastupi pred Evroviziju. Novi singl ću izvesti pred Eurosong koji će se održati početkom 2022, jer mi je menadžerka već potvrdila da imamo nastup u Torinu. Na ljetu će biti i evrovizijski kruzer, a biće i novih predstava”, obećao je Kalezić.
Bilo mi je veoma teško, posebno zbog Marsela, nisam bio siguran da njega mogu da iznesem, a na kraju se desilo da je obrazloženje komisije da jetaj lik briljantan i ne mogu da opišem kako je publika na njega reagovala. Takođe i Valter Pater kojeg sam ja namaštao kao čovjeka koji je u invalidskim kolicima, ekstremno star i koji ima asmatične napade i kojem je taj govor o Mona Lizi nešto posljednje u životu, kao da je pred umiranjem
Iako je oko nas šizofreno okruženje, ipak se nekako u umjetničkom dijelu, makar iz moje perspektive, stvari pomijeraju na bolje u našem pozorištu. Drago mi je što su svi jednoglasno procijenili da ja stvarno zaslužujem tu nagradu
Bonus video:
