Teatar velikog i hrabrog srca

Nagrada “Vasilije Ivanovič Šćućkin” Željku Caji Radunoviću, godišnje glumcima Mariji Đurić i Božidaru Zuberu, dekorateru Marku Lopičiću i koordinatorki produkcije Kristini Đuričković

2243 pregleda 0 komentar(a)
Sa dodjele nagrada, Foto: Duško Miljanić
Sa dodjele nagrada, Foto: Duško Miljanić

Jubilarnih sedam decenija postojanja Gradskog pozorišta Podgorica obilježeno je 27. decembra na Dan Gradskog pozorišta dodjelom tradicionalnih, godišnjih nagrada, kao i prestižne nagrade “Vasilije Ivanović Šćućkin”, a sve tokom trajanja pozorišnog komada sa elementima mjuzikla kojim je dio ansambla upriličio nezaboravno veče za sve prisutne.

No, baš kao što su i glumci Omar Bajramspahić i Pavle Popović, koji su u ovoj predstavi bili u ulozi voditelja/moderatora, nalsovi iz medija poput “Gradsko pozorište zaslužuje svoj dom” obilježili su dugo godina trajanja ovog teatra koje odolijeva i tome. No, ističu mladi glumci “pozorište je jednako u malom i velikom gradu, na maloj i na velikoj sceni”...

”Ili u našem slučaju - cijenjenom podstanarskom. Mi nećemo odustati od naše misije, ma kako ona bila duga ili teška. Mi glumci, pisci i reditelji, nećemo odustati od vas, od djece koja su stasala uz našu bajku, od odraslih koje smo nekad rastužili, nekad zapitali, a najčešće nasmijali. Smjestićemo vas u nove, divne, izmaštane svjetove. Vidjećete nas u slavnim likovima, bićemo kraljevi, kradljivci, ljubavnici... A kad se vratite kući, smijaćete se našim šalama, prepričavati prijateljima kakvi smo bili, a kad se sretnemo u baru jedni drugima ćemo dizati čaše i nazdravljati zato što se poznajemo iz pozorišta. Govorićemo jedni drugima: ‘Mi se znamo iz pozorišta?’”, kazivali su naizmjenično Popović i Bajramspahić.

Glumac Željko Caja Radunović dobitnik je velike nagrade “Vasilije Ivanovič Šćućkin”, koja predstavlja javno priznanje za izuzetna umjetnička ostvarenja iz oblasti pozorišne umjetnosti za djecu i odrasle, dodijelila je predsjednica Savjeta Gradskog pozorišta, Nina Redžepagić.

”Cijelo svoje pozorišno pripadanje u trajanju od više decenija Željko Caja Radunović posvetio je Gradskom pozorištu. On nije pravio razlike između uloga za djecu i odrasle nego je svaka za njega bila prilika da pokaže svoje glumačko umijeće i veliki rad. Reditelji za njega kažu da je brzomisleći i pripremljen, a da pravi likove koji postaju prave pozorišne jedinke. Kolege vole da igraju sa njim jer misli i igra za njih doživljavajući predstavu kao kolektivni čin”, obrazložili su voditelji večeri.

Radunović je kazao: “Za ovo vrijedi živjeti” i istakao da mu je drago što ovu nagradu prima baš sada, a ne kao mlađi, jer bi to tada bio veliki teret i obaveza.

”Nema potrebe da krijem emocije i uzbuđenje za koje su večeras zaslužni moji dragi prijatelji, ljudi sa kojima živim i vi koji volite naše pozorište. Velika mi je čast i osjećam veliku zahvalnost što dobijam nagradu koja nosi ime Vasilija Šćućkina, osnivača našeg pozorišta, ali prije svega nagrada koja je inicirana od mojih dragih kolega, a dodjeljuje mi je moje pozorište. Ko bi mogao više da zna o vašem radu i djelu od njih koji rade sa vama”, rekao je Radunović.

On je dodao da ovakvo priznanje predstavlja i sjećanje na minule godine.

”Ja mislim da su sjećanja i te kako važna za sve nas, jer možemo napraviti lakšu uporedbu gdje smo bili juče a gdje smo danas. A ja se sjećam kao da je bilo juče, a bilo je davno - dug je bio taj put od podruma zgrade Gradske biblioteke, preko barake Gimnazije, do, nadam se, zgrade Gradskog pozorišta. I, zaista nažalost, ja sam jedini koji je za vrijeme svog stalnog angažmana u Gradskom pozorištu uspio da prevali taj dugi put od podruma do zgrade Gradskog pozorišta”, podsjetio je Radunović osvrnuvši se na godine i godine podstanarskog života.

Dramska radnica i nekadašnja direktorica Dječjeg i potom Gradskog pozorišta Vanja Popović iz publike dodala je da za sebe ne zna hoće li dočekati to, dok je Radunović ubjeđuje da je taj trenutak blizu, a bez obzira na sve Gradsko pozorište je uvijek bilo “veliko pozorište, jedinstveno, hrabro i velikog srca”.

Godišnje nagrade koje se dodjeljuju zaposlenima iz opšteg, tehničkog i umjetničkog sektora koji su svojim radom obilježili proteklu godinu pripale su glumcima Mariji Đurić, koju krasi posvećenost poslu, želja da iz dana u dan bude bolje, ali i spremnost da spasi predstave zamijenivši svoje koleginice kada je to potrebno.

”Prije svega želim da se zahvalim Gradskom pozorištu i ansamblu. Sloboda je negdje glavna zadužena da iznjedri naš talenat. Hvala vam na datoj slobodi i na tome što ste me naučili da još više uživam u ovom poslu”, rekla je ona.

Isto priznanje pripalo je i glumcu Božidaru Zuberu, koji je zatražio da ga ne hvale mnogo, već je sam kazao par riječi o sebi, u njegovom stilu - duhovito i ispraćeno aplauzom.

Godišnju nagradu u tehničkom sektoru dobio je dekorater Marko Lopičić, “čovjek pozorišta svim svojim bićem”, a u sektoru produkcije, koordinatorka Kristina Đuričković.

Prisutni su se podsjetili na nezaobilazna imena tokom 70 godina Gradskog pozorišta, među kojima su: Vanja Popović, Jagoš Marković, Boro Stjepanović, Igor Bojović, Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević, Mladen Nelević, Stevan Koprivica, Milan Karadžić, Branimir Popović i mnogi drugi...

Direktor Gradskog, Stevan Koprivica je umjesto govora “koji bi trebalo da obuhvatiti sedam decenija trajanja Gradskog pozorišta koji bi trajao toliko da bismo zoru dočekali” iskazao neizmjernu zahvalnost onima koji su svoj život, trud i talenat posvetili Gradskom pozorištu kako bi ono postalo ono što jeste danas.

Koprivica je (bio) jasan: “Ne pristajemo na breme primitivne stigme i nastavljamo misiju pozorišta”, uz poruku:

”Praštamo ružne riječi, nazdravljamo sedmoj deceniji pozorišta koje nema čega da se stidi, već samo da se ponosi, vjerujući da iz dobrog idemo u bolje, iz boljeg u najbolje, uprkos svemu”.

Umjetnički direktor, glumac Dušan Kovačević rekao je da se bliži trenutak preseljenja u novu zgradu, što na neki način najavljuje novu eru u životu ove teatarske kuće.

”Kad sam prije nekoliko godina došao na mjesto umjetničkog direktora pitali bi me kad će Gradsko pozorište imati novu zgradu. Nijesam imao konkretan odgovor pa sam citirao Brehta: ‘Pozorišta su ljudi a ne zgrade’. A sada, kako se približava otvaranje naše nove zgradu, koristim jedan drugi citat i moram da priznam da mi je mnogo draži ‘Pozorište koje nema svoju zgradu je isto kao narod koji nema svoju zemlju’”, kaže Kovačević.

Jedna od najvažnijih institucija kulture svoj dan je obilježila predstavom “Pozorištu s ljubavlju” koju je, specijalno za ovu priliku režirao Dejan Projkovski po tekstu Dragane Tripković. U komadu su igrali: Dubravka Drakić, Lara Dragović, Ivana Mrvaljević, Branka Femić-Šćekić, Vanja Jovićević, Sanja Popović, Marija Đurić, Miloš Pejović, Goran Slavić, Dejan Đonović, Pavle Popović, Omar Bajramspahić i Edin Jašarović.

Bonus video: