Čitajući Eshila, ovih dana...
Iako s ove strane
Sve znam
Ali reci mi Atosa
Ti si ipak tamo
Šta se stvarno desilo
Vidim starci se snebivaju
Imaju poštovanje
Za mene mrtvog
Ne bi da me
Uznemiravju
Nemam ti šta dobro reć
Moj vrli gospodaru
Diko carstva persijskog
Ti što ne pređe granice
Ti što poznavaše
Božje zakone
Naš sin to nije znao
I nije se držao
Onoga što propisuju
Bogovi i priroda
Preko Helesponta
Prebaci most
Obale sveza lađama
Htjede da more obuzda
To se ne dopade bogovima
Ko je ukrotio more
Tolika vojska izazva
To nebu ne bi po volji
Pokrenu sile koje
Na silu udariše
Naš sin je ohol
Atosa
Izazvao je bogove
Gnjev neba na sebe
I naše vojnike
Moj duh mu se javljao
Čuo je al nije
Htio poslušati
Htio je slobodni narod
U ropstvo da baci
Da pobijedi njihov duh
To nije moguće
To nije bogovima po volji
Sijao je obijest
Zato brao
Polodove zla
Mrtvi ništa ne mogu
Mnogovoljena suprugo
Sada nosiš teret najteži
Sudbinu carstva persijskog
Mrtvi su probuđena savjest
Kod živih
Al živih je malo
Ostalo
Ja se moram vraćati
Tamo odakle
Povratka nema
To što misliš da si me dozvala
To je tvoja savjest Atosa
Ti si mene dozvala
Uspjelo ti je
A ko će
Tolike mrtve dozvati
Koji ostaše kod Salamine
I one kod Plateje
I one na drugim mjestima
Nikada u jedan dan
Ne izginu toliko ljudi još
Ostadoše u Beotiji
Tesaliji i Makedoniji
Umirući od gladi
Mnogi se utopiše
U rijeku Strimon
U njene svete vode
Ribama za gozbu
Kad kotur sunčani
Otopi ledenu koru
Ko će probuditi
Mrtve armije
Onaj san što si usnila
Da je naš sin Kserks
Upregao dvije žene u jaram
Jednu Persijanku
A drugu Grkinju
Obistinio se
Grkinja slomi jaram
Koji joj je na vrat nabacio
Njega odgurnula
Pao je
A gdje sada nestade
Slavni i moćni Darije
Za tren bi i za tren ode
Had te ne pušta
Svi su sada tamo kod tebe
Srešćeš ih prije ili kasnije
Tebi bogovi dopustiše na kratko
No ko će njima
Dopustiti da dođe
Cvijet zemlje persijske
Na naše cvijetne livade
Da cvjeta
Još jednom
Na kratko
Čula je Darijev glas
Neće se vratiti Mardonije
Što s malo vojske ostade
Da se bori
Mrtav je
Mrtvi svi što su pošli
Ako bi im dizali spomenike
Prekrili bi Persiju
On što je sijao svetogrđe
Isticao se nad ostalima
Rušeći grčke hramove
Razbijajući bogove
Njihove svete statue
Ne znajući da se
Duh njihov seli
U njihove ratnike
Da daje snagu i krila
Zato su pobijedili
Postali živi hramovi
Utočište bogova
Kome sada treba Susa
Bezljudna
Bez ljudi i bogova
HOR
Kojem zaključku, moćni Darije,
vode tvoje riječi?
DUH DARIJEV
Nikada na Grčku više ne nasrnite!
Sve i i da vam je vojska moćnija.
Zemlja je njihova njima saveznik.
I s ove strane
Je se sjetim često
Termopila i Maratona
Bijah car
Moje carstvo bijaše
Od izlaska do zalaska
Sunca
A gdje sam sada
Atosa
Gdje je moje carstvo
Bonus video:
