Muzika može da ubijedi slušaoce da je rat nešto što se mora zaustaviti, poručio je japanski pisac Haruki Murakami.
Znan je kao čovjek koji ne voli da daje intervjue, niti da se javno izjašnjava o bilo čemu, čineći to prevashodno kroz svoje knjige. I najpoznatiji japanski pisac Haruki Murakami ostao je dosljedan sebi. Dok mnoge njegove kolege pisci, kao i različiti umjetnici, od muzičara i glumaca do slikara, otvoreno posljednjih sedmicca dižu glas protiv rata u Ukrajini Murakami je to učinio na sebi svojstven način - maltene bez riječi, puštajući da muzički stihovi upute poruku o neophodnosti okončanja rata.
"Da li muzika ima moć da zaustavi rat", upitao je Murakami, a onda konstatovao da „nažalost nema“.
No, ima, kako je ukazao japanski pisac, jednu drugu vrstu moći:
"Muzika može da ubijedi slušaoce da je rat nešto što se mora zaustaviti!".
Gdje je to rekao? Haruki Murakami je preksinoć na stanici Tokyo FM imao svoj radijski šou, koji je emitovan širom Japana, a nazvan je "Muzikom do zaustavljanja rata" (Music to put an end to war). Tokom jednočasovne emisije pisac je za slušaoce pažljivo odabrao deset numera iz svoje ogromne muzičke kolekcije. Svako ko je iole upoznat sa književnim opusom Murakamija zna koliko je muzika bitna u piščevom životu. Kad god se usudio da javno otkrije nešto o tome kako stvara svoja djela pričao je o rutini koja izgleda ovako - ustaje prije pjetlova, potom pliva, piše po pet- šest sati, onda trči, da bi onda došao red na čitanje i naravno slušanje muzike. Strastveni je kolekcionar muzike i u njegovoj zbirci ima svega i svačega, od pionira folka i Čarlija Parkera, preko Bitlsa, do Peti Smit i Dejvida Bouvija.
U danima kada iščekuje dodjelu Oskara, zakazanu za 27. mart, s obzirom na to da je ostvarenje "Drive My Car", zasnovano na istoimenoj kratkoj priči, koju je uvrstio u knjigu "Muškarci bez žena", nominovano u kategorijama za najbolje strano ostvarenje i za najbolji film, Murakami se na radiju bavio “ratom”.
"Ove pjesme na najbolji način opisuju bolnu temu", kazao je Haruki Murakami prije nego što je slušaocima darivao muziku koja se dotiče antiratnog pokreta tokom šezdesetih godina prošlog vijeka ili onu koja govori "o značaju ljudskog života, ljubavi, dostojanstvu..."
Prije nego što je zavrtio ploče, imao je još jednu poruku: "Stihovi su vrlo važan dio ove emisije, zato naćuljite uši. Mislim da ćete do kraja emisije biti inspirisani da date sve od sebe da se rat okonča. No, vrijeme će pokazati…".
Program je otvorio numerom Džejmsa Tejlora "Never Die Young", koju je američki kantautor svojevremeno posvetio svim mladim ljudima koji gube svoje živote po gradovima zbog kriminala i droge. Međutim, japanski pisac je ovako povukao paralelu s onim što se događa danas:
"Vrlo je jasna veza ovdje s mladim ljudima koji su poslati u rat. U ratu koji je započela starija generacija oni mladi gube svoje živote. Tako je već dugo, i to je zaista nešto što slama srca", ocijenio je, kako je prenio AP, japanski pisac.
Kada se završila numera "Last Night I Had the Strangest Dream", koju je napisao folk kantautor Ed Mekurdi još 1950. godine, dotakao se i trenutka kada je počeo Korejski rat. U isto vrijeme, kako je naglasio, dešavao se i Hladni rat, a prijetnja nuklearnom katastrofom sve izvjesnija.
Svojim slušaocima ovu pjesmu predstavio je u izvedbi sastava Vivers, čiji su snimci bili zabranjivani na radiju zbog antiratnih poruka.
Prije nego što je "zavrtio" pjesmu Edija Granta "Living on the Front Line" svojim sunarodnicima je objasnio da se naslov odnosi na "društvo na ivici destrukcije". I dok je Grantova namjera bila da se ovom pjesmom zaustavi ubijanje među afričkim plemenima, ti "srceparajući stihovi mogu da se odnose na bilo koji rat".
Naravno u Murakamijevom izboru našla se i čuvena pjesma Boba Dilana "Blowin’ In The Wind" iz 1962, ali u izvođenju Stivija Vondera. Jednu od najobrađivanijih pjesama američkog kantautora Vonder je izveo na koncertu 1992. kojim su kolege obilježavale tridesetogodišnjicu karijere Boba Dilana.
Prije nego što će je zapjevati, Stivi Vonder je poručio publici, kako je ukazao Murakami, da uprkos postojanju različitih pokreta za građanska prava i okončanju Vijetnamskog rata, svi problemi svijeta i dalje su prisutni zbog čega je, nažalost, pjesma ostala relevantna.
Nakon što je pustio čuvenu Lenonovu pjesmu "Imagine", ali u izvođenju Džeka Džonsona, ocijenio je kako stihovi zvuče "prilično optimistično":
"Vjerovatno zato što su napisani 1971. kada smo još uvijek mogli da vjerujemo u budućnost i kada smo još uvijek imali ideale", tužno je konstatovao pisac.
Pred kraj emisije, Murakami se prisjetio Martina Lutera Kinga i njegovih riječi da se "nikada ne smije zaboraviti da je sve što je radio Hitler u Njemačkoj bio legalno". Riječi afroameričkog borca za ljudska i građanska prava protumačio je time da je King mislio na to da su individualna prava prva na udaru kada "zakon to propiše".
Tokom čitave emisije niti jednom nije eksplicitno pomenuo Rusiju, niti Vladimira Putina. Ali, jeste istakao kako mnoge ljude, frustrirane takozvanom reprezentativnom demokratijom, u posljednje vrijeme privlači ideja autoritarizma.
"Možda će to nekome izgledati kao efikasno sredstvo, ali važno je zapamtiti da ako se stvari zaokrenu u smjeru tame završićemo na mjestu istinske opasnosti. Zato budite pažljivi", apelovao je Haruki Murakami ostavivši za kraj i ovu poruku:
"Nadam se da će biti nekog mira u svijetu…".
Bonus video:
