Ni na kraj pameti mi nije bilo da će sve ovako da bude. Nisam navikao na ovakve pohvale tokom 40 godina novinarske karijere. Mislim da su čak malo i pretjerali sa pohvalama, kako to obično i bude na promocijama. Ono što je bitno jeste da sam ja iskreno ušao u ovaj posao i nisam ni slutio šta me sve čeka”, kazao je Nastadin Bulatović odgovarajući na pitanje kako se osjeća povodom konačnog izdavanja knjige i završenog iscrpnog i temeljnog rada.
Na promocije Bulatovićeve knjige “Raći i Raćesi”, u srijedu veče u Podgorici, o procesu stvaranja i samom djelu govorili su Budo Simonović, Mišo Drašković, Sonja Živaljević, Miljan Živković i autor.
Pisac je takođe priznao da je u više navrata razmišljao da odustane od pisanja knjige jer je proces sakupljanja istorijskih dokumenata i zapisa bio jako dug i zamoran. Skoro čitavu deceniju je proveo u traganju za pričama.
Budo Simonović je naglasio da ga posebno oduševljavaju knjige ove vrste jer ih smatra izuzetno važnim, dodajući da su čuvari naše prošlosti i čuvari naših korijena.
”Kad sam pročitao knjigu, pomislio sam kako bih se gorko pokajao i pogriješio da ne uzmem i ne napišem nešto o njoj. Učinio sam to sa osjećanjem izuzetne časti i zadovoljstva. U prvom trenutku sam pomislio: Ko može napisati knjigu o tako jednom malenom selu, zaturenom negdje tamo u kamenom moru Kuča. Tek kad sam je pročitao shvatio sam kako je tako maleno selo veliko, i kako ima veliku i burnu prošlost”, rekao je on.
”Nije prirodno očekivati da autor knjige ovog tipa i karaktera zalazi u suptilnije analize, širi priče o pojedinim likovima, iako je Nasto Bulatović to sveo na kroki, pa na po koju rečenicu učinio je to majstorski, inspirativno i za pamćenje”, komentarisao je Simonović.
Mišo Drašković je priznao da je knjigu pročitao iz daha. Podsjetila ga je na djetinstvo iako nije rođen u Kučima, dodajući da je veliki je doprinos kulturi sjećanja koja nažalost tanji.
”Mislim da su kulturu sjećanja više podržavali naši preci, bez kompjutera i televizora, pored ognjišta besjedeći o znanim i neznanim junacima, skidajući tako deo zaborava sa imenima znamenitih ljudi. Nasto Bulatović nije zaboravio ništa, nije preskočio ništa. Čak i one sitnice koje čine da se čovijek iz današnjeg doba raspameti kako je tamo na grebenu prokletija tekao život. To je tako tegobni život da današnja omladina to ne može ni zamisliti. Ova knjiga sigurno zaslužuje mjesto da se nađe u svakoj osmogodišnjoj školi. Može poslužiti kao lektira”, naveo je Drašković.
Sonja Živaljević, koja je lektorisala Bulatovićevu knjigu, izrazila je da joj je bila čast učestvovati, barem kao lektor, u procesu stvaranja ovog djela.
Miljan Živković je ispred Fonda za razvoj Kuča “Marko Miljanov” rekao kako novo vrijeme rađa nove pisce, a jedan od onih koji mnogo zna i od koga se očekuje još knjiga jeste Nastadin Bulatović, savremenik i njegov kolega u novinarskom i publicističkom poslu.
”’Raći i Raćesi’ knjiga je o običajima, događajima i ljudima za koje je predsjednik fonda, doktor Radomir Pejović istakao u predgovoru da je više od hronike zavičaja, a recezenti utvrdili da je malo selo dobilo knjigu čak od 350 stranica.
Posebno me veseli ovo djelo, koje nije više samo Nastovo, već svih nas iz Kuča, a naročito onih koji nastavljaju da pišu i istražuju”, poručio je Živković.
Promocija je simbolično završena pitanjem za pisca koje se nalazi na samom početku knjige: “Odakle si Nastadine?”.
Nastadin Bulatović je u par riječi izrazio svoju zahvalnost svima koji su ga podržali u procesu stvaranja knjige.
”Rob prokleto lijepe novinarske profesije, kao i većina kolega od kojih neke večeras vidim ovdje, ostao sam i nakon odlaska u penziju. Zapravo, za mene, kao i za većinu kolega, ni tada nema stvaralačkog mira. Javi se želja da se zapisano tokom karijere sa novinskih stubaca stavi među korice i da se napiše knjiga koja će biti od koristi budućim naraštajima. Tako sam se prije gotovo desetak godina latio pisanja ove hronike”, priznao je autor.
Bulatović je knjigu posvetio svojoj djeci, djeci njihove djece, i svima novim generacijama koje dolaze.
Bonus video:
