Crnogorski pejzaž, ljubazni ljudi, osjećaj povjerenja, talenat, otvorenost i hrana ostavili su takve impresije na uspješnog, a mladog producenta iz Švedske, Mikaela Krosa (Mikael Cross), da je već zvao prijatelje i saradnike iz Holivuda i predložio im da novi filmski projekat realizuju u Crnoj Gori.
Mikael Kros je boravio u Crnoj Gori tokom manifestacije Dani švedskog filma “Švedski vajb u filmu” koju je, uz podršku Ambasade Švedske u Beogradu, realizovao Filmski centar Crne Gore u Podgorici. Kros je gostovao kao producent filma “Bijelo smeće”, održao je masterklas za studente Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, posjetio Lovćen, a pored svega ostalog, iskoristio je priliku i da samo prošeta gradom i osjeti mentalitet ljudi i svakodnevice ovdje.
Radnja filma “Bijelo smeće” reditelja Tobiasa Nordkuista (Tobias Nordquist) iz 2021. godine smještena je u malom švedskom gradu tokom 1980-ih godina kada se dvojica stranaca slučajno nađu usred narko-kartela, a producent Kros u razgovoru za “Vijesti” otkriva da film govori o čovjekovoj nezasitosti i zavidnosti. Tematika je zainteresovala i publiku sa kojom je Kros kasnije razgovarao, pa je tako glumica i producentkinja Jelena Mila ponovo dokazala svoj selektorski sluh za trenutak i potrebe publike.
Pored toga, Kros je jedan od autora i izvršni producent televizijske serije “Aleks” koja se emituje u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i u više od 30 drugih zemalja. Bio je producent i izvršni producent za glavni nordijski filmski studio pri SF Studios (Swedish Film), a njegovi projekti su predstavljeni u brojnim magazinima među kojima se izdvajaju “The Variety”, “The Hollywood Reporter”, “The Times”, “Daily Telegraph”, “The Guardian” i “The Sun”. Dobitnik je nagrade “Producent za gledanje” (Producer to watch) koju dodjeljuje kanski Marche International des Programmes de Television, MIPTV Cannes.
Kros za “Vijesti” govori o utiscima iz Crne Gore koje je podijelio i sa brojnim pratiocima na društvenim mrežama, svom stvaralaštvu, filmovima koje voli, planovima i svom izrazu uopšte uz mnogo optimističnih i motivišućih poruka.
Za početak, ono što nam je uvijek interesantno ali i značajno da čujemo kada neko prvi put boravi u Crnoj Gori, a posebno kada stiže iz udaljenije države, jesu prvi utisci koje ste stekli u našoj zemlji, pa, da li biste podijelili svoje?
Prije svega prenio bih one prve impresije. Stigao sam kasno u noć 11. aprila i bilo je prilično hladno kada sam došao, a kada sam se probudio sljedećeg jutra imao sam mnogo obaveza da završim. Ono što me je iznenadilo je to što kada sam se probudio vrijeme je bilo skroz drugačije, bilo je sunčano i vruće skoro kao u Švedskoj u sred ljeta.
Takva razlika u vremenu me je zbunila, ali mislim da je prilično uobičajena i nije bilo ništa neprijatno. Tog dana sam se izgubio u gradu jedanput, što možda djeluje smiješno, ali meni se to nerijetko dešava, i primijetio sam mnogo prijatnih ljudi, a svi oni koje sam upitao za instrukcije su bili veoma ljubazni i raspoloženi da mi pomognu, što mi se veoma dopalo i zaista cijenim to.
Moja majka je Poljakinja, tako da sam se sada na neki način dodatno uvjerio u tu ljubaznost slovenskog naroda, odnosno Balkanaca i djeluje mi prilično slično sa onim što znam i što sam osjetio kod Poljaka.
U samoj šetnji gradom primijetio sam tu okruženost planinama, a mnogo sam slušao o moru i ljepotama Jadrana i Boke, pa zaključujem da Crna Gora zaista jeste veoma mala država ali puna raznih ljepota, što jeste čudno, ali istovremeno jedinstveno i prelijepo i meni se mnogo dopada. Ne znam, jednostavno volim sve vezano za ovo područje, prirodu, ljude, kulturu, hranu, hranu posebno (smijeh), talenat i strast koji su evidentni...
Dolazak u Crnu Goru ili Srbiju za mene je nekako lagan i opušten, bez nekih iznenađenja ili čudnih očekivanja. Mislim da stvarno vrijedi posjetiti vaše zemlje i Balkan, a Crna Gora je zaista prelijepa zemlja i drago mi je što sam imao priliku da budem tu.
Lijepo je to čuti. Da li znate možda za neke autore i ostvarenja iz Crne Gore ili sa Balkana uopšte?
Pa i ne baš, ali sam sada ozbiljno zainteresovan da saznam više o svemu tome. Razgovarao sam sa direktoricom Filmskog centra Crne Gore Aleksandrom Božović koja je veoma prijatna i voljna da pomogne, pa mi je ona približila neke stvari.
Ranije sam, na svojim pređašnjim projektima, sarađivao sa ljudima sa Balkana, među kojima je na primjer Bratislav Stanković koji je direktor fotografije filma “Bijelo smeće”, a radio sam i seriju “Alex” koja je postala veoma popularna u mnogim zemljama, a u kojoj glumi Dragomir Mršić koji je postao moj prijatelj i jedan je od najpopularnijih glumaca u Skandinaviji trenutno, a koji takođe potiče sa ovih prostora.
U februaru sam bio u Srbiji i već tada sam znao da želim da se vratim na ovo područje, dodatno ga istražim i vidim šta bih mogao da radim baš ovdje, tako da sam već zvao moje prijatelje iz Holivuda da im predložim mogućnost da snimamo ovdje, u Crnoj Gori, Srbiji i okolini a najviše iz razloga što mi se mnogo sviđa neki osjećaj koji imam dok sam ovdje.
Kakav je to osjećaj?
Taj osjećaj vodi do zaključaka da ljudi ovdje definitivno posjeduju jedan veliki talenat, da imate strašno talentovane ljude u svim segmentima filmske industrije i ono što je, rekao bih, najvažnije, jeste taj osjećaj povjerenja, osjećam da su ljudi ovdje pouzdani i da se na njih možete osloniti.
Osjećam da postoji neka međusobna doza povjerenja i bliskosti, iako ne znam zašto i ne umijem to da objasnim, ali tako (se) osjećam i baš zbog toga sam zvao moje prijatelje iz Holivuda i rekao im da bi trebalo da radimo ovamo i to riječima: “Trebalo bi da radimo stvari dolje (geografska odrednica) jer su ljudi tako fini i ljubazni, veoma su talentovani i kompetentni u oblasti kulture u filma i sigurno bi bilo zabavno da nešto da smislimo i realizujemo ovamo”. To i mislim.
Upravo film “Bijelo smeće” prikazan je u sklopu Dana švedskog filma u Crnoj Gori... U sinopsisu se navodi da je radnja smještena u malom švedskom gradu tokom 1980-ih godina kada se dvojica stranaca slučajno nađu usred narkokartela... Kao jedan od autora, šta biste rekli, o čemu film govori?
Da, tako je, “Bijelo smeće” je bio radni naziv koji se, iako je zvanični internacionalni naziv drugačiji, ustalio. Film govori o tome kako čovjek nikada nije srećan sa onim što ima. Na primjer, ako ste u vezi, čini vam se da propuštate nešto mnogo bolje što bi vam se dešavalo da ste slobodni, ili priželjkujete nekog ko nije vaš partner ili partnerka, a sa druge strane da ste slobodni priželjkivali biste partnera i vezu. Tako je i kada je posao u pitanju, stil života i slično, jer kao što kažu - trava je uvijek zelenija u komšijinom dvorištu.
To je neka osnovna zamisao i polazište čitavog tima filma. Pitanje koje kao ekipa postavljamo je: “Da li je zaista uvijek bolje sve ono što nemate ili što neko drugi ima?”. Moje mišljenje je da bi možda trebalo samo da naučimo da budemo zadovoljni sa onim što imamo sada i ovdje i umjesto nekog zaviđenja bi trebalo da počnemo da radimo na sebi i pokušamo da ostvarite svoje potencijale, a onda i ambicije umjesto što gledamo na druge ljude i njihove.
To je motiv i fokus filma. Dakle, jednostavnije rečeno, mi propitujemo naše doimanje života, uživanje, našu sreću i radost i pitamo da li je sve to u tuđim rukama ili zapravo u nama samima i ko se tu uopšte pita.
Pored te ideje, ja mnogo volim filmove koji su smješteni u period sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog vijeka zbog svega što karakteriše to doba, tako da sam baš želio da ovaj koncept filma postavim u to vrijeme, što je čitav projekat učinilo još uzbudljivijim.
Ako bih morao žanrovski da definišem film, onda bih rekao da je u pitanju drama koja je ponekad veoma brutalna. Ono što bih rekao još na osnovu dosadašnjeg iskustva jeste i da ovaj film ljudi ili vole ili mrze i da ne postoji ništa između, nikakva mlaka emocija.
Takođe, mislim i da ovo nije film za kritiku, jer filmski kritičari imaju drugačije kriterijume i poglede na osnovu kojih procjenjuju i ocjenjuju filmove. Ovo je film za normalne, obične ljude i njihove oči koji su meni, ujedno, i najvažniji i za koje i zbog kojih i radim, to su prosječni ljudi sa uobičajenim poslovima i životima koji (samo) žele da pogledaju film koji će im se svidjeti ili im se neće svidjeti i na kraju šta god bilo od to dvoje je normalno.
Vjerovatno je uvijek bolje imati bilo kakvu emociju i utisak, nego ne osjetiti ništa...
Upravo tako, saglasan sam. Pritom, moje mišljenje je i da je prilično korisno imati i kontrastne komentare koji se kreću iz krajnosti u krajnost. Ja sve volim da čujem.
Kakve su najčešće reakcije nakon filma i kako je reagovala publika u Podgorici?
Ljudima se film generalno sviđa i uvijek kažu da je drugačiji i neobičan. Kao što su komentari kritike oprečni tako su i gledaocima pomiješane emocije. Uvijek kažu da je ovo neko osvježenje, dok neki drugi ljudi kažu da više vole stvari i filmove na kakve su i do sada navikli i koji će donijeti nešto predvidljivo i neće ih previše izmjestiti. Meni je sve to potpuno u redu i dokle god ljudi razgovaraju o filmu nakon što ga pogledaju ja sam zadovoljan, jer je pokretanje diskusije takođe nešto čemu stremim kroz svoj rad.
Jedan ste od autora prilično popularne serije “Aleks” koja se prikazuje u mnogim zemljama. Pored toga, imate niz vrijednih nagrada i priznanja u svojoj kolekciji. S obzirom na sve to, kako Vi osjećate tu popularnost, sopstveni uspjeh i da li to utiče na buduće ambicije?
Ono što mene čini srećnim i što je moja ambicija jeste da na neki način budem inspiracija drugim ljudima, da ih učinim srećnima i da im pružim neki dobar osjećaj koliko god mogu, bilo da su u pitanju gledaoci, publika, saradnici ili meni bliski ljudi. Kada su u pitanju nagrade i glamur, mogu reći da me to ne privlači i da mi do toga nije stalo, to mi je sve “fla-fla”, nije mi važno da dobijem dobru kritiku ili neku nagradu koliko mi je važno da publika uživa u onome što stvaram.
Mislim da su ljudi najvažniji i da je najbitnije kako učinite da se drugi osjećaju, jer, znate, život uvijek ide dalje a ja sam neko ko se bavi filmom. Ja stvaram filmove, a ne život. Život je važan i važan je način na koji (ga) živite, pa zato treba uvijek da podstičete sebe na dobre stvari, na neka nova iskustva, treba imati ambiciju i truditi se da uvijek postignete više i budete bolji, prvenstveno kao čovjek, pa onda i profesionalac, treba konstantno istraživati, učiti i ići naprijed, a ne živjeti u prošlosti i osvrtati se za sobom, postavljati pitanja šta je moglo biti, već u svakom trenutku treba dati sve od sebe, koliko god taj vaš maksimum bio u tom trenutku. Tako, kada znate da ste dali sve od sebe, bilo da ne budete zadovoljni rezultatom ili pak postignete uspjeh, znaćete da ste pokušali i pružili sebe tome.
Kakvi su Vaši planovi za dalje, mogu li se očekivati i neki novi projekti, pa možda i vezani za Crnu Goru?
Nadam se da ću uskoro doći u Crnu Goru ponovo. Doduše, čuo sam da je ljeto ovdje pretoplo i da temperatura bude čak oko 40 stepeni što je malo previše za mene, ali znam da imate i prelijepe gradove na sjeveru gdje je temperatura drugačija, tako da se nadam da ću stvarno doći ponovo.
Trenutno radim na nekoliko projekata, jedan od njih je i špijunska serija na kojoj radim sa jednim od najvećih pisaca i reditelja akcionih ostvarenja Andersom Nilsonom, a o kojoj vam sada ne bih previše otkrivao. Takođe sam u pregovorima sa saradnicima u Holivudu koji uglavnom rade na trilerima i akcionim filmovima i pokušavam da ih ubijedim da dođu ovdje i da počnemo zajedno da radimo na nekom novom projektu. Zasada, to bi bilo to, uz poruku svima da pruže sebi šansu i vide koliko zapravo mogu.
Sloboda izražavanja, rad na sebi i pronalaženje sebe
Selektorka programa “Švedski vajb u filmu” Jelena Mila je istakla da je za Vas karakteristično da u svojim projektima pokušavate da pronađete neki novi i drugačiji način komunikacije sa publikom. O čemu se konkretno radi?
Želim da pronađem nešto neobično, a još i više od toga želim da pokušam da nešto kanonsko, staro i kvalitetno predstavim na drugačiji način u kontekstu kreativnosti i umjetnosti.
S obzirom na mnoge velike sineaste kroz istoriju i danas, koliko je teško uopšte stremiti tako nečemu, a onda i koliki je izazov raditi na tome sa snažnim ciljem i žarom?
To je odlično pitanje. Mi kao ljudska bića smo na Zemlji već dugo vremena i mislim da se apsolutno ništa novo ne može izumiti u tom smislu, poput storytellinga ili vrste kadra, na primjer... S tim u vezi mislim da novi izraz ne postoji, ne postoji savremeni izraz ili nešto novo i vjerujem da ne treba da pokušavamo da izmislimo tako nešto ukoliko ono već postoji, već treba da unaprijedimo to na različite načine i putem različitih kreativnih procesa, pristupa, istraživanja i igranja. Nešto će biti vrijedno i dobro, nešto neće i to je sve normalno. Zapravo, dokle god uživate u onome što radite i osjećate se dobri sami sa sobom tim povodom, onda mislim da treba sa tim i da nastavite.
Ono što je veoma značajno za film i sve ljude u filmskoj industriji jesu i razne platforme i mogućnosti koje se danas nude, poput Netfliksa, sinhronizacije, pa i efekata i sličnih alata koji otvaraju mogućnosti, doprinose vidljivosti i pristupačnosti filmova i predstavljaju ih publici širom svijeta, a ne samo određenoj publici.
Na primjer, velika je stvar što ja mogu da snimim film ovdje na vašem jeziku, ostvarim saradnju sa Netfliksom ili nekom sličnom platformom i uz prevod ili sinhronizaciju taj isti film bude dostupan širom svijeta. Treba imati u vidu da to nije postojalo prije pet ili šest decenija i biti zahvalan na svemu što nam naše vrijeme nudi.
Koliko je u svemu tome značajno biti svoj i pružiti sebi slobodu eksperimentisanja i izražavanja, a onda i pronalaženja samoga sebe?
Mislim da je to od neizmjerne važnosti. Sloboda izražavanja, pronalaženje sebe i rad na sebi su neki od glavnih aspekata života. Pomislite samo na sve ljude koji nemaju tu mogućnost i taj luksuz. Kakav je to život?
Ako imaš san, treba mu pružiti priliku za ostvarenje
Šta mislite o danas popularnim filmovima, tzv. blokbasterima, i imate li neke filmove koje biste izdvojili kao sebi mile?
Nijesam veliki fan tako nekih globalno popularnih ostvarenja, ali u potpunosti razumijem zašto neki ljudi jesu. To je samo jedan od raznih načina iskazivanja kreativnosti, pa i postizanja popularnosti, ali nije to moja “šoljica čaja”, nije to nešto što me posebno interesuje. Recimo, jedan od filmova koji mi se mnogo sviđa je francuski film “Prorok” (Le Prophete) i mogu reći da je sjajan, kao i francuska kinematografija uopšte. Svakako, “Forest Gamp” (Forrest Gump) je jedan od rijetkih filmova koje sam pogledao više puta, jer inače film nikada ne gledam više nego jednom.
Da li gledate svoje filmove?
Ne, nikada. Jedini razlog za to je što tokom rada na filmu i stvaranja tog filma ja ga pogledam nebrojeno puta u raznim verzijama i toliko iscrpim samoga sebe da kasnije više ne mogu da podnesem taj neki film iako, naravno, želim da publika u njemu uživa, ali ja više ne mogu da ga pogledam nijednom.
Negdje pred kraj jednog projekta, ukoliko ih nemam više istovremeno, počinjem da gledam u budućnost i radujem se nekom novom filmu i projektu razmišljajući šta sve mogu da unaprijedim, kako mogu biti bolji i kako mogu pomoći drugima da postanu. Zbog toga sam veoma aktivan i na društvenim mrežama i mislim da sam među prvim producentima koji su počeli sebe da prikazuju i iza kamere, a ja to radim već duže od deset godina.
To pronalazim kao važno da bismo ohrabrili nove generacije filmskih radnika ili nove generacije ljudi uopšte, a ja ih sve ohrabrujem da rade ono što vole, da se oprobaju u različitim stvarima, da pronađu sebe i pruže sebi priliku da se ostvare. Moj moto je da ako imaš san, onda mu treba pružiti priliku tako što ćeš raditi na tome da ga ostvariš.
Život je prekratak i ne treba dozvoliti sebi da u staračkoj postelji žalimo zbog stvari za koje nijesmo imali hrabrosti da uradimo a jarko smo željeli. Zato svima poručujem - makar pružite šansu sebi. Pa čak i ako se ne ispostavi kao uspješno, znaćete da ste pokušali i moći ćete lakše da se fokusirate na nešto drugo, jer dokle god radite nešto što čini da vam srce jače lupa, što vam izaziva neki dobar osjećaj u stomaku i tijelu, malo jače nego nešto drugo, znači da tome treba da se posvetite.
Bonus video:
