Gordana Vuković, svoju prvu knjigu "Dobri čovjek", predstavila je i kolašinskoj publici.
Punu salu Centra za kulturu, koji je organizator književne večeri, preplavila je nostalgija, fine emocije, riječi prijateljstva i ljubavi, spontanost i iskrenost, dok su o Gordaninoj zbirki kratkih priča, junakinji knjige Ivi i autorki govorile Snažana Šćepanović Đurasović i Radmila Jovićević, a odlomke čitao Nikola Lića Šćepanović.
Zasebno naslovljene kratke prozne cjeline, koje donose isječke života glavne junakinje Ive, spajanjem, daju pravo pravo da se "Dobri čovjek" može nazvati, prema formi i kratkim romanom, objasnila je Šćepanović Đurasović.
"U svoje priče Vuković je utkala sjećanja. Njena junakinja Iva je "božije dijete", posebna u svojoj jednostavnosti. Nije li njeno djetinjstvo vrlo slično djetinjstvima iz 70-ih godina XX vijeka. Školski dani te generacije, toliko drugačiji od današnjih. Bude nostalgiju na vremena kada su nas učili da nam materijalno ne može biti prepreka ali ni cilj.Važno je učiti da znaš. Smisliti zanimljivu igru bez kupljenih igračaka, bila je prirodna stvar, kao disanje ili smijeh", kazala je Šćepanović - Đurasović.
Prema njenim riječima "Gordana je pisala bez ambicije da stvori remek djelo".
Autorka je, rekla je Šćepanović Đurasović, "htjela i uspjela da saopšti neobične sudbine, muku rođenja i odrastanja ženskog đeteta u radničkoj porodici crnogorskog sjevera".
"Kada si žensko u Crnoj Gori, ti moraš tri puta više učiti, znati, raditi od muškog da bi te prećutno uvažili.Ta istina ima i onu dobru stranu – Crnogorke su temelj svake porodice i našeg društva. Iva je čo’ek – žena. Njena priča je priča o životu i ljubavi,o borbi za porodicu, borni sa bolešću, ali i priča o velikom gubitku čovjeka njenog života koji je umio da voli onako kako svaka žena sanja da bude voljena", kazala je Šćepanović Đurasović.
Gordana, objašnjava ona, crnogorskim jezikom piše o Crnogorki, koja svoju veliku, jedinu ljubav, gubi, ali zna da je trideset godina bezuslovno imala. Čitaocima je Iva smjernica kako da postanu ili ostanu hrabri i dobri ljudi, kako davati a postajati sve veći, rečeno je o junakinji prve knjige Vuković.
Kako je kazala Jovićević, Iva će nam "dati i poneki praktičan savjet ili lijek, naučiti da osluškujemo svoje biće i tijelo da bi znali kada i kako mu pomoći"".
"Vjerujem da ova knjiga, kod većin nas koji znaju Gordanu i njenu životnu priču, donosi višestruka značenja.Tu je snažan osjećaj ponosa i sreće, zbog još jednog puta kojeg Gordana hrabro sebi otvara, ali i sjena tuge, jer ova knjiga ne bi, vjerovatno, bila pred nama, da ujedno nije i posvete divnom i dobrom čovjeku Gojku, koji više fizički nije medju nama. "Dobrog ćovjeka" čitajte kao priručnik za ispravan život. U njemu je iskreno izliveno, čisto i iijepo sjeme univerzalnog dobra i razumijevanja. "Dobri čovjek" nas poziva da okružimo sebe boljim ljudima,svi zajedno činimo ovaj svijet boljim mjestom", kazala je ona.
Jovićević je podsjetila da je Gordana, od brucoških dana, imala naviku da bilježi, zapisuje.
"Nekada bi to bila neka misao, događaj, neki osjećaj, san, ponekad neka pjesma... Napisano je i razmijenjeno mnogo pisama. Godinama, život je punio bilježnice i bilježnice, trenucima i sreće i tuge, mističnim i neobjašnjivim, bolnim i radosnim, trenucima brige i snage, strahovanja i hrabrosti, zahvalnosti, ljubavi, bolnih rastanaka... Goca je hvatala slike svog često ne lagodnog, ali bogatog života, vjerovatno i ne sluteći, pripremala stranice, nadamo se, ne samo ove knjige", kazala je Jovićević.
Autorka je, uz zahvalnost svima koji su doprinijeli da njeni književni prvjenac dođe do čitalaca, književno veče završila oruginalnim “zahtjevom” publici - da zagrle osobu do sebe. Zagrljaj je, rekla je, ono što liječi. Govorila je i o važnosti ljubavi i prijateljstva, a kroz angdote prisjetila se svojih učenika i prijatelja. Knjigu “Dobri čovjek”, sa posvetom, poklonila je svima koji su bili prisutni na književnoj večeri.
Bonus video:
