Prva samostalna izložba mladog Nikšićanina Ognjena Vujovića, pod nazivom “konFIGURACIJE”, otvorena je protekle sedmice u Podgorici, u galeriji hotela Cue, a biće dostupna za javnost do prvog avgusta. Prenoseći utiske s otvaranja izložbe, Vujović za “Vijesti” kaže da je zadovoljan kompletnom ceremonijom i da mu je najbitnije od svega da svoja djela, u malo većem broju, podijeli s publikom.
”Iako to nije standardni galerijski prostor, kompletno otvaranje je bilo u tom stilu i zadovoljan sam kako je proteklo. Znači mi da se prvi put zvanično samostalno predstavim u nekom prostoru i da prikažem ono što radim. Prvenstveno, drago mi je što imam priliku da publici predstavim svoje radove. PBitno je pokazati svoje stvaralaštvo, a ostalo se samo dalje nadovezuje, pa mi nije primarno to što se ta prva samostalna izložba dogodila, već to što će ljudi vidjeti moj rad”, istakao je on.
Ognjen Vujović je rođen 1999. godine u Nikšiću i student je završne godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Ratka Odalovića. Već nekoliko puta se predstavljao na grupnim izložbama ili nekim onlajn samostalnim izložbama, ali do sada je to uvijek bilo nekoliko radova, dok je u galeriji hotela “Cue” dobio priliku da pripremi selekciju djela iz čitavog jednog ciklusa.
”Konkretno ovaj opus radova kojim sam se predstavio nastao je u periodu od početka 2021. godine pa do prije par dana pred izložbu. Radovi su stvarani kao rezultat konstantne akumulacije informacija (motiva) i njihove prerade kroz svakodnevna raspoloženja i frustracije. Samim tim, prostor je uvijek promjenljiv zbog stalne intervencije različitim informacijama (motivima) i njihovim poništavanjem pomoću kombinovanja različitih tehnika”, naglasio je umjetnik i dodao:
”Na ovoj izložbi sam predstavio i slike i crteže i grafike, ukupno oko dvadesetak djela, ali i dva bloka u kojima ima više radova. Ti blokovi su neki moji skeč-bukovi (sketch book) koji pružaju dublji uvid u sve ono što radim. Što se tehnike tiče, tu nijesam želio sebe da ograničavam u kontekstu da stvaram i izlažem isključivo slike ili crteže, već je kombinovana tehnika u pitanju. Tu ima i štampe, crtanja, različitih intervencija, koristim i akril, ulje, ugljen, olovku”, nabraja on.
Vujović tako različitim kombinacijama očigledno traga za nekim izrazom koji neće morati da ga sasvim usko uokviri i svrsta u bilo koji likovni izraz, već prostranstvo i sloboda izražavanja i stvaranja.
Istoričarka umjetnosti Jovana Maraš, koja je i otvorila izložbu, dodaje da je upravo specifična tehnika nešto čime se mladi umjetnik već izdvaja.
”Tehnika umnogome doprinosi mentalitetu rada, njegovom karakteru, bilo da je kombinovana na papiru ili akrilik, potezi jasno ukazuju ne samo na naslikane objekte već nas tehničkim manirom uvode u ambijent slike, uvlačeći nas u sebe kao u postojbinu. Kolorit je sam po sebi melanholičnog karaktera, istovremeno i poetičan i surov baš kao što suštinska poezija i jeste. Iako na prvi pogled izgleda kao da su ovo ljudi koji su oko nas i među nama, zagledamo li dublje, naposljetku vidjećemo sebe. Zađemo li u tok njihovih misli, zalazimo u sopstvene snove”, smatra Maraš.
Mladi umjetnik tako otkriva i gradi sebe i svoj izraz, pa i motive, a na sve to, kazao je i sam, utiče i svakodnevica i situacija koju živimo.
”Ovo je moj neki način da to kanališem i procesuiram niz nagomilanih informacija i svakodnevna promišljanja, razmišljanja, da shvatim kako one proizilaze iz mene i kako ih u neki rad oblikuje moje trenutno raspoloženje. Gledam da idem dalje iz dana u dan i da ne tražim objašnjenje, već prepuštam interpretaciju nagonu koji se desi u procesu stvaranja”, objašnjava on.
S obzirom na to da su radovi nastali kao rezultat konstantne akumulacije informacija i raznih motiva, ali i njihove prerade kroz svakodnevna raspoloženja i frustracije, kako je već sam istakao mladi umjetnik, jedno od pitanja koja se nameću je i to kako svakodnevne društvene i političke okolnosti, burni događaji u zemlji i globalno, utiču na mladog umjetnika, ali prije svega, na mladog čovjeka.
”Sigurno je da sve to skupa utiče na svakoga u društvu. Sve što se dešava utiče na razvoj svake osobe, bilo da je već izgrađena ličnost ili ne, a sigurno je da je ponajveći uticaj prisutan možda u nekim tinejdžerskim godinama. Imam osjećaj da se u mnogima misli, osjećanja i reakcije samo akumuliraju i nagomilavaju, dok reakcija izostaje. Ja pak pokušavam da ne razmišljam previše o svemu tome, posebno ne o nekim dnevno-političkim stvarima, već volim da usmjerim svoje misli i djelanje na druge stvari. Bombardovani smo raznim stvarima sa svih strana i sigurno da je to na neki način inkorporirano u moj rad, ali ja izbjegavam da na taj način unosim sebe u svoj rad”, poručuje Ognjen Vujović.
Na pitanje da li inspiraciju pronalazi, ima je ili pak o njoj ni ne razmišlja, Vujović kaže da se povremeno u njegovim djelima mogao pronaći neki povezujući motiv, ali da inspiraciju nema...
”Pojavljivalo se povremeno nešto što bi mogao biti fokus mog rada, a to su upravo konfiguracije, kako se ova izložba i zove. Konfiguracije, odnosno ljudska figura (bivala) je prepoznatljiva kao jedan od osnovnih motiva na mojim djelima. Ta figura se izdvaja(la)”, primjećuje Vujović, a to potvrđuje i Maraš.
”Prikazujući distorziju ljudskog tijela, Ognjen Vujović nas zapravo uvodi dublje u tematiku duhovnog stanja, kako čovjeka kao individue tako i mentaliteta i onih osobina koje nas okružuju u svakodnevici. Samim tim, gledajući u tijelo, on zalazi u psihu i prikazavši jednog čovjeka opisuje čovječanstvo. Subjekti su vrlo jasno, vjerodostojno prikazani, poistovijećeni s prirodom, opisujući ga onakvim kakvo ono zaista i jeste, bez dodatnog uljepšavanja. Upravo je ta distorzija naša realnost, subjekt postojanja i način na koji se djeluje. Tijelo kao osnovna jedinica preživljavanja i temelj kretanja deskriptivni je faktor ljudskog bića, po kojem nas prepoznaju, pomoću kojeg se razlikujemo, međutim kako smo sve više u dodiru s njim kao nerealnim objektom, ovi radovi vraćaju u prirodno i realno stanje u fizičkom smislu, ali s imaginacijom pod simbolima snova baš kao i način na koji su naslikani i položaj u kojem se nalaze”, istakla je Maraš.
U razgovoru za “Vijesti” Vujović ističe da radovi nijesu nastajali namjenski za izložbu, već kao produkt različitih okolnosti.
”Ovi radovi su rezultat i moja reakcija na razna dešavanja na koja sam odgovarao tokom procesa stvaranja, tako da moram istaći da nije bilo nekog posebnog predumišljaja tipičnog za izložbu. Proces je bio dragocjen sam po sebi, a selekcija određenih radova je došla na kraju, sasvim spontano. Pojedinačno, svaki proces zavisi od rada do rada. Generalno ne ulazim u rad s nekim predumišljajem, već sve to ide intuitivno i motivi se sami pojavljuju kroz sami proces”, ističe Vujović i zaključuje:
”Volio bih da što više ljudi pogleda ove moje radove, jer putem njih želim na neki način da podijelim i dio sebe s publikom. Isto tako, želim da njima u potpunosti ostavim prostora da tumače, komentarišu, analiziraju i prihvataju moja djela, a ne da ja to radim”, poručuje on.
Tumačenja prepušta publici
Jovana Maraš u djelima Ognjena Vujovića pronalazi tačku u kojoj se realno i nadrealno prožimaju, ako ne i spajaju, a to obrazlaže:
”Blurovani prikazi neba u zatvorenoj prostoriji tik iznad glava objekta, riba koja lebdi u vazduhu i ljudi koji su naokolo uhvaćeni u mrežu sopstvenih misli. Možda je upravo distorzija ta koja je zaposjela um što se nadasve odražava na tijelu. Sveobuhvatno odaje se utisak kao da su svi ti snovi oduvijek tu, ne znamo da li su odsanjani ili će tek da dođu, oni samo postoje paralelno s ljudima, onako za sebe i bivaju ravnopravni s njima u svakom segmentu, dolazeći do spoja realnog i nadraelnog u kojem se prožimaju.”
Ognjen Vujović na njeno čitanje, kao i na svaku drugu konstataciju i utisak nekog pojedinačnog posmatrača njegovih djela, kaže da ne želi da utiče, već da želi da ustupi publici svoja djela na tumačenje, prihvatanje i promišljanje. Sa željom da što više njegovih kolega, mlađih i starijih, ljubitelja umjetnosti i kritičara, pogleda izložbu.
Gledajući u tijelo, on zalazi u psihu i prikazavši jednog čovjeka opisuje čovječanstvo. Subjekti su vrlo jasno, vjerodostojno prikazani, poistovijećeni s prirodom, opisujući ga onakvim kakvo ono zaista i jeste, bez dodatnog uljepšavanja. Upravo je ta distorzija naša realnost, subjekt postojanja i način na koji se djeluje", zapisala je istoričarka umjetnosti Jovana Maraš
Prilike za mlade umjetnike postoje
Kao student završne godine na FLU i s obzirom na to da se nekoliko puta do sada predstavljao na grupnim izložbama i da je ovo prva samostalna postavka, “Vijesti” je zanimalo i kako vidi položaj mladih umjetnika na crnogorskoj likovnoj sceni, i to kao jedan od njih.
Vujović pak ističe da ne bi davao neke konkretne ocjene, ali vjeruje da situacija i nije loša.
”Mislim da je još rano da ja pružam neku konkretnu definiciju o tome. Što se tiče pozicije i položaja umjetnika, prvenstveno mladih, ja bih rekao da neke prilike uvijek postoje, što je samo po sebi dobro”, kaže on.
Bonus video:
