Muzički program festivala Grad teatar počeo je 14. jula u manastiru Svete trojice u Stanjevićima koncertom hora koji je izveo djela duhovne muzike pod dirigentskom palicom Bojana Suđića.
Maestra Suđića ćemo imati priliku da vidimo još jednom tokom ovogodišnjeg festivala i to 30. jula kada će nastupati sa još jednim dragim prijateljem festivala Grad teatar, virtuozom na violini Stefanom Milenkovićem.
Maestro Bojan Suđić, najistaknutije dirigentsko ime u muzici današnjice na ovim prostorima, već više od jedne decenije nalazi se na mjestu umjetničkog direktora Muzičke produkcije RTS i šefa dirigenta renomiranih ansambala – Simfonijskog orkestra RTS i Hora RTS, a umjetnički je direktor BEMUS-a.
Obavezuje li program, posebno horske duhovne muzike i u kojoj mjeri, s obzirom da su na repertoaru bili Hristić, Mokranjac i Rahmanjinov?
Više puta sam bio u prilici da čujem različite horove koji sa promjenljivim uspjehom izvode zahtjevna djela, često i prezahtjevna za njihove domete. Sve manje objektivne stručne kritike i relativizacija kvaliteta, čak u nekim institucijama koje bi morale da budu referentne u postavljanju najviših standarda, doprinelo je tome da je sve manje svijesti o neophodnosti borbe za suvi kvalitet, a time i za zaštitu i promociju najviših stvaralačkih i izvođačkih dometa našeg, u mnogome jedinstvenog kulturnog prostora, kako među nama samima tako i u svijetu. Stoga i moje uvjerenje da je potrebno što češće predstavljati ono najvrednije što imamo, kako ne bismo poništili sami sebe kao kulturu i prepustili se samozaboravu.
Mišljenja ste da muzika i umjetnost moraju da komuniciraju i izazivaju reakciju publike u datom prostoru i vremenu. Kako se to ogledalo na ovom koncertu?
Svako muzičko umjetničko djelo bi pravilnom i osmišljenom interpretacijom moralo da izazove određenu reakciju publike otvorenog i nezagađenog duha. Što ne znači da svaka interpretacija koja izazove reakciju i jeste umjetnost.
Odabirom kompozicija nevoljno potvrđujem svoje uvjerenje - da novo vrijeme nije našlo prave umjetničke odgovore na pitanje šta i kako poslije muzičkih ostvarenja do polovine 20. veka. I dalje je programska okosnica svih koncertnih dvorana muzika nastala pre 100 i više godina. Ona je i dalje veoma živa i bolje rezonira sa savremenim slušaocem od većine “modernih” dela.
30. jula očekuje nas muzički spektakl kada ćete nastupiti zajedno sa virtuozom na violini, Stefanom Milenkovićem. Kako je došlo do ove saradnje?
Sa Stefanom sarađujem bezmalo više od tri decenije, i veoma me raduje činjenica da je, pored toga što ga doživljavam kao dragog prijatelja, zaista izvanredan violinista i čovek sa kojim je uvek čast nastupati. Obojica imamo veliko inostrano iskustvo, pa nam je veoma lako da se sporazumemo u svim muzičkim nijansama. Sarađivao sam sa značajnim brojem najpoznatijih svetskih solista, i zadovoljstvo mi je što je Stefan po kvalitetu svakako među njima.
Na programu 30. jula su, između ostalog, Sen Sans, Paganini, Čajkovski i Dvoržak. Kako ste birali repertoar? Da li ga i u kojoj mjeri prilagođavate publici?
Kompozicije su prilagođene ljetnjem ambijentu, otvorenoj bini, kao i solisti pre svega. To je festivalski proram u najlepšem smislu reči, i nadam se da ćemo ga izvesti na najvišem nivou.
Kako biste opisali koncert koji nas očekuje 30. jula?
”Muzički praznik”.
Bonus video:
