Inspiriše me način na koji drugi vide moje slike, jer na taj način otkrivam kako djeluju na ljude, kazala je za "Vijesti" Cetinjanka Ana Šofranac.
Njena samostalna izložba slika nedavno je otvorena u galeriji Matice crnogorske, u Prijestonici.
Šofranac je za “Vijesti” prenijela utiske sa izložbe neposredno nakon njenog otvaranja ističući da, iako tek druga samostalna, a prva u rodnom gradu, ova izložba za nju ima poseban značaj.
”Posebne utiske nosim sa otvaranja, što me motiviše da nastavim dalje, kako u rodnom gradu tako i u drugim gradovima Crne Gore. Inspiriše me način na koji drugi vide moje slike, jer na taj način otkrivam kako djeluju na ljude, i to mi pomaže da bolje otkrijem što treba da istaknem u njima i na čemu treba najviše fokus da stavim. Mišljenja su različita, pa se tako nekima najviše sviđaju moji pejzaži, nekima portreti, a nekima mrtva priroda. Ova izložba je od posebnog značaja za mene, jer mi je oduvijek bila želja da se predstavim u svom rodnom gradu”, s ljubavlju i iskreno priča slikarka.
Njena prva samostalna postavka, ona kojom se predstavila u Podgorici početkom godine, naslovljena je sa “Slike jedne Ane”, prilično simbolično, a objašnjava i zbog čega.
”Da, moja prva postavka je bila pod nazivom ‘Slike jedne Ane’. Još uvijek se tražim u raznim stilovima i ne volim monotoniju, a ni jednoličnost, kako u životu, tako ni na slikama, pa zato težim da probam razne pravce i motive, da učim i sazrijevam kao umjetnik. Zato sam i prvoj postavci dala naziv ‘Slike jedne Ane’, dakle bez konkretne teme jer još nijesam otkrila koji je to pravac kojem bih se posvetila, dok sam drugu dopunila i počela pored realizma da se upoznajem i sa apstrakcijom”, priča ona i dalje otkriva da je izložba koja je predstavljena na Cetinju zapravo nadograđena postavka “Slika jedne Ane”.
”Ova, druga izložba zapravo je dopuna prve, jer sam uradila još četiri nove slike... Mi smo umjetnici takvi da i kad završimo sliku uvijek mislimo da treba nešto da se doda, promijeni, tako da kod nas nema pravila. Postavka obuhvata 16 slika, tehnike su ulje na platnu, akril, i kombinovana tehnika”, kaže Ana Šofranac o svojim djelima.
A da su teme njenog interesovanja različite i da se konstantno proširuju, na osnovu njenih djela zaključila je ranije istoričarka umjetnosti Snežana Ivović.
”Koristeći raznovrsne tehnike podjednako uspješno eksperimentiše uljem, akrilikom, temperom, pastelom. Na Aninim slikama boja je osnovni plastični element, a saobrazno njenim unutrašnjim izražajnim potrebama, varira i njen intenzitet i kvalitet. Na pojedinim slikama, egzotičnih predjela i starih arhitektonskih cjelina, ona intenzivno blista u zvučnim i svježim lazurima žute, zelene, plave”, kazala je Ivovićeva.
Likovna inspiracija Ane Šofranac, dodaje Ivović, posebno se ističe kroz sklonost za ljepotu običnih, malih stvari koje su svuda oko nas, a koje zapravo često i ne primjećujemo. Na pitanje da li postoji nešto što je posebno inspiriše i koji je dominantan motiv na njenim platnma, ali i u kistu, pa i da li se ti motivi i inspiracija povezuju sa onim čime se vodi kroz život ili je u pitanju neki bijeg od stvarnosti, odgovara:
”Pored realizma, jako volim i impresionizam. U prošlosti sam najviše bila inspirisana mrtvom prirodom, a sada sam inspirisana portretima jer svaki portret ne otkriva samo spoljašnjost već i svoju unutrašnjost, tačnije portret duše. Za mene slikanje i crtanje nije bijeg od stvarnosti, već način oplemenjivanja duše. Na taj način upoznajem sebe, a svaka slika sa kojom sa zadovoljna u meni budi veći optimizam, a koji nam je veoma u današnje vrijeme neophodan”, naglašava ona.
Rođena 1989. godine na Cetinju, gdje je završila osnovnu i srednju školu, Ana Šofranac je diplomirala na Fakultetu za turizam u Baru. Ipak, “u procesu kontinuiranog druženja sa slikarskim kistom, od uzdržanih početnih opipavanja sopstvenih mogućnosti, istrajnošću i vjerom u sebe, Ana se hrabro i odvažno, autodidaktičnom upornošću upustila u čarobni i primamljivi svijet slikarstva”, primijetila je ranije Snežana Ivović, a u razgovoru za “Vijesti” Šofranac dodaje da je svjesna da je zapravo put olovke, četkice i boja, zapravo njen put.
”Slikanje i crtanje je na neki način kod nas umjetnika jedan dio naše ličnosti. Kako sam starija svjesnija sam da je to moj put. Kroz slikanje i opisivanje slika, razvija se i moja ljubav prema poeziji, posebno kada želim detaljno da predstavim neku svoju sliku”, kaže ona.
S obzirom na to da nije akademska slikarka, “Vijesti” je zanimalo da li osjeća drugačiji stav institucija i/ili publike usljed toga ili ljudi pak cijene (iskrenu) umjetnost bez obzira na zvanja, odgovara da je do sada imala samo prijatna iskustva i otkriva da bi voljela da baš ovo bude njen primarni poziv...
”Dok sam bila mlađa željela sam da to bude više moj hobi, a sada kad bih vratila vrijeme opredijelila bih se da mi to bude primarni poziv, pa čak iako to nije garancija za bolji izbor sjutra. Mlađima bih savjetovala da uvijek razvijaju svoj talenat, zato što je to dio naše ličnosti, pa čak iako sumnjaju da neće sjutra naći siguran posao. Iako nisam akademska slikarka, imala sam i imam prijatna iskustva i ljude koji cijene moj rad”, kaže i poručuje:
”Voljela bih da svi koji se bave umjetnošću da nikad ne odustaju u svom stvaralaštvu, jer većina odustaje zato što se to kod nas slabije vrednuje. Ipak, ja iskreno vjerujem da za svakog od nas postoji poseban put i da nam nijedan talenat nije dat bez razloga”.
Priča i da bi voljela da se u Crnoj Gori umjetnost više cijeni, kako slikarstvo, tako i sve ostale grane umjetnosti, jer primjećuje veliku važnost umjetnosti za spoznavanje, ispoljavanje, ali i obogaćivanje sopstvene ličnosti, duha, kreativnosti, jer, “nijesmo svi za pravo, ekonomiju ili politiku”.
Izložba na Cetinju postavljena je 15 dana od dana otvaranja, a pored toga, slikarka ima i neke planove za dalje.
”Zasada planiram da se posvetim malo više i crtežima, jer je crtež osnova slike. Pored toga, posebno me inspirišu kombinovane tehnike, gdje mogu da iskažem veću slobodu i kreativnost, ali i nova otkrića”, otkriva ona o tome šta se u budućnosti može očekivati od njenih djela.
Bonus video:
