Upravo objavljena knjiga kritika “Od riječi do knjige”, pjesnikinje i književne kritičarke Jovanke Vukanović, bila je povod da Crnogorsko književno društvo u saradnji sa JU “Zahumlje” u Nikšiću organizuje veče sa pomenutom autorkom.
Književnik Slađan Gorčin Blagojević, koji je bio i moderator večeri, kazao je da je Crnogorsko književno društvo osnovano prošle godine i čast im je da njihov prvi događaj bude upravo veče sa istaknutom pjesnikinjom i književnom kritičarkom.
”Bez digresija i rasplinutosti u izrazu Vukanović donosi pouzdane sudove o autorima o kojima piše ističući tako enormno znanje i poznavanje aktuelnih književno-kulturnih tokova. Lakoćom kritičkoga vrednovanja definiše modele stvaralačke djelatnosti vodeći računa o estetskim vrijednostima djela koja su bila predmet njene inspiracije”, zapisala je recenzentkinja publikacije “Od riječi do knjige”, dr Marijana Terić.
Ona je istakla da Vukanović osvaja jednostavnošću jezičkoga izraza, a izdvaja se sposobnošću sažimanja rečenične konstrukcije kojom proizvodi snažne stilske efekte.
”Vukanović pravi značajan iskorak u osvjetljavanju književnosti Crne Gore, njenim kohezionim nitima sa piscima iz zemalja regiona, ali i evropskog književnog kruga. Osobenu vrijednost i nemjerljiv doprinos knjige možemo sagledati i u ravni inspirisanosti autorke različitim tematskim sadržajima koje latentno sintetiše u jednu cjelinu. Sve to potvrđuje činjenicu da Jovanka Vukanović komponuje djelo od izuzetnog značaja ne samo za crnogorsku književnost, već literaturu uopšte”, stoji u recenziji.
Autorka knjige je kazala da je sabrala eseje i prikaze koje je napisala posljednjih 12 godina, i da je riječ o preko 70 prikaza književnih djela 51 autora.
”Ova knjiga je nastavak moje prethodne knjige ‘Naslovi’, mada je prethodna knjiga bila široko tematski uokvirena i zalazila je ne samo u oblast književnosti, nego i u neka kulturološka pitanja”, kazala je Vukanović.
Ona je istakla da je pisala o knjigama koje su je zainteresovale, koje su zavrijedile da budu predstavljene čitaocima.
”U Crnoj Gori je oskudnost procesa i života književne riječi, nedostatak interakcije između stvaralaca, kritičara i publike, manjak sagledavanja kritičkog djela. Prilazila sak knjigama koje su me nečim privukle - smislom, načinom pisanja, u kojima sam vidjela jedan pristup koji pokreće svu književnu energiju”, rekla je Vukanović.
Eseji u pomenutoj knjizi su uglavnom o djelima pisaca iz Crne Gore, ali, kako je rekla, ima i nekoliko pisaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine i jedan autor iz Hrvatske. Širok je dijapazon, kako je kazala, što se tiče autora, kvaliteta djela i žanrova.
“Ja sam samo posvećeni čitalac djela. Ako nađem kritički nerv u jednom djelu koji pokreće našu misao, a onda i moju, to mi je osnova. Književnost je beskrajnost izazova, misli i pisanja, stvaralački akt bez početka i kraja”, kazala je autorka koja je objavila pet zbirki poezije, tri knjige eseja i prikaza i antologiju “Pjesnikinje Crne Gore 1970 - 2015”.
Jovanke Vukanović je rođena u Plavnu, kod Knina. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za francuski jezik i jugoslovenske književnosti. Živi u Podgorici.
Kuća stihova i vječitih prolaznika
Kuća je centralni motiv poezije Jovanke Vukanović, jer sve kreće od rodnog praga. Tako je to, kako je kazala, od prvog daha do zadnjeg uzdaha, i tako će i ostati. Iako ovaj svijet "već ima svoje pjesme i priče", ne želi da se "što prije oslobodi svojih riječi, naslova i stranica". Ne želi kuću u kojoj ni jedan prozor nije ostavljen za njene stihove, a pjesme su joj, kako je kazao prof. dr Dragan Koprivica, između poetike Marine Cvetajeve i Ane Ahmatove.
"Moja poezija, kako su ocijenili, nije baš romanitačarski zanesena, osjećanja prilično sažimam, a refleksija mi je glavni put...Pjesnička riječ ne može promijeniti svijet, ali nas može pomjeriti da postavljamo pitanja, a od toga sve kreće. Pjesnik je uvijek u dijalogu sa samim sobom. Da nije tako, ne bi bio ni u dijalogu sa svijetom", kazala je Vukanović koja je pročitala nekoliko starih, ali i novih, pjesama.
Govoreći o njenoj zbirci "Prolaznici", tom "pjesničkom oblaku poezije" kojim je, slikarskom terminologijom rečeno, "napravila zlatni presjek svojoj poetici", Koprivica je kazao da je riječ o knjizi života, knjizi koja se jednom piše. Prema njegovim riječima, da je Vukanović napisala samo dvije pjesme, "Ovako je govorila kuća" i "To nije moja kuća", koje je i pročitao, bilo bi dovoljno za ocjenu da je riječ o pjesnikinji "dostojnoj pravih majstora pera".
"Mi smo otišli/Da tražimo mirniju kuću./Ti si ostala./Bila si mudrija od nas./Znala si/Da se kuća ne traži/Nego gradi.//Svega smo se nagledali/Svuda prošli/Samo nju još nijesmo našli./Kasno je/Za savjet da te pitamo./A i onaj koji gradi/Nema vremena za prolaznike", stihovi su Jovanke Vukanović.
Za nju i njenu poeziju, za njen književni opus, mora se naći vremena.
Bonus video:
