Sa ciljem uvođenja reda u oblast planiranja i nadzora nad postavljanjem spomenika, Crnoj Gori je neophodna reforma zakonodavnog i institucionalnog okvira.
To je zaključak istraživanja Centra za demokratsku tranziciju (CDT) “Spomenici u Crnoj Gori 2006-2022” čija je autorka članica CDT-a i istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica.
"Zbog manjkavosti zakonodavnog i institucionalnog okvira, u Crnoj Gori nemamo adekvatno planiranje postavljanja, ni odabir spomenika, pa dobijamo spomen-obilježja koja su sporna vrijednosno i estetski. Sistem postavljanja spomenika je bez dugoročne vizije i služi zadovoljenju trenutnih potreba i interesa i često za političku promociju ili reviziju istorije", ocijenjeno je u istraživanju.
Koprivica primjećuje da je slab sistem nadzora, ali i da se zaobilaze centralne državne institucije, što dovodi do sveopšte netransparentnosti, haotičnog stanja na lokalnom nivou i izostanka sankcija za spomenike postavljene bez zakonske procedure.
Postavljani uprkos zabrani
Reforma bi trebalo da dovede do povećanja transparentnosti, poštovanja pravila struke, podizanja estetskih i umjetničkih kriterijuma, zaštite autorskih prava, kao i uključivanje šire stručne ali i građanske zajednice u dijalog, kako odluke svake nove ne bi vlasti dovodile do negacije prethodnih spomen-obilježja, preporučuje istoričarka umjetnosti.
"U Crnoj Gori je, u periodu od 2006. do 2022. podignut veliki broj spomenika u javnom prostoru, a njihovo je podizanje često bilo praćeno sporovima i polemikama u javnosti. Neki od njih su postavljani uprkos zabrani Ministarstva kulture Crne Gore i nadležnih institucija, i još uvijek su na istim lokacijama", ističe se u saopštenju CDT-a.
Autori uglavnom isti, nijedna žena i malo mladih
U istraživanju je evidentirano da su spomenici minirani, oštećivani, prepravljani, dislocirani, često korišćeni i kao medij za istorijski revizionizam.
Najveći broj monumentalnih spomenika posvećen je istorijskim ličnostima i događajima, a mali broj je posvećen umjetnicama i umjetnicima, konstatovano je u istraživanju.
"Forme su najčešće anahrone, a vrlo je malo umjetničkih rješenja koja korespondiraju sa savremenim umjetničkim tendencijama u skulpturi. Najveći broj spomenika u javnim prostorima rad je nekoliko umjetnika. Ni jedan spomenik u javnom prostoru u Crnoj Gori nije uradila žena. Samo jednu skulpturu postavljenu u javnom prostoru je uradila žena (2022, Dubravka Duletić). Mlađa generacija crnogorskih umjetnika nedovoljno je zastupljena sa svojim radovima u javnom prostoru", navodi se u istraživanju.
Koprivica podsjeća da je za spomenik, pored "vizuelno-emocionalne snage i sugestivnosti" važan „kvalitetan odabir lokacije i uklopljenost u arhitektonsko-urbanistički dispozitiv".
Analizom ukazati na probleme i ponuditi rješenja
Iz CDT-a napominju da namjera nije mapiranje i predstavljanje problema koji se odnose na spomenike u crnogorskom javnom prostoru, kao ni likovna kritika postojećih spomeničkih praksi, već da kroz analizu zakonodavnog okvira skrene pažnju na najznačajnije probleme vezane za postavljanje spomenika u javnom prostoru i ponudi rješenja za neke od njih.
Istraživanje je bazirano na zvaničnim podacima dobijenim na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, uvidom u relevantne zvanične baze podataka i terenskim radom.
Publikacija je pripremljena u okviru projekta “Akcija” koji za cilj ima uključivanje individua, udruženja i nevladinih organizacija sa visokim stručnim referencama u dijalog o svim važnim problemima u društvu.
"Na ovaj način stvaramo svojevrsnu bazu znanja o različitim segmentima funkcionisanja države, koju ćemo ponuditi državnim organima kao podršku za stvaranje boljeg i pravednijeg društva", zaključuju u saopštenju.
Bonus video:
