Bila je srijeda, 13. januar 2021. godine, oko 9 sati. Zvoni telefon. Javljam se.
Jevrem: Đe si Mašo?! Što se ne javljaš? Je li greška pitati za prijatelja?
Nije, Jevreme. Dobro jutro! Đe si to?
Evo me u Codri!
A što ćeš tamo?
Imam koronu!, reče promuklim i umornim glasom.
Uh, nije zar! A đe te to snađe? Ali biće to dobro, prijatelju. Ti si jak genetski i duhovni sastav. Sve si dosad pobjeđivao, pa ćeš savladati i toga nevidljivog neprijatelja.
Nadam se! Hvala ti moj Mašane! Pozdravi porodicu.
Da te ne zamaram, zvaću te sjutra.
Balša i Damjan mi kažu da je Jevrem zaslabio u neđelju 10. januara, a da je u poneđeljnik primljen u bolnicu, u Codru. Srećom nema upalu pluća. Nadam se da će se izvući i preživjeti, mada je 88 godina puno.
Nažalost, sjutradan, u četvrtak već je bio lošije. Vrlo sam zabrinut. Taj čovjek mi puno znači. Nazvao sam ga u četvrtak i petak, jedva je govorio. Osjećam, nije dobro. U subotu se jedva javio. Više ga neću zvati. Hoću da vjerujem da ovo nije naš posljednji razgovor. Uzdam se u njegovu snagu, urođenu vitalnost. Uvijek ima nade! Takvi su genijalni ljudi: obični i neobični. Nepredvidivi. Kako izdržati ovaj užas, ovaj pakao od korone, u kome smo već godinu dana? Kako preživjeti i ostati normalan? Umire se masovno - maske, rukavice, zabrana kretanja. Očaj! Pomisliš: Ovome nema kraja. U srijedu 20. 01. Jevrem je već na kiseoniku.
Danas mu je umro brat Tomo - Tomislav, najmlađi od desetoro djece njihovih roditelja. U četvrtak uveče 24. januara 2021. godine Crnom Gorom i regionom odjeknula je bolna vijest: Preminuo Jevrem Brković!
Ni taj čelik - čovjek nije odolio pred opakim virusom.
Ostadoh sam i očajan. Skoro svi mi stariji prijatelji odoše. Zakoračiše u vječnost. Nemam više s kim popiti ni kafu ni rakiju. Čujem Jevremov glas: “Natoči Mašane, što si se skamenio?!” I jesam, skamenio se i zapisujem u Kamenu knjigu, kamenom pisaljkom, lapis niger.
Ode Ješo tamo odakle se niko vratio nije, ali ostaje u memoriji svoga naroda, u uspomenama prijatelja, u svojim knjigama i čitaocima, u istoriji. Da li odlazi ili tek dolazi, besmrtan u oreolu slave?!
Nekom prilikom ruski pjesnik Sergej Jesenjin, dok se vozio u kočiji, pitao je kočijaša: - Baćuška, koji je najveći živi ruski pjesnik? Kočijaš mu odgovori: - Golupčik, Rusija ne zna za žive, već samo za mrtve pjesnike!
Nažalost, Crna Gora ne zna ni za žive ni za mrtve svoje velikane. Prilikom Jevremove smrti Crna Gora se osramotila zato što mu kao država nije odala poštovanje i počast koju zaslužuje. A Jevremovo ime ostaje u oreolu slave, njegovo voluminozno djelo i porodica. A Veliki ljudi ostaju da traju u uspomenama prijatelja i poznanika, svih koji su ih voljeli i poznavali, u memoriji svoga naroda, u njegovoj istoriji i nacionalnom Panteonu.
Prošle su dvije godine otkad je i Jevrem Brković zakoračio u vječnost. Tužan sam ali i ponosan na naše dugogodišnje prijateljstvo. Bili smo poznanici preko 50 godina i bliski prijatelji u posljednje dvije decenije. Danas je itekako jasno da je njegov odlazak veliki gubitak, ne samo za porodicu, njegove prijatelje i čitaoce već i za čitavu Crnu Goru.
On je, nesumnjivo, svojim impozantnim književnim opusom, društvenim i intelektualnim angažmanom zaslužio istaknuto mjesto među crnogorskim velikanima - stvaraocima, umjetnicima, piscima. Jevrem spada među najznačajnije pisce crnogorske i jugoslovenske književnosti posljednje četvrtine XX i početka XXI vijeka. Najistaknutiji je savremeni crnogorski književnik i najpoznatije ime savremene crnogorske književnosti izvan Crne Gore, metafora nezavisne, međunarodno priznate države, za čija se prava, čast i slobodu decenijama borio. Na oltar Crne Gore priložio je sebe, svoju ljubav, ime i književno djelo, iako mu ona nije uvijek adekvatno uzvraćala ni u životu ni danas, nakon smrti.
Svojim književnim djelom i misijom pisca Jevrem je dao veliki doprinos crnogorskoj književnosti, jeziku i kulturi u toku sedamdesetogodišnjeg književnog rada i intelektualnog angažmana. On je, kao rijetko ko, snažno i hrabro, ukazivao i ukazao na crnogorsko hiljadugodišnje ishodište i trajanje. Uz Njegoša i Mihaila Lalića Jevrem Brković je otkrivao i utvrđivao izvorni crnogorski identitet, kulturu i nacionalno biće. Davao im je pečat svojim djelom i utvrđivao ontološki status i ime. Bio je korifej i prorok svoga naroda. Iznova je povezao i konstituisao ukupnu crnogorsku književnu tradiciju, od Duklje - Kraljevstva Slovena do danas.
Zahvaljujući njemu i jednom širem krugu crnogorskih stvaralaca i intelektualaca, Crna Gora se osvješćivala i samoosvješćivala, tražeći i nalazeći sebe i kroz književno djelo Jevrema Brkovića. Njegov podvig je bio i do sada vidljiv, a poslije smrti još vidljiviji, ali se tek u narednom vremenu može objektivno sagledati i ocijeniti. Ustvari, njegovo književno djelo je veliko zavještanje Crnoj Gori i crnogorskom narodu. Sudbina Crne Gore i njegova su se preplitale, sukobljavale i bile u nekoj mističnoj sprezi. Naročito ona izgnanička. Jevrem je u svemu imao borbeni, aktivistički stav, a u poeziji i romanima izrazito humanistički. Davao je otpor zlu, ništavilu, nasilju i nepravdi. Zato su na njega pokušana tri atentata. A on je u šali govorio: - Samo me neprijatelji nikad nijesu izdali!
Kao umjetnik je iz djela u djelo nadvisivao sebe. Njegov izgnanički život u egzilu, sedam i po godina u Zagrebu, u haosu rata, ime pjesnika sa potjernice, pod pečatom evropskog izgnanika na kraju XX vijeka i povratak u domovinu, ući će u povjesnicu, ne samo kao činjenica njegove biografije nego i kao predmet književne istorije. Njegova bio-biobliografija, nažalost nedovršena, iznosila bi preko 5000 bibliografskih jedinica, a objavio je oko 70 knjiga. Prevođen je na mnoge evropske jezike.
Zaista, opus Jevrema Brkovića je vrlo obiman i žanrovski razuđen. Ogledao se u svim književnim rodovima. Pisao je poeziju, romane, drame, kratke priče, rasprave, polemike, hronike, vodio dnevnik, pisao memoare, poeziju za djecu, bavio se publicistikom, ostavljao bilješke, promišljao u glosama, davao intervjue. Ono što je za sedam decenija stvaralačkog rada napisao Jevrem Brković, kao i drugi o njemu, naraslo je u zamašnu biblioteku.
Danas njegov književni opus zahtijeva ozbiljan naučni pristup. Već su odbranjeni magistarski i doktorski radovi sa temama iz njegovih djela. Jevrem Brković je bio neumoran stvaralac, rijetke energije, ali nevjerovatno radan čovjek. On ima knjigu ‘’Tajna pisaćeg stola’’. Nakon njegovog odlaska ostale su još mnoge tajne toga jedinstvenog stola. O Jevremu se pisalo odavno i često. Više nego i o jednom crnogorskom piscu u svome vremenu. Njegovo djelo je izazovno, ponekad provokativno, visokih estetskih dometa i vrijednosti. Nakon sedam i po godina egzila, pošto se Crna Gora vratila sebi sa istorijske stranputice kojom je bila krenula početkom 90ih prošlog vijeka, u domovinu se vratio 26.02.1999. godine, njen tada najveći živi pjesnik, na poziv tadašnjeg crnogorskog rukovodstva. U egzil je otišao sa trnovim vijencem oko glave, a vratio se srećan što je njegova domovina počela da liči na onu koju je sanjao i domaštavao. Ali kad je 24. januara 2021. godine pošao sub speciae aeternitatis, kao da je i dalje ostao pjesnik s potjernice, u paklu pandemije, kao nekad veliki Dante, u sukobu gvelfa i gibelina.
Ostaje ime - Jevrem Brković. Nomen est omen.
Bonus video:
