Iskrena životna radost, ljubav i želja za stvaranjem, odlika su umjetnosti, likovnih umjetnika i životnih partnera Vere Virijević Mitrović i Aca Mitrovića, čija je izložba otvorena krajem protekle sedmice u Gradskoj galeriji Kotor. Umjetnički par iz Srbije, porijeklom iz Crne Gore, nosi lijepe utiske sa otvaranja izložbe, ali i iz Kotora uopšte, ističe za “Vijesti” Vera Virijević Mitrović.
”Otvaranje naše samostalne izložbe u Gradskoj galeriji u Kotoru bilo je iznenađujuće dobro posjećeno i propraćeno. Možda baš zato što se izložba dešava van sezone, prijatelji umjetnosti i zainteresovani posjetioci ispunili su galeriju koja pritom postaje mjesto susreta, otvaranja, razgovora, prijateljskih emocija i duhovne razmjene. Izložba je otvorena s osjećanjem ljubavi, topline, radosti”, rekla je ona.
Na izložbi je predstavljeno jedanaest njenih mozaika i devet crteža Aca Mitrovića. Iako rađeni različitim tehnikama, radovi se međusobno nadovezuju po svom lirizmu, kaže ona, ali i po neobičnom osjećaju lakoće, spontanim tokovima i toplini boja... U doslovnom smislu, konkretna i vidljiva spona su jedan crtež-akvarel Aca Mitrovića koji je poslužio kao predložak za jedan njen rad -mozaik “Relikt šume”.
”Ako bismo tražili zajedničke imenitelje ovih radova, to bi svakako bili topli kolorit, asocijativna veza sa prirodom i njenim strukturama, a najviše radost življenja i uživanje u spontanom stvaralačkom činu koje se očitava sa ovih radova. S obzirom na to da smo bračni par, od početka smo se pronalazili kroz dosta usaglašene stavove o umjetnosti, o njenom smislu i kvalitetima koje, po našem mišljenju, ima pravo umjetničko djelo, po sličnom doživljaju prirode i odabiru omiljenih slikara”, rekla je Vera Virijević Mitrović “Vijestima”.
Postavku u kotorskoj Gradskoj galeriji otvorio je galerista i akademski slikar Milenko Premović.
”Nalazimo se na mjestu susreta dvoje umjetnika, mjestu susreta vode, boje i kamena, od boje ka crtežu i od studioznog crteža ka složenoj izvedbi u materijalu. Kada govorimo o nečijoj biografiji krećemo od polazne tačke, a to je mjesto rođenja, slijede važna mjesta, ciljevi, projektovane tačke i tačke spajanja, važni susreti, mjesta, gradovi, ljudi i svim tim tačkama formira se linija jednog života, života slikara. Polazne tačke su različite, ciljevi takođe, a mjesta susreta su najznačajnija jer ona daju oblik i preusmjeravaju tok. Tačka obično dolazi na kraju”, kazao je on na početku.
A tačka susreta je i Kotor, jedinstven grad bogatog duha, tradicije, nasljeđa...
”Ovo je sažeta priča Aca Mitrovića i Vere Virijević Mitrović, umjetnika koji nam dolaze iz Srbije, iz Kraljeva, kraljevske Žiče i Prokuplja, do Kotora grada kraljeva. I eto još jedne tačke susreta, a riječ je o zlatnom 13. i 14. vijeku koji istorijski i kulturno spaja ova mjesta. A svjedoci smo, i nas na izložbi. Upravo boje fresaka i arhitektura prostora uticala je na ove umjetnike da se na svoj način posvete slikarstvu”, rekao je Premović, proglasivši izložbu otvorenom.
Umjetnica Vera Virijević Mitrović na otvaranju se obratila prisutnima i istakla da je ovo zapravo njihovo prvo zajedničko predstavljanje van granica Srbije i da joj je posebno drago što je to upravo u Crnoj Gori, odakle vuku korijene.
”Čast nam je da izlažemo u ovako istorijski bogatom i duhovno punom gradu. Ovo je nama prvi izlazak sa svojim radovima van granica naše zemlje, tačnije u prijateljsku i blisku nam Crnu Goru, odakle su i naši korijeni. Željeli smo izložbi da damo radni naziv ‘Povratak korijenima’ - korijenima života, naše umjetničke inspiracije, samim tim što u mojim radovima dominiraju simboli mora, gdje je i more izvor života. U Acovim radovima to je više neka lirska apstrakcija koja je prouzrokovana njegovom izrazitom osjećajnošću, ljudskom toplinom, a kod mene je ipak taj rodoljubivi pristup kamenu, nešto što me kao umjetnika definiše. Mnogo toga emotivnog je nabijeno u našem iskoraku u Kotor i jako nam znači ova izložba. Zahvaljujem se organizatorima što su nas žirirali i prihvatili za ovaj prostor”, rekla je Virijević Mitrović tom prilikom.
Govoreći dalje o karakteristikama njihovih djela i Premović je istakao sličnosti i razlike u stvaralaštvu Aca Mitrovića i Vere Virijević Mitrović, od građenja crteža, do kolorita.
”U načinu gradnje crteža-slike Aca Mitrovića, tačka je glavno uporište iz koga kreće eksplozija i front različite obojenosti, gdje vodena boja od jarkog usijanja nestaje u meandrima u kojima nastaje crtež. Dok su ovdje ti zemljani tonovi skamenjeni u ispucalu mozaičku formu od sitnih obojenih kockica. Veri je kvadratni oblik bojenog kamenčića uslovio drugu perspektivu i zahtjevniji proces gradnje mozaika koji su svoje mjesto našli u brojnim javnim prostorima”, objasnio je on.
Vera Virijević Mitrović u razgovoru za “Vijesti” objasnila je da su svoje zajedničko izlaganje započeli u junu 2014. godine nakon čega su, poslije prve uslijedile još dvije izložbe na kojima su se njihova djela povezala, nadovezala, ali i međusobno dopunjavala.
”Smatramo da se emocije ličnog doživljaja života neminovno pretaču i osjećaju kroz slikarev doživljaj umjetnosti. Taj iskren stav prema životu i umjetnosti je ono što nas u izlagačkom polju najbolje povezuje. Ako podvučemo crtu, naša glavna zajednička osobina je u stvari konstruktivan odnos, ljubav prema životu. I onda se ta životna radost i želja za stvaranjem odražava u našoj umjetnosti”, zaključila je Vera Virijević Mitrović razgovor za “Vijesti”.
Postavka je u Gradskoj galeriji Kotor dostupna do 14. februara.
Posebno vezana za kamen
Govoreći o stvaralačkom opusu Vere Virijević Mitrović, slikar i profesor na Fakultetu primijenjene umjetnosti Miroslav Lazović zapisao je da njen kosmos ima svoju tačku prema kojoj je sve usmjereno.
”Cilj slikanja kod Vere je uzvišen - da vrati iz zaborava i uspostavi duh. Svojim čistim i pastelnim površinama obasjava zaboravljene prostore, sfere. Njeni mozaici izlaze iz formata, prevazilaze vrijeme, plijene svojom jednostavnošću, čistotom izraza i nevinošću, postaju monument. Prozračnost i svjetlina pokazuju nadmoć duha nad materijom. Bjelina koja sviće donosi nam radost, a sadržaj ne opterećuje”, zapisao je Lazović.
On ističe da je njena karakteristika i to što je autonomna i originalna ličnost koja ne podliježe trendovima već ima izgrađen likovni jezik koji uspješno i lako prevodi u mnoge tehnike, ulivajući optimizam i ljubav za ono što je lijepo, dobro i prefinjeno.
”Ona crpi iz sebe, iz vjere u iskonsko, tražeći istinu. Njene slike izlaze iz duše, iz beskrajnog pejzaža, iz snova. Kod nje se osjeća radost stvaranja. Pozitivnu energiju pretače na tradicionalne slikarske tehnike, savladava otpor materije, udiše joj dušu. Kockice koje sabira, odabira i daje im pravo mjesto svjetlucaju i emituju blagost”, primijetio je.
Akademska slikarka i diplomirana novinarka Olivera Gavrić Pavić, govoreći o radu vere Virijević Mitrović podsjetila je na njene riječi: “Kamen apsorbuje toplotu Sunca, a geološkim porijeklom nosi u sebi trag o preobraćenoj toploti Zemlje - ima čudesnu moć da u sebi akumuliranu toplotu prenese na čovjeka-posmatrača, onog koji prima djelo, mozaik.
”Ona nesvjesno, iskonski opaža biomorfne oblike u kojima postoji napetost rasta, širenja. Takav odnos bih nazvala reliktom emocionalnog uvida u svijet nasuprot onom koji misli da se može stvarati ni iz čega i da treba biti ‘nov’. U tome je dosljedna bez obzira na tehniku, ali je za kamen posebno vezana”, piše Gavrić Pavić.
Ona poručuje da isključivo emocionalnim uvidima posmatrač može doživjeti toplotu i klijanje u kamenu, koji inače slovi za hladan, nijem i vječni entitet.
”U stvari, čovjek je ono što klija i njegova neuništiva moć obnavljanja. Bezbrojni počeci i nova rađanja. Umjetnica je sve to shvatila jer potencira vezu kamena i organskog svijeta i u svojim naizgled jednostavnim radovima traži Gaudijev ključ - pobjedu nad prolaznim, nad smrću”, piše Gavrić Pavić.
Vera Virijević Mitrović rođena je 1980. godine u Prokuplju. Diplomirala je 2003, magistrirala 2006. godine na Fakultetu za primenjene umetnosti u Beogradu, a trenutno je na doktorskim akademskim studijama istog fakulteta. Za sobom ima veći broj radova u javnom prostoru i 19 samostalnih izložbi.
Dosljedan filozofiji svedenosti
Poput hedonističke trpeze crteža, južnjački raskošne i radosne, obrazložene suncem i jârom, je opus radova Aca Mitrovića, zapisao je ranije slikar Miodrag Anđelković.
”Sa razlogom sam se pitao (a i pitam se) koja je to tanka i neizvjesna odluka koja slici oduzima atribute konvencionalnosti znane i njegovane i prepušta ih crtežu. Zar je stvarno boja ono što oduzima autonomiju i samosvojnost crtežu i deklariše je kao sliku? Dilema koja muči Mitrovića sjekira i sve nas koji jednako volimo i sliku i crtež”, zabilježio je on svojevremeno.
Slikar i književnik, restaurator i konzervator, Milan Đokić, istakao je da se autor fokusira na čvrste korijene koje prepoznaje kao temelj svog rada.
”Sumirajući put Aca Mitrovića, od početne ideje do realizacije u opredjeljenju za razvoj traganja i rezultata, čitljivih i prepoznatljivih puteva, dolazimo do zaključka o čovjeku-stvaraocu, koji je svoj put trasirao u opredijeljenosti za čvrste korijene, u formi spontanog naboja, prepoznatljivog mira, tišine i nedvosmislene postojanosti, što i na prvi pogled o djelima neobičnog uzlaznog kretanja ukazuju na sučeljavanja sa umjetničkom porukom”, zapisao je ranije Đokić.
Akademski slikar Ivan Pavić na Mitrovićevim radovima primjećuje i zvučnost boja, ali sve u saglasju i balansu sa crtežom.
”Na pitanje upućeno jednom od starih zen slikara zašto slika samo crnim tušem umjetnik je odgovorio da su boje za djecu. Na Acovim radovima prisustvo drugih boja uopšte ne remeti autorovu dosljednost filozofiji svedenosti, karakterističnoj za haiku poeziju i zen slikarstvo. Naprotiv, zvučnost spomenutih boja, iako zaista i ima nešto djetinjasto, čak pojačava utisak neposrednosti u izvođenju, što sve zajedno pokazuje da se svijest umjetnika tokom rada fokusirala na elementarnu izražajnost, poželjnu u ovim umjetnostima”, zabilježio je Pavić.
Aco Mitrović rođen je u Kraljevu 1979. godine. Srednju umjetničku školu “Đorđe Krstić” završio je u Nišu 1998, Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju 2005, a postdiplomske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2007. godine. Za sobom im 17 samostalnih, više od stotinu grupnih izložbi i likovnih kolonija...
Bonus video:
