Novu knjigu crnogorske književnice Slavice Milošević “Progonjeni” nedavno je objavila izdavačka kuća “No Rules” iz Beograda, a pred čitaoca donosi zabilježena sjećanja nekoliko jevrejskih autora koji su preživjeli nacističke logore, kao i tome posvećene komentare i poeziju Slavice Milošević.
”Ovo je knjiga koja je posvećena stradalima u nacističkim logorima. Da se nikad ne zaboravi. Da se ne ponovi. Da ćutnjom ne budemo saučesnici pakla koji se desio zbog okrutnosti nacističkih monstruma, predrasuda i ravnodušnosti”, riječi su autorke na samom početku, a onda se kasnije nižu stihovi, rečenice, osvrti koji podsjećaju na odgovornost.
U razgovoru za “Vijesti” tim povodom autorka ističe da postoje mnoge knjige koje govore o stradanju Jevreja i Holokaustu i spominje dvije možda i najpoznatije Dnevnik Ane Frank i “Semper idem” Đorđa Lebovića.
”Kad pomislimo na spomenutu tematiku, sigurno su nam na umu te dvije knjige. Međutim, ja sam imala ideju da u jednoj knjizi objedinim autorska djela nekoliko određenih književnika, a kako bi ljudi prvenstveno saznali mnogo više o progonstvu, a onda i da bi dobili neka nova imena, zarad čitalačkog i iskustvenog osvježenja. Na primjer, zastupljena su neka djela Dana Pagisa, Paula Celana koji je pisac rumunskog porijekla ali je pisao na njemačkom jer je u Njemačkoj živio, tu je i Vislava Šimborska za koju malo ko zna da je, iako Poljakinja, bila Jevrejka. Našla sam spise Tomasa Mana, njegov dnevnik koji je veoma zanimljiv, a tu su i čuveni hemičar i književnik Primo Levi i, naravno Đorđe Lebović. U ‘Progonjenima’ se nalazi možda šest autora za koje sam sigurna da je malo ko čuo, tako da bih knjigu najprije okarakterisala kao dokumentarno-informativno-poetičku. Poenta je da čitalac istraži autore koji su zastupljeni u njoj i prvenstveno je to njen cilj”, otkriva ona na početku razgovora.
Proces uređivanja knjige i odabira djela bili su zahtjevni i odgovorni, a sve to ispraćeno je i autorskim radom Slavice Milošević, a odlično se uklopila i fotografija na koricama čiji je autor Sharon Gabay.
”Naravno, u knjizi je zastupljena i jedna moja pjesma. Pošto su Pagiz i Celan pjesnici, Primo Levi i pjesnik i pisac, tako sam i ja osjećala potrebu da napišem jednu pjesmu ‘Živi da ne prećutiš istinu’, a isto tako sam napisala i par svojih komentara koje čitalac može naći tokom čitanja. Dakle, postoje moji kraći komentari, a postoji i pjesma. Ipak, namjerno sam stavila akcenat na pisce i pjesnike za koje se može reći da su malo poznati i/ili manje čitani. Recimo, kada je u pitanju Paul Celan, malo ko će znati da je on jedan od najvećih rumunskih pisaca i da je napisao himnu Izraela. Preživio je logor, ali je nažalost umro 1970. godine skočivši u Senu. Primijetila sam da ima mnogo pisaca koji su preživjeli logor, ali kasnije sebi presudili”, kaže Milošević.
Na poleđini knjige, čija je urednica Sofija Živković, ističe se da je djelo neveliko, ali prevashodno informativno...
”Sa esejima pisanim motivisanim esejima drugih, pa su se tu našli i Paul Celan i Tomas Man, čija su spisateljska i egzistencijalistička opsesija bili upravo progonjeni. Strukturno i poetički, ovu knjigu možemo posmatrati i kao djelo u nastajanju, jer bi autorka sasvim sigurno imala i imaće još mnogo toga da kaže o ovoj temi, izvorima, podacima. Viševjekovno progonstvo nema kraj, čak ni kada se formalno i fizički završi”, navodi izdavač.
To potvrđuje i Milošević i citira Đorđa Lebovića: “Zlo je uvijek isto”. No, kao jedan od načina borbe protiv bilo kakvog zla, ona vidi upravo književnost.
”Književnost je jedino oruđe koje može da ubije zlo i zaborav. Književnost nikada ne umire, jer da može da umre, nacisti ne bi palili knjige, ne bi se i dan-danas zabranjivale knjige i slično. Koliko god neko pokušava da zgazi književnost, riječ živi. To je naše jedino oruđe da sačuvamo sjećanja. Međutim, neki pisci su hrabriji, neki nijesu hrabri uopšte, ali književnost zavisi od hrabrosti pisca. Ona je sveti dar na koji ne treba pljunuti i koji se ne treba koristiti, zloupotrijebiti glupostima i time staviti u ralje blata”, ističe ona.
Milošević dodaje da se književnošću čovjek bavi i upoznaje sa raznim važnim temama, bilo iz istorijskog, sociološkog, diplomatskog, kapitalističkog, globalističkog, aspekta. Koliko književnost ima moć da podstakne kulturu sjećanja i suoči pojedince i kolektive sa prošlošću, a dodatno s obzirom na stalno ponavljanje nekih obrazaca zla, Milošević kaže:
”Ljudi konstantno prave i ponavljaju greške, pa čak i u ovako važnim stvarima i temama. Dovoljno je reći da su se dešavali komentari tipa da se Holokaust nikada nije desio ili ko je kriv Srbima što su išli u Jasenovac, čemu sam sama svjedočila u Beogradu. Ne dozvoljavam da se gazi po žrtvama, kao ni, vjerujem, svaki savjestan čovjek. Iz tog revolta je meni i došlo da napišem ovakvu knjigu. Ne zamjerite na terminu, ali neuki ljudi i mrzitelji koji ne znaju šta će sa svojim životom ne mogu da shvate suštinu istorije i toga da se zlo dogodilo. Kako psihologija kaže, ono zlo koje mi ne možemo da pojmimo i shvatimo, onda to zlo apsolutno negiramo. Neki ljudi ga negiraju, a neki su zaista zli i puni mržnje, pa zato to i rade”, smatra Milošević.
U misiji da osvijetli zlo, na osnovu iskustava i sjećanja ljudi koji su bili njegove žrtve, nastala je ova knjiga, a u planu je i niz novih projekata, najavljuje Milošević, baš kao što je izdavač i predvidio.
”Imam u planu da izdam i jednu poemu za koju ne vjerujem da je iko čuo, pa ne bih ni otkrivala o čemu se radi. Ta poema je toliko tragična, možda istovjetna ‘Jami’ (Ivan Goran Kovačić), toliko teška za čitati da treba stisnuti zube i preživjeti. Pored toga, dobila sam ponudu iz Izraela i sasvim je sigurno da će knjiga ‘Progonjeni’ tamo biti objavljena, a najavljeno je i izdanje u Americi koje će ići preko njihovog PEN centra. Sasvim je sigurno da neću stati samo na ovoj, već ću objaviti i još jednu knjigu koja će biti i mnogo detaljnija i ‘deblja’. Ideja je da za narednu na neki svoj način obradim romane, tipa ‘Kada, ako ne sada?’ Prima Levija ili njegov ‘Periodni sistem’, onda od Lebovića “Anđeli neće sići sa nebesa” i tako dalje. Sakupljam te knjige i mogu reći da će to zaista biti ogroman poduhvat, a ovo je jedna uvertira u ono što će nastupiti”, poručuje Milošević.
Zarad objavljivanja knjige na engleskom jeziku, kaže, radi na tome da dođe u kontakt sa porodicom Đorđa Lebovića.
”Američko tržište pokazuje interesovanje da objavi ‘Progonjene’, a ja se ne bih usudila tek tako da prevodim Đorđa Lebovića, već mi treba odobrenje porodice, dok djela drugih autora već postoje na engleskom jeziku i nerijetko se dijele po internetu. Tako da planiram na neki način da dođem do njegove porodice”, otkriva ona.
Podsjećajući da je izdavač “No rules”, a glavna urednica Sofija Živković, Milošević najavljuje promocije u Srbiji.
”Izdavači su uradili sve što je do njih, pa sada pripremamo i promocije, pa će jedna uskoro biti u Beogradu. Ono što mogu da najavim je mali sajam knjiga u Novom Sadu od sedmog do 14. marta, a nakon toga slijedi u Beogradu. Do sada nijesam dobila nijedan poziv za Crnu Goru. Svakako, izdavačka kuća ‘No rules’ se potrudila da knjige budu distribuirane po Srbiji, biće u knjižarama Delfi i Vulkan u Beogradu, a u zavisnosti od ponuda ‘Progonjeni’ će biti predstavljeni po Srbiji, možda i vani. Ne želim da se namećem, već samo da informišem ljude, a uvijek sam i otvorena za saradnju i dogovor ukoliko neko zatraži knjige”, kaže Milošević.
Za kraj razgovora, poželjela je da citira dio “Semper Idem” Đorđa Lebovića:
”Neću da ti kažem hvala jer smatram da je to tvoja dužnost. Antisemitizam je i vaše prokletstvo, zlo koje pogađa vas isto koliko i nas. (...) Dođosmo iz smrti i pređosmo u život, jer ljubismo… Svako ko ne ljubi, krvnik je ljudski i zazire njegovo srce jer ne pozna ljubav koja je dar od Boga”, podsjeća Milošević i dodaje:
”Mislim da je to univerzalna poruka za sve ljude, ne samo kad je u pitanju antisemitizam, nego i bilo koja vrsta diskriminacije i rasizma”, zaključila je književnica.
Umjetnost je snaga
Slavica Milošević rođena je 1992. godine na Cetinju. Piše poeziju, novele, eseje... Za sobom ima zavidan broj objavljenih knjiga, a posebno ističe zbirku poezije “Plava pomorandža”, a iz koje su neke od pjesama prevedene na italijanski jezik, u okviru festivala Barski ljetopis.
Takođe, Milošević piše za “Jerusalem Post” i “The Times of Israel” i članica je PEN America. Voli hibridizaciju i intertekstualnost.
”Umjetnost je snaga, energija je želja da podijelimo taj dar sa drugima. Naravno sve to ne bih uspjela da zaista nisam okružena istinski dobronamjernim ljudima i profesionalcima kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu. Bezuslovno volim svoj posao i on mi je na prvom mjestu, to je ljubav koja me nikad izdati neće i vrijedna je svake žrtve jer je protkana istinom, zato joj posvjećujem mnogo vremena”, rekla je jednom prilikom za “Vijesti”.
Bonus video:
