Muzičko stvaralaštvo žena nije čest odabir instrumentalista na koncertima, no, iz godine u godinu, zahvaljujući projektu “Kompozitorke iz sjenke” koji radi muzička urednica u KIC-u Budo Tomović Maja Popović interesovanje raste kako izvođača, tako i publike.
Zahvaljujući ovom projektu već devet godina promovišu se djela iz pera kompozitorki nastala u doba romantizma, klasicizma, pa i ona skoro napisana.
I ove godine, koncert koji će večeras biti održan u KIC-ovoj Velikoj sali od 20 časova biće pravi praznik za ljubitelje klasične muzike s obzirom na to da će sve kompozicije biti premijerno izvedene. Na programu su djela Sonata za kontrabas i klavir Sofije Gubajduline (solisti Ana Zvicer i Aleksej Kurbatov), Sonata za violončelo i klavir Dore Pejačević (izvešće ga Dmitri Prokofjev i Vladana Perović) i dok će Trio za flautu, klavir i violončelo Luize Faran svirati Žana Lekić, Nataša i Mladen Popović).
Ovaj program okuplja uglavnom domaće instrumentaliste, soliste i kamerne muzičare u raznovrsne ansamble i doprinosi da se na našoj muzičkoj sceni čuju djela jedinstvene vrijednosti i ljepote koje su stvarale kompozitorke u sjenci moćnih mentora, porodičnih i društvenih normi epoha u kojima su stvarale.
Svake godine ima izvođača koji se prvi put susreću sa djelima žena, no ima i onih koji se ovom konceptu često vraćaju, a jedna od njih je flautistkinja Žana Lekić.
”Ovaj projekat je zbog toga što se ovakva djela ne biraju često, mnoga su čak premijerno izvedena, izuzetan i opstaje godinama. Vrijeme u kojem su stvarale kompozitorke koje su bile u sjenci bilo je takvo da im je mnogo trebalo da se izbore za svoj prostor i da njihova muzika koja ima ozbiljan kvalitet dođe do izražaja. Ako već živimo u savremenom dobu, ogriješili smo se o žene koje su bile kompozitorke jer uvijek dajemo prednost kapitalnim djelima. Negdje za to mogu da nađem opravdanje jer u toku školovanja nikad nemamo dovoljno vremena da pokrijemo program koji bismo željeli. Uvijek polazimo od kapitalnih djela klasične muzike koja su i zbog edukativnog i stilskog karaktera i svega što još nose u sebi neophodna da ih savladamo. Onda dođemo u neko doba kada kao profesionalci i zreli muzičari možemo da sviramo ono što želimo i da se posvetimo programima koji su bili zapostavljeni i nepravedno sakriveni”, smatra Lekić, koja ne krije da joj je zadovoljstvo što u okviru ciklusa koji već godinama njeguje KIC imam izuzetnu priliku da damama koje su stvarale prekrasnu muziku daju prioritet.
”Ono što je vrlo interesantno, ta muzika je prepoznatljivo ženska sa tom emocijom, harmonijom koju nosi. U svakoj toj kompoziciji prepoznajemo ljepotu ženskog senzibiliteta. Uvijek su ti koncerti i posjećeni i imaju sjajne kritike, publika koja prati klasičnu muziku zahvalna je i organizatoru koji je prepoznao važnost tog projekta i nama koji sviramo tu muziku. Nepravda nas prati godinama jer moramo sa đacima i studentima proći programe koji su standard i savladati ih, ali kad dođe vrijeme da biramo programe, mi se posvećujemo i otkrivamo toliko nove-stare muzike koja je nepravedno sakrivena”, objašnjava za “VIjesti” Lekić, koja je sa kolegama iz tria odabrala kompoziciju autorke Luize Fran koju je stvarala tokom romantizma. No, djela njenih poznatijih kolega Šumana, Lista, Čajkovskog, Bramsa danas su lako dostupna, dok za onima koje su napisala kompozitorka treba tragati i istraživati.
”Tragamo i znamo da postoje djela kompozitorki. Već godinama Maja Popović sa nama zajedno radi na tome. Nekad se desi da ona traga za literaturom, sprovodi istraživanje, a nekad i mi prepoznamo neke kompozicije koje bismo željeli da izvedemo u sklopu ovog ciklusa”, otkriva proceduru traženja partitura.
Kamerni trio sa Muzičke akademije koji pored Lekić čini i bračni par Popović odavno je želio da na svoj repertoar uvrsti ovo djelo Luis Faran.
”Sticajem okolnosti smo ga ponudili KIC-u da ga izvedemo u sklopu njihovog programa. Svi mi koji smo zainteresovani za djela žena kompozitorki znamo da je taj stvaralački jezik prepoznatljiv i negdje nam je vrlo interesantan da ga savladamo. Osim svega što već imamo na repertoaru, ovakva djela predstavljaju svojevrsni izazov. Na obostrano zadovoljstvo i organizatora i nas izvođača uvijek se to uobliči u taj koncert i već godinama, ne kontinuirano, već u zavisnosti od ideje samog koncerta i koncepta te večeri, dešavalo se da sam bila dio različitih izvođenja i različitih koncerata. Sva ta istraživanja nam pomognu da dođemo do tih djela. Na Zapadu su ona dostupna, a mi koristimo tehnološka sredstva i savremeni trenutak da dođemo do informacija”, ispričala je Lekić, koja se kao dugogodišnja profesorka na Muzičkoj akademiji na Cetinju u sklopu programa koji mora proći sa studentima trudi da promoviše i djela kompozitorki.
”Imam sreću da predajem kamernu muziku što mi daje malo više mogućnosti i za istraživanje i za eksperimentisanje. Inače se trudim da sa studentima pravim svojevrsne dogovore i nikako ne insistiram na nečemu što im se ne dopada ili ne prija njihovom senzibilitetu. Trudim se da pomirim sve to jer ipak radimo posao koji volimo, školujemo se za to. Normalno je da ne možemo svirati samo ono što nam je blisko, ali se negdje trudim da u svemu tome uživanje bude obostrano. Nekad programi koje im daje zavise od sastava koje imam na toj godini, ali i kapaciteta i interesovanja studenata. Oni koji žele imaju mogućnost da zajednički istražujemo sa literaturom, sviramo djela koja nijesu svirana, vrlo često pribjegavamo tome. Imamo tu vrstu komfora koju profesori glavnih predmeta nemaju jer su u obavezi da ispoštuju taj neki protokol i program. Ovaj posao je kreativan i uvijek vam daje prostora za tu raznovrsnost i istraživanje. Mnogo zavisi od kreativnosti izvođača, afiniteta, sposobnosti. A trudimo se da. Ne volim klišee i prestroge norme, formalizam. To nas sve ograničava. Volim zajedno sa studentima da idemo novim putevima, da i njima bude zadovoljstvo da rade posao, studiraju i rade to što vole a i meni zajedno sa njima”, zaključuje Lekić.
Bonus video:
