Novinarski tekstovi često mogu biti pouzdana svjedočanstva jedne opštine, države, naroda, jednog vremena. Zna to odlično Gojko Knežević koji je duže od četiri decenije "oštrio" novinarsko pero, a nakon toga odlučio da dio tekstova objavi kao podsjetnik na ljude i vremena koja su prošla, ali i kao putokaz onima koji tek dolaze.
Nakon knjiga reportaža, "Ljudi pomena vrijedni" i "(Ne)obični među nama", izbora intervjua "Susreti i riječi" i zapisa o arheološkim lokalitetima i kulturno-istorijskim spomenicima "Tragovima života", na red su došla "Sela i domaćini", knjiga koja još uvijek miriše na štampu. Prirodan slijed, smatra autor.
"Kako i sam naslov sugeriše, riječ je o poljoprivredi i životu na selu, ali i preduzećima koja su manje-više doprinosila razvoju agrara. Sabrani su tekstovi u posljednje dvije decenije minulog i prve dvije decenije ovog vijeka, koliko sam o toj oblasti pisao, kao seljačko dijete, s posebnim senzibilitetom i poštovanjem seljaka, koje smatram najvitalnijim i najstamenijim dijelom društva", zapisao je Knežević u uvodnoj riječi knjige.
Na skoro 350 stranica stalo je 139 tekstova objavljenih u "Pobjedi" (reportaža, zapisa, razgovora) o selima, uzornim domaćinima, agropreduzećima, o vremenima kada se o "seljaku malo brinulo", ali i o gorštacima koji su odoljeli svim nedaćama i opstali.
"Mislim da dužina zapisa i datumi kada su objavljeni u novini mogu čitaoce 'odvesti' u tadašnje društvene okolnosti, u kojima su konkretne teme obrađivane i tekstovi o domaćinima nastali, najčešće, po mjeri urednika i pomoći im da sagledaju državni odnos prema selu i poljoprivredi", smatra autor.
Kneževićeva knjiga je, ističe jedan od recenzenata, prof. dr Rada Šarovića, pouzdano svjedočenje o crnogorskom selu i jedna vrsta istorijske hrestomatije koja može dobro poslužiti budućim istraživačima da opišu i objasne društvene procese, ali i analiziraju seljačko društvo. Kako je zapisao, zbirka članaka koji su decenijama brižljivo sakupljani, ima monografski, ali i emancipatorski karakter.
"Ovim rukopisom se akcentuje jedno od glavnih obilježja seljačkih društava, njegova naglašena uklopljenost u prirodne uslove u najširem smislu, koji neposrednije oblikuju sve društvene odnose, društvene procese i kulturne tvorevine u ovom tipu društva, nego u industrijskim i urbanim društvima", zapisao je Šarović.
Prema njegovim riječima, osnovni i najvažniji činilac koji spaja sve priče u knjizi je "domaćin sa veoma ograničenim uticajem na evoluciju sela i crnogorskog seoskog društva".
"Cjelokupna knjiga je usmjerena ka momentu potencijalne revitalizacije crnogorskog sela i društva u globalu, sa najvažnijim akcentom da se skrene pažnja na neka nova pitanja i probleme ruralnih prostora u Crnoj Gori", zaključio je Šarović.
Nakon što je, zapisao je prof. dr Miroslav Doderović, drugi recenzent knjige, Knežević zvanično odložio novinarsko pero odlučio je da sabere zapise o poljoprivredi i životu na selu tokom četiri decenije "u nadi da će zbirka zadovoljiti radoznalost i starih i novih čitalaca", a da će tekstovi "početi novi život". Dominantna je želja autora, smatra Doderović, da što više otrgne od zaborava, da zapamti i zabilježi. Knjiga, prema njegovim riječima, ima i dokumentarni karakter i značaj, i "plijeni analizama ogromne građe i činjenicama o selu".
"Njen poseban značaj je u tome što ona dolazi u vrijeme kada se u Crnoj Gori čine napori da se ovoj problematici prilazi na naučan i kreativan značaj", smatra Doderović.
Knjiga je, prema njegovim riječima, dobra matrica u povezivanju geografskog, istorijskog, ekološkog i njegove sprege sa aktuelnim na selu. Ona ima edukativnu i istorijsko-informativnu vrijednost, a posebna vrijednost su stil i način obrade tekstova.
"Pisano je naučno, stručno, veoma čitljivo, privlačno i zanimljivo", zapisao je Doderović uvjeren da će knjiga novim istraživačima biti pouzdan izvor informacija o odnosu države prema poljoprivredi i stanju u crnogorskom selu.
Izdavači knjige, koja je obogaćena crno-bijelim fotografijama iz Kneževićeve arhive, kao i iz kolekcija fotoreportera Željka Šapurića i Luke Zekovića i porodičnih albuma sagovornika, su Geografsko društvo Crne Gore i Narodna biblioteka Velika.
Bonus video:
