Iako jednostavno postavljena u formi ispovijesti, jednako je i žestoko realna predstava “Moj muž”, baš kao što efektan rukopis Rumene Bužarovske i nalaže.
Rediteljka Nela Vitošević i glumački ansambl Dramskog teatra iz Skoplja zašli su u dijalog i sa sobom iz prošlosti, zajednicom iz koje potiču, društvom u kojem bivstvuju, ali i publikom u Podgorici, treće večeri festivala Regionalne unije teatara Ruta grupa Triglav
Na scenu su iznijeli interpretirani, blizak, ali i mozaik dosljedan tekstu priča Rumene Bužarovske objavljenih u zbirci “Moj muž” sjevernomakedonske književnice.
Svojevrstan kolaž situacija u kojima je uvijek žena središte radnje koja se, nekada, oko nje sama od sebe dešava, najčešće je pasivno posmatra ili iz inata reaguje, donosi isprepletana sjećanja i poznate situacije svih generacija stasalih u patrijarhalnim sredinama. Posljedice različitih trauma, konzervativizma koji podrazumijeva izostanak nježnosti i, često od djetinjstva kaljenje ili čeličenje, manjak iskrenosti i komunikacije, ali i slobode - govora, odlučivanja, delanja, izbora, vidno su doprle do publike u KIC-u “Budo Tomović” gdje je Gradsko pozorište Podgorica treći put domaćin festivala.
Jasno je da se od stigmi i stereotipa teško otrgnuti, međutim, nekad nedostaje i inicijative, što lako može učiniti da postanemo žrtve sopstvenih koraka. Lične priče koje zadiru duboko u psihu pojedinca, djeluje da su i dalje tabu teme, s obzirom na tjeskobu, muku, ali i sram s kojim publika posmatra scene poznate u (nečijem, ako ne svom) iskustvu, i sama doživljavajući katarzu, bez pauze iskačući iz priče u priču.
Sa svime savršeno korespondira i scenografija - sto, stolice i tri niše/ormara podijeljena na više zasebnih prostora - fioka, koje vrlo lako predstavljaju i zapečaćene fioke sjećanja koje akteri komada otvaraju i sa kojima se sučavaju. Sve to dodatno je uzvišeno ličnim iskustvom glumaca, a u krajnjem i rediteljke, koja dopunjavaju, svakako već lične i poznate situacije, događaje, borbe, živote...
”Naša predstava je sastavljena od pet priča Rumene Bužarovske i mi smo svaku od njih nadograđivali sa našim ličnim pričama koje smo sprovodili kroz improvizaciju, raznim psihološkim vježbama i razgovorima... Od njih smo napravili autorske monologe koji su isprepletani kroz osnovni materijal koji smo imali, zbog čega nam je ova predstava jako važna, a publika je to prepoznala, kako u Podgorici, tako i širom regiona”, kazala je rediteljka Nela Vitošević na okruglom stolu održanom nakon predstave, a koji je moderirala Dragana Tripković, dramaturškinja Gradskog pozorišta.
U većini priča teška za “žvakanje”, ali i “varenje”, radnja, igra, riječi, pa i gluma, proizašli su kao vidna “posljedica” empatije i poistovjećivanja ili u najmanjem razumijevanja opisanih karaktera. Sara Klimoska priznaje da je rad i suočavanje sa ovakvim kolažom snažnih slika bio težak.
”Rad na ovom komadu je bio jako težak, ne samo sa aspekta prolaženja kroz Rumenine tekstove, već te ‘psihoterapije’, kako je ekipa formirala naziv za vježbe koje su dodirivale naše lične i jako duboke probleme koje smo mi možda htjeli da zaboravimo, a sad smo morali da se vratimo na njih. To je, sa druge strane, meni lično pomoglo da se izgradim kao glumica i kao čovjek”, zaključila je Klimoska.
Za razliku od nje, Emiliji Kocevskoj nije bilo posebno zahtjevno izboriti se sa onim što je proces rada na pozorišnoj predstavi (do)nosio, ali je bilo teško prisustvovati borbi koja se dešavala u njima samima.
”Meni i nije bilo toliko teško da ispoljim svoje lične priče koje sam spajala sa odgovarajućom scenom, već da gledam svoje kolege kako dijele njihove bolne priče. Ovo je zaista jedan intenzivan komad i još se svakome desi da na probama zaplače”, rekla je Kocevska.
A suza, knedli, uzdaha, pa i povika, te meškoljenja, bilo je i u publici, a u čitavoj težini tema neke od reakcija su bile i odlazak sa predstave, grohotno smijanje u jedinom trenutku lakog osmijeha, a u krajnjem i duge ovacije, aplauzi, stajanje, povici podrške...
U svemu tome, kada se čovjek suoči sa privatnim stvarima, otkriva nove stvari za sebe, pa i sebe samoga, istakao je glumac Igor Angelov.
”U odnosu na ostatak ekipe, najviše sam puta radio sa Nelom i znao sam u kom smjeru ćemo da se krećemo i koja vrata ćemo da otvaramo... Ovo mi predstavlja najdražu predstavu koju sam radio sa njom. Ovaj proces mi je pomogao da uđem u nešto što se zove iznošenje ličnih stvari. U početku sam bio skeptik oko ovakvog pristupa rada na komadu, jer sam navikao da uzmem tekst, stavim masku i igram lik, što je bezbjedno, ali kada se čovjek suoči sa privatnim stvarima, otkriva nove stvari za sebe”, istakao je on Igor Angelov.
Svi članovi ansambla, ogoljeni su na sceni, jednako kao i likovi koje igraju, ali i publika koja ih orkestrirano prati. Iako u komadu, pa i u knjizi Rumene Bužarovske, fali snažnih likova koji bi, makar i djelimično, uzeli svoj život u svoje ruke, suočili se sa onim što predstavlja uzrok ili što koriste za (o)pravdanje, pa i izgovore, možda će upravo to podstaći gledaoce da pretresu fioke sopstvenog bića, otrgnu se okovima patrijarhata, društva i same sebe, prihvate slobodu i uživaju u luksuzu života i upravljanja njime.
Na redu “Bog masakra” iz Ljubljane
Festival se nastavlja večeras, predstavom “Bog masakra” u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog koja će biti izvedena u 20 časova u celikoj sali KIC-a “Budo Tomović”.
U predstavi igraju: Jana Zupančić, Uroš Smolej, Iva Krajnc Bagola i Sebastijan Kavaca.
”Dva jedanaestogodišnjaka su se potukla na dječjem igralištu. Pošto je jedan od njih dvojice izgubio dva zuba zbog udarca štapom, njihovi roditelji dogovaraju susret, kako bi popričali o nesrećnom incidentu. Susret u otmenom pariskom stanu započinje pristojnim ćaskanjem, u smirenim i pomirljivim tonovima, ali na uglancanoj pokožici građanske kultivisanosti se vrlo brzo javljaju pukotine. Odnosi postaju napetiji, zaoštravaju se i prelazi se u međusobno optuživanje i sveopšte obračunavanje sve većih razmjera”, navodi se u najavi komada.
Pored “psihološkog rata između parova”, na vidjelo izlaze i dugo skrivane nesuglasice, iz oba braka.
”Seksističke, rasističke i homofobne opaske samo se ređaju, a zapanjuje i njihova ekstremna egocentričnost i odsustvo empatije. Dešavanje eskalira, a svađa sinova je još samo zaboravljen šlagvort”, piše u opisu.
Bonus video:
