Ispovijest Beograđanke koja na put kreće kao dokazana umjetnica, a doživljava tragikomični rigidni tretman evropske birokratije i malograđanštine, kako se to navodi u opisu djela, poslužio je kao inspiracija za prvu migrantsku operu, muzičko-scensko djelo “Ex/odus radosti” u režiji Eve Hribernik iz Slovenije.
U pitanju je “pozorišno-muzička freska, prva migrantska opera, ili u podna-slovu: Apolitičan koncert za talenat, vizu i beskrajni aplauz...”, a komad je izveden i na ovogodišnjim Hercegnovskim aprilskim pozorišnim svečanostima (HAPS) gdje je dobio ocjenu publike 4,42.
Dirigentkinja je Jelena Sasnik koja je i autorka teksta, a pored nje i Hribernik, tim čine Maja Gal Štromar koja je bila zadužena za dramaturšku obradu djela, muziku potpisuje Nataša Bogojević, solistkinja je Katja Konvalinka, a igra Vanja Iva Krečič. Kamerni ansambl Slovenskog kamernog muzičkog gledališta čine: Luka Železnik Mlejnik (flauta), Ana Semič Bursać (klavir), Ana Julija Mlejnik Železnik (violina), Andrej Zupan (klarinet), Neža Verstovšek (violončelo), a sve u produkciji Slovenskog kamernog muzičkog gledališta iz Ljubljane.
Kompozicija Nataše Bogojević “Emigrantski valcer” iz predstave “Ex/odus radosti” dobila je Grand-Prix na festivalu moderne muzike u Meksiko Sitiju 2020. godine.
Eva Hribernik je slovenačka operska režiserka, rođena u Ljubljani 1990. godine, a bavi se i muzikoterapijom. Nakon što je diplomirala dramaturgiju na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju Univerziteta u Ljubljani, put ju je odveo u Italiju, gdje je završila studije operske režije na Accademia per L’Opera Italiana u Veroni.
Tamo je stekla i zvanje magistra muzičke terapije na Muzičkom konzervatorijumu E.F. Dall’Abaco. Studirala je i na Institutu za muziku i pozorište (Institut fur Musik und Theatervissenschaft) Univerziteta u Berlinu i završila postdiplomske studije indijske muzike na Muzičkom konzervatorijumu Arrigo Pedrollo u Vićenci.
Raznovrstan spektar djelovanja i angažmana učinio ju je prepoznatljivom na evropskoj sceni, a za svoj rad je dobila i brojne nagrade. O sebi kaže: “Gledam u centar. Prepoznajem sinhronost događaja. Proširujem načine gledanja. Ovo je moja priča. Ovo je moja strast. Ovo sam ja”, a o svemu tome više govori u intervjuu za “Vijesti”.
Nakon što je migrantska opera “Ex/odus radosti” prikazana u Herceg Novom, kakvi su utisci, jeste li upoznati sa reakcijama i impresijama publike? Sa druge strane, kako biste opisali ovaj komad onima koji ga nijesu gledali, o čemu se radi i šta nam donosi?
Prije svega, željela bih da se zahvalim Festivalu HAPS na veoma lijepom dočeku našeg tima. Pošto je predstava izvedena na slovenačkom jeziku, publika je mogla da prati priču kroz titlove na svom jeziku. Tokom i nakon izvedbe komada imala sam osjećaj da ih je priča dirnula. Utisci nakon nastupa su veoma snažni i pozitivni.
Ovaj komad predstavlja dramatizaciju djela “Dnevnik jedne migrantkinje” (Diary of a migrant women) naše dirigentkinje Jelene Sasnik, koja je u Sloveniju došla iz Srbije sa željom da napravi karijeru kao dirigentkinja. Nailazila je na mnoge prepreke, uglavnom birokratske prirode, a njen put nije bio lak. Bez obzira na sve, nije odustajala i slijedila je svoj san da se ostvari kao umjetnica.
U fokusu našeg komada je odnos sredine prema pojedincu koji je u ovu sredinu emigrirao iz neke druge. Pojedincu je potrebno mnogo vremena i energije da bi se osjećao prihvaćenim u novoj sredini.
Samom naznakom da je u pitanju migrantska opera otkriva se da je povezana sa ljudima koji su iz različitih razloga prinuđeni da napuste svoje domove. Kakav je životni put tih aktera u Vašem djelu?
Naša priča govori o muzičarki, umjetnici koja napušta svoju zemlju i susreće se sa nizom problema kada se preseli u drugu. Pošto smo svi mi koji smo kreirali ovu predstavu imali slično iskustvo, bez obzira gdje smo tražili “novi dom”, željela sam da predstava bude takva da njena poruka dotakne što širi krug gledalaca. Priča je univerzalna i privlači ljude sa svih strana svijeta.
Kako ste uspjeli da povežete sudbine i iskustva migranata iz različitih djelova svijeta u jednu priču i koliko je bilo izazovno obraditi pitanja integracije, egzistencije, ali i prošlosti migranata?
Tokom procesa nastajanja ovog ostvarenja, autori, odnosno kreatori, su mnogo razgovarali jedni sa drugima i razmjenjivali iskustva. Želja mi je bila da dio tima i same predstave budu i muzičari koji sviraju “Migrantski valcer” kompozitorke Nataše Bogojević, pa smo njih postavili u centar scenskog prostora. Kao i u operi, muzika je centralni element i u ovoj muzičko-pozorišnoj predstavi.
Pored osjetljive i važne teme, pristup tome putem opere djeluje dodatno poseban, zahtjevan... Kao izuzetno svestrana umjetnica, na osnovu čega birate medij kojim ćete se izraziti i koliko se rukopis i sredstva razlikuju u zavisnosti od žanra predviđenog komada? Takođe, koliko je proces važan faktor u svemu tome?
Po mom mišljenju, muzičko pozorište je izuzetno moćno kao medij kojim možete snažno da dotaknete publiku. Muzika je centralni element oko kojeg se gradi djelo i njegova izvedba. Kao režiserka opere, uvijek pokušavam da uhvatim flou (flow), odnosno tok, ritam muzike. A svako muzičko djelo ima svoju dramaturgiju...
”Migrantski valcer” se sastoji od nekoliko muzičkih djela koja se u predstavi pojavljuju kao različite “stanice” na putovanju glavne junakinje... Pored muzičkih segmenata, uključili smo i naraciju glumice, a onda na kraju izvodimo “Migrantski valcer” u cjelini.
Možete li otkriti publici i nešto o svom projektu “The Power of Sound” i kakvo je bilo iskustvo rada sa gluvim i nagluvim osobama? Kakva je i kolika zapravo moć muzike i jesmo li je svjesni?
Od detinjstva imam i gajim ljubav prema muzici i zvuku, pa veliki dio svog vremena posvećujem istraživanju uticaja muzike ili zvuka na ljude. Sve što nas okružuje vibrira svojom frekvencijom. Svako od nas ima svoju prirodnu frekvenciju. Pošto je današnji tempo života tako brz i stresan, često se udaljavamo od te prirodne frekvencije i to se takođe može manifestovati kroz neku bolest, odnosno kao bolesno stanje. U tom slučaju, muzika ili zvučna terapija nam mogu pomoći da uspostavimo ravnotežu u našim tijelima i našim životima.
Radionica “Transformativna moć zvuka” je seminar o teoriji i praksi na kome se polaznici upoznaju sa najvažnijim zakonima zvuka i uče kako da sviraju na harmoničnom pjevanju činija. Svjesna upotreba ovog drevnog vibracionog instrumenta u svakodnevnom životu je način na koji svako može da unese harmoniju u svoj život.
Kako Vaš rad na projektima koji se bave društvenim pitanjima, poput “Tolerancija, prihvatanje, poštovanje” (Tolerance, Acceptance, Respect), utiče na Vaš umjetnički izraz generalno i na Vas kao umjetnicu, ali i građanku, pa i aktivistkinju? Čemu težite putem svom umjetničkog angažmana?
Kao osoba i umjetnica, stalno težim kontinuiranom ličnom i duhovnom rastu. Svaki novi projekat je upravo zbog toga i vrijedan. Svaki put pokušavam iznova i iznova da svojim kokreatorima pristupim na tolerantan način, ali i zadržim sopstveni prostor, a kako bi se svi mogli slobodno izraziti u okviru projekta. Svakako, pozorište je mjesto koje je ogledalo društva i koje bi trebalo to ogledalo da prikaže društvu. Kao rediteljka nastojim da ohrabrim publiku da se preispita i transformiše nakon gledanja različitih predstava.
Interesantno je da u nekim slučajevima spajate opersku muziku sa drugim žanrovima, poput elektronske muzike ili džeza. Koliko prostora za eksperimentisanje i izražavanje nude opera, pozorište, muzika?
Prostor savremene opere i muzičkog pozorišta nudi mnogo mogućnosti za eksperimentisanje između različitih muzičkih žanrova. U Sloveniji trenutno ima mnogo kompozitora koji pišu djela za muzičko pozorište, odnosno mjuzikle, i mogu reći da je na snazi pravi procvat u ovoj oblasti.
Izučavali ste, a sada se i bavite muzikoterapijom. Šta to zapravo podrazumijeva, koje su prednosti i koristi te prakse i kako je primjenjujete u umjetničkom procesu?
Proučavanje muzikoterapije dalo mi je bolji uvid u to šta je zvuk i kakav uticaj može imati na ljude. Različite tehnike muzikoterapije redovno uključujem u kreativne procese u pozorištu. Jedan primjer toga je usaglašavanje, harmonizacija prije probe ili grupne zvučne kupke kako bi se pjevači i glumci opustili. Efekti ovih tehnika se manifestuju u boljoj koheziji grupe, što omogućava još veću kreativnost u samom umjetničkom procesu.
Koliko su ljudi upoznati sa time i kako će se terapija muzikom razvijati u budućnosti? Takođe, da li Vas u toj oblasti nešto posebno podstiče na dalja istraživanja i usavršavanja?
Vjerujem da različitim tehnikama muzikoterapije možemo doprinijeti kvalitetnijem stvaralačkom procesu. Kao rediteljka se osjećam odgovornom da obezbijedim prijatnu atmosferu na probama i da pružim bezbjedan prostor za sve uključene u projekat. Iz tog razloga težim i tražim nove, inovativne pristupe u radu sa grupama.
Da li na nečemu trenutno radite ili imate neke planove za dalje?
Nastavljam sa svojom misijom kao umjetnica frilenser. Imam mnogo novih, inspirativnih projekata u planu u budućnosti, jednako u žanru opere i pozorišnog mjuzikla. Idem svojim putem, puna inspiracije i entuzijazma, radujući se svemu što (me) čeka i krije se negdje.
Da li biste nešto dodali ili poručili čitaocima?
Hvala Vam na pozivu i prilici. Šaljem puno pozdrava iz Slovenije.
Tehnologija pomaže pozorištu
Kako moderna tehnologija utiče na stvaranje, produkciju i distribuciju umjetnosti i kako se sve promjene na tom, ali i društveno-političkom polju odražavaju na umjetnike, ali i publiku koja “konzumira” sadržaj?
Moderna tehnologija nam pruža mogućnosti različitih pristupa u smislu inscenacije. Tako se definitivno možemo dodatno približiti savremenom gledaocu. Takođe, moderna tehnologija može biti od velike pomoći kada je u pitanju promocija pozorišnih ostvarenja najrazličitijih žanrova, a bez čega bi gledalište i scena vjerovatno bili prazni(ji). S obzirom na to da mi radimo i stvaramo za publiku i zbog publike, tehnologija nam u tome i pomaže.
Misija kreiranja svjetova koji se rađaju iz moći muzike
Često se govori da je muzika univerzalni jezik, no kako ona može da podstakne dijalog i razumijevanje između različitih kultura i zajednica?
Muzika, sa svojim univerzalnim iliti arhetipskim jezikom, dubinski dodiruje ljudske duše širom svijeta. To je razlog i zbog čega je opera tako posebna i dragocjena za mene i zbog čega sam i izabrala da moj poziv primarno bude operska režija. Moja misija je da kreiram svjetove koji se rađaju iz moći muzike.
Bonus video:
