Izbor iz poezije hrvatskog pjesnika Petra Gudelja, a koji je priredio crnogorski književnik Miraš Martinović od nedavno je dostupan i crnogorskoj čitalačkoj javnosti.
Knjiga “Zemlja u jeziku” u izdanju Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba, Centra za kulturu Tivat i Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Crne Gore predstavljena je u utorak veče u Tivtu, u Domu kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi.
Martinović je istakao da je u pitanju pjesnik koji je malim stvarima i događajima, viđenjima i vizijama, snovima, podario univerzum, a onda se prisjetio i svog upoznavanja sa njegovim djelom.
”Njegove knjige imaju počasno mjesto u mojoj biblioteci. Rado ih čitam, pričam prijateljima i pjesnicima, otvaram im put. Iako one imaju svoje puteve. Odavno se nosim mišlju da objavim izbor iz tog volumena, dar crnogorskom čitaocu. Gotovo tri godine, prebiram po beskraju. Pjesmu koju danas izostavim, sjutra mi se čini da je trebalo da uđe. Ovo je mogući izbor iz velikog carstva Petrove poezije. Dovoljan da pokaže prostranstva carastva beskrajnoga i jezka neumrloga”, govori Martinović o procesu sabiranja Gudeljevih pjesama.
”Zemlja u jeziku” donosi izbor pjesama nastalih tokom šest decenija Gudeljevog stvaralaštva, a sekretarka HNV-a i profesorica Ana Vuksanović primjećuje i da zbirka u sebi nosi interesantne raznolikosti.
"Zbirka obuhvata deset tematskih cjelina, raznolika je po motivima koji su umnogome krške i mediteranske provenijencije, uz antičke i ilirske, naravno, ali tu ima i poprilično iznenađujućih motiva - kamenica, bajama, mrava, lasica. Vodeći se elementima: vazduhom, vodom, vatrom i zemljom, Martinović je odabrao podcjeline ove zbirke. Što se tiče odabira pjesama, u pogovoru navodi da mu 'nije bilo lako iz okeana izdvajati kapi'. Želja mu je bila da se 'svaka kap vrati okeanu'. Ja bih još načinila paralelu s kišom, s daždi, da koristim i ovu staru hrvatsku, dalmatinsku riječ", kazala je ona.
Martinović je, upoređujući poeziju Petra Gudelja sa geologijom, antropologijom, biologijom, istakao da je u pitanju “gola zbilja, čista metafizika, život bez uljepšavanja”.
”Sve što je ušlo u njegovu pjesmu, ušlo je u vječnost. Petar je svemu na šta se osvrnuo ili na šta je pogledao, podario dugo trajanje. Njegove pjesme liče na drevni kalendar naroda koji su izumrli, a u njima i sa njima ponovo se bude, mucaju i grcaju, pjevaju, nariču, govore. Čitava davno zapertlana mitologija oživljava. Osjećamo je u sebi, oko sebe... Kakva, začuđujuća moć jezika! Petar progovara biblijskom snagom. Slojevi jezika, pokoljenja, sve što je život sijao, a smrt žela, oglašava se novim životom. Život je vječan”, istakao je Martinović o poeziji Petra Gudelja.
On podsjeća da samo veliki pjesnici imaju takvu snagu, vizije i moć da naslute, ono što se negdje dalje, bilo u vremenu ili prostoru dešava, noseći, osjećajući, budeći, a onda i bilježeći kolektivno pamćenje čovječanstva. Martinović ističe da ni naslov zbirke odabranih Gudeljevih pjesama “Zemlja u jeziku”, nije slučajan.
”Nametnuo se posve prirodno. Sve što živi na zemlji i u zemlji, a sve je na njoj ili u njoj, dobilo je svoj jezik: poseban, univerzalan, svoje značenje i zračenje. Iz svakog Petrovog stiha zrači vječnost i svjetlost. Jezik koji ne može umrijeti. To što je Petar radio i uradio mogli su drevni pjesnici, magovi koji su u riječ pretvarali sve i iz riječi sve izvlačili. Biće i jezik u ovoj poeziji imaju prirodni spoj, nerazlučiv i nepropadljiv amalgam. Jezik je posljednje što propada. I nakon što nestane narod koji je njime govorio on živi. Petar je svojom poezijom obogatio jezik svoga naroda. Stvorio sigurno utočište. Petrovo djelo je rječnik besmrtnoga jezika”, poručio je Martinović.
Stihove na večeri posvećenoj Petru Gudelju govorio je glumac Slobodan Marunović, a autor se prisutnima obratio pismom “Hvala i pohvala”.
”Razmišljao (sam) o smislu i svrsi svoga pisanja, napisao pjesmu ‘Piši i bacaj’. Nastavio pisati i bacati: vjetar nosio po svijetu. Među ljude, među institucije, među oblake. Nevidljive. Nepročitane. Nije mogao mimo jedan svemirski i pjesmički antenski stup, zvan Miraš Martinović. Uhvatio u računalo, čitao i slagao, poželio načiniti knjigu. Ponudio je Vijeću crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore. Tako je nastala ‘Zemlja u jeziku’, što moje pjesme i ja ničim nismo zaslužili. Njima sva moja hvala i pohvala”, poručio je Petar Gudelj uoči promocije.
Ističući da ga je poezija Petra Gudelja “svezala magijskom snagom”, Martinović se nada da će isto osjetiti i čitaoci izbora koji je sačinio...
”Prepustiću radoznalom čitaocu da uživa kako sam ja uživao, iščitavajući, a nikada ne dočitavši do kraja nijednu pjesmu. Pjesme, pa ni one najkraće, nemaju kraja - iza svake stoji beskraj, novo otkriće, svijet. Čitajući ovu poeziju, shvatio sam kolika je snaga jednoga jezika, u ovom slučaju hrvatskoga, i nadasve univerzalnoga. Svaki stih otvara univerzum”, zaključuje Martinović.
Piši i bacaj
Piši i bacaj u vjetar.
Ne čitaj.
Prostrana su nebesa.
I svijetla.
Daleki su otoci.
Pticom napiši pticu.
Kišom kišu.
Borovu smolu
Borovom smolom.
Potpiši se munjom.
U domovini nedovoljno uvažen, tijesno mu u vremenu
Petar Gudelj rođen je 1933. godine, a diplomirao 1959. opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je živio do 1990. Bavio se izdavaštvom, ali i književnošću. Za sobom ima veliki broj djela i priznanja, no Ana Vuksanović ističe da Petar Gudelj u svojoj zemlji nije uvažen koliko bi trebalo.
”Žiri je prije četiri godine jednoglasno predložilo Odboru Fonda “Miroslav Krleža” Petra Gudelja za laureata jer njegova ‘Duša tilu’ nudi poeziju neprijeporne vrsnoće i iznimne zrelosti. U obrazloženju se tvrdi da je Gudelj atipična, apartna, pobočna, neprispodobiva figura u savremenom hrvatskom pjesništvu, prema kojem je hrvatska javnost dugo bila zatvorena, distancirana i negostoljubiva...”. ističe ona, a Martinović je saglasan.
”U domovini nije štovan koliko zaslužuje, mimoišle su ga nagrade s nacionalnim predznakom, članstvo u naconalne institucije. Uprkos tome, on je iznad i izvan sistema i institucija. Velike je nemoguće udružiti u udruženja. Veliki su izvan, a u svemu. Pjesnik koji nosi bremena svog i prethodnih vremena, jezik, tradiciju, budućnost, ne može ući na vrata svoga vremena. Njemu je mjesto izvan, odakle sagledava horizonte, posmatra sve, da bi sve iskazao. Carstvo za odabrane, dalekovide, hrabre i odvažne”, rekao je Martinović.
Bonus video:
